Europska unija odlučila je sredinom ožujka zbog pandemije koronavirusa zatvoriti svoje vanjske granice, što se poklopilo s 25. obljetnicom stupanja na snagu Šengenskog sporazuma, prema kojem se državljani država EU-a mogu slobodno kretati po drugim zemljama članicama bez putovnice. Kako virusi ne poštuju granice i rampe, u sjedištu EU-a ističu da je potreban zajednički odgovor na zarazu, kao što je zajedničkim snagama dogovoren i Šengenski sporazum. Povodom obljetnice i aktualne situacije, koja je taj sporazum stavila izvan snage prvi put nakon 25 godina, tportal donosi povijest zone slobodnog kretanja koja pokreće europsko gospodarstvo, a zbog pandemije pred neviđenim je izazovima
Pandemija koronavirusa natjerala je države članice EU-a na zatvaranje granica, čime je ograničen promet ljudi i roba. Štete koje je donijela zaraza nitko se ne usudi prognozirati, ali najave da će Bruxelles iz Europskog mehanizma za stabilnost raspodijeliti više od 400 milijardi eura pomoći za apsorbiranje posljedica korone dovoljno govore o tome o kakvoj se gospodarskoj katastrofi radi.
Primjera radi, financijski analitičari upozoravaju da će epidemija koronavirusa značajno nadmašiti ekonomsku štetu financijske krize iz 2008. godine, kada je globalni BDP pao za 0,5 posto. Član Upravnog vijeća Europske središnje banke Klaas Knot procijenio je da će pandemija koronavirusa nadmoćno zasjeniti utjecaj SARS-a na globalno gospodarstvo prije dvadesetak godina, kada je ta respiratorna bolest sa svjetskih tržišta dionica izbrisala 40 milijardi dolara.
vezane vijesti
'Iako je još uvijek prerano precizno izmjeriti utjecaj ove pandemije, sa sigurnošću se može reći da će udar na globalnu ekonomiju biti ozbiljniji', upozorio je Knot. Njegove procjene popratila je Europska središnja banka (ECB) prošlog tjedna donijevši paket mjera kojim će osigurati 750 milijardi eura pomoći u borbi protiv ekonomskih posljedica koronavirusa. Program će se prilagođavati okolnostima i potrebama, a ključni prioritet spriječiti je financijsku krizu nesagledivih posljedica.
Amortiziranje gubitaka
ECB-ov pandemski paket mjera bit će na snazi do kraja ove godine, a pokrivat će sve kategorije imovine središnje institucije monetarnog sustava EU-a. Središnja banka Starog kontinenta već je najavila da je spremna kupiti talijanske obveznice kako bi amortizirala katastrofalne gubitke u Italiji, najviše pogođenoj koronavirusom, slični aranžmani bit će ponuđeni i ostalim zemljama na udaru zaraze, a posljedično tome i karantene koja je blokirala gospodarstvo.
Zatvaranje granica zbog pandemije još uvijek nije u potpunosti paraliziralo europsko gospodarstvo koje u normalnim vremenima koristi sve pogodnosti Šengenskog prostora, čija je primjena počela prije točno četvrt stoljeća. Stvaranje Šengenskog prostora jedno je od najvećih postignuća europske integracije i neponištivo je. Kakvu važnost taj prostor bez unutarnjih granica ima za europsko gospodarstvo, govori podatak da Europljani svake godine ostvaruju 1,25 milijardi putovanja unutar njega. Europa bez unutarnjih granica donosi ogromne koristi europskom gospodarstvu u cjelini i drugačije funkcioniranje je nezamislivo, podjednako za građane i tvrtke.
Šengenski prostor, jedna od najkonkretnijih tekovina Europske unije, područje je slobodnog kretanja ljudi i roba, unutar kojeg su ukinute kontrole granica za sve putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Obuhvaća 26 država, od kojih su 22 zemlje Europske unije i četiri zemlje nečlanice – Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn. Od država Europske unije, uz Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku, članice Schengena nisu ni Cipar, Irska i Velika Britanija, koja je u procesu izlaska i iz Europske unije, dok je šengenskom zonom obuhvaćeno oko 400 milijuna ljudi.
Velika Britanija nikada nije željela pripadati tom prostoru pa je zbog geografskog ograničenja i Republika Irska morala ostati izvan jer bi u suprotnom morala uvesti granične kontrole sa Sjevernom Irskom, što je protivno mirovnom sporazumu iz 1998. Upravo je to prije pojave koronavirusa i najavljene reprize migrantske krize bio jedan od ključnih problema Europske unije. Međunarodno priznata ciparska vlada pak ne kontrolira čitav teritorij jer na sjeveru otoka postoji samoproglašena Turska Republika Sjeverni Cipar, koju priznaje samo Ankara, a koja već godinama dobiva odbijenice Bruxellesa.
Politička neusuglašenost
Bugarska i Rumunjska već devet godina imaju pozitivnu ocjenu Europske komisije za ulazak u željeni prostor, ali još uvijek ne postoji politička usuglašenost o njegovoj primjeni i na spomenute dvije države na jugoistočnim granicama EU-a. Tu je i Hrvatska, koja je nedavno dobila pozitivnu ocjenu Europske komisije, ali i utješnu poruku da nastavi primjenjivati sve sadašnje aktivnosti, posebice upravljanja na vanjskim granicama, kako bi i nadalje osiguravala ispunjenje svih tehničkih uvjeta.
Prostor bez unutarnjih kontrola nazvan je prema selu Schengenu na tromeđi Luksemburga, Francuske i Njemačke, u kojem je u lipnju 1985. potpisan sporazum o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama između članica EU-a. Šengenski sporazum konačno je stupio na snagu 26. ožujka 1995., a razlog kašnjenja bilo je ponovno ujedinjenje Njemačke. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu, a sporazum se kasnije širio kao i Europska unija, iako članstvo u Uniji ne podrazumijeva i članstvo u Schengenu. Amsterdamskim ugovorom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Šengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutarnjeg tržišta.
Šengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz njega, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zbog toga je pooštren nadzor vanjskih granica. Međutim uspostavljena pravila pokazala su se potpuno nedorasla krizi koja se dogodila 2015. godine, kada su tisuće sirijskih izbjeglica i ekonomskih migranata nahrupile prema Starom kontinentu. Grčka, kao prva zemlja Šengenskog prostora na koju su naišli, bila ih je dužna popisati i primiti, ali nedovoljni smještajni kapaciteti doveli su do raspada sustava, što je ubrzano nejedinstvom članica EU-a. Prema Šengenskom sporazumu, podsjetimo, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola u izvanrednim situacijama.
Europske zemlje zasad su složne da Schengen treba opstati, ali se može očekivati njegov temeljit redizajn. Zato je osmišljen i projekt Europske granične i obalne straže radi osnaživanja kontrole zajedničkih vanjskih granica. Pripadnost Šengenskom prostoru uključuje policijsku suradnju svih članica u borbi protiv organiziranog kriminala ili terorizma, uz razmjenu podataka, poput Šengenskog informacijskog sustava (SIS). No protiv nevidljivog neprijatelja poput koronavirusa, koji je zaustavio slobodu kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala, zasad nema lijeka, a štetu koju će zaraza nanijeti Uniji nitko se ne usudi ni približno procijeniti.
