Prošle nedjelje ta je koalicija izvela napad na separatiste koji su dan ranije zauzeli predsjedničku palaču u Adenu i tri vojarne kako bi ih prisilili na povlačenje. Jemenska vlada osudila je akciju separatista s juga koji se uz nju bore protiv Hutija te je tu akciju nazvala 'državnim udarom'. Zauzimanje predsjedničke palače je simbolično budući da je Aden bio privremena prijestolnica nakon što su Huti prije pet godina zauzeli velika područja, među kojima i glavni grad Sanu.

Koalicija sunitskih muslimana pod saudijskom vodstvom i zapadnom podrškom naglasila je kako je napala područje koje smatra izravnom prijetnjom vladi Abd-Rabu Mansur Hadija koju podupire Rijad, ne preciziravši pritom koji su bili ciljevi niti koje su poduzete vojne akcije. Vojni savez u kojem dominiraju Saudijci zaprijetili su dodatnim vojnim akcijama ako separatisti ne napuste vojne kampove koje su zaposjeli te ne prestanu s borbom.

Separatisti s potporom Ujedinjenih Arapskih Emirata imaju suparnički plan Hadijevoj vladi u pogledu budućnosti Jemena, ali valja napomenuti kako su bili ključni dio koalicije koja je intervenirala u toj državi 2015. godine protiv Hutija, nakon što je ta skupina zbacila Hadija s vlasti u glavnom gradu Sani godinu dana ranije.

Službena verzija sukoba

Prema službenoj verziji, Saudijska Arabija i njezini saveznici bore se protiv Hutija koji ne podržavaju Hadija koji je pobjegao u Rijad, a razlog sukobima pronalazi se u vjerskim razlozima budući da na sjeveru zemlje žive šijiti, kojima pripadaju i Hutiji, dok na jugu žive suniti. Saudijci se, pak, u tom sukobu postavljaju kao glavni branitelji te grane islama na Arapskom poluotoku, ali i šire. Lokalna plemena podržavaju jednu ili drugu stranu, a intervencijom arapskih država sukob u Jemenu dobio je i regionalno-političku dimenziju jer službeni Rijad ocjenjuje kako bi Hutiji u slučaju prevlasti kao šijiti mogli potpasti pod utjecaj Irana. Dodatni problem izaziva i sveprisutna Al Kaida koja se kao sunitska organizacija bori protiv Hutija.

Hutiji, koji sebe nazivaju Ansar Alah, militantna su skupina šijitske sekte zejdita i potječu iz planinskih predjela u pograničnom području sa Saudijskom Arabijom. Nakon što je središnja vlada pokušala zejditsku vjersku praksu prilagoditi sunitskoj, formiran je otpor koji se još prije 15 godina razvio u oružani sukob. U sukobe se, očekivano, uključio i Teheran koji usporedo s Rijadom pokušava zauzeti poziciju dominantne sile na Arapskom poluotoku.

Ciljevi Hutija sadržani su u njihovom grbu na kojem stoji 'Bog je velik, smrt Americi, smrt Izraelu, prokletstvo židovima, pobjeda islama', a okupljeni oko svojeg vođe Abdulmalik al Hutija tvrde kako se bore protiv korumpirane elite i 'sunitskog ekstremizma'. Dobri poznavatelji prilika naglašavaju kako iza intervencije Rijada i njegovih saveznica stoji borba za dominaciju između sunitske Saudijske Arabije i šijitskog Irana. Time se, naime, Jemen pridružio ostalim zemljama u regiji u kojima se vode borbe za premoć, poput Libanona, u kojem službeni Rijad podržava središnju sunitsku vladu, a Teheran šijitsku miliciju Hezbolah. Usporedbe radi, u Siriji režim Bašara al Asada ima iransku podršku, dok sunitski pobunjenici imaju podršku također sveprisutne Saudijske Arabije.

Saudijska opsesija šijitima

Analitičari ističu kako je Jemen duže vrijeme opsesija Rijada budući da su tamošnji šijiti porijeklom autohtoni Saudijci koji naseljavaju velika područja bogata naftom. Rijad je godinama potpaljivao 'bačvu s barutom' kako bi inicirao pobunu protiv režima. Nakon što je pobuna započela, podsjećaju poznavatelji prilika, Saudijci su uz pomoć Zapada krenuli u intervenciju radi očuvanja režima pod svaku cijenu, ali i kako bi spriječili širenje iranskog utjecaja.

Iz samog Jemena na Zapad pristižu tek usputni dijelovi priče koja upotpunjuje čitavi mozaik. Budući da Zapad na Saudijsku Arabiju gleda kao saveznika, Rijad ne dopušta dopremanje humanitarne pomoći koja je Jemenu prijeko potrebna. Prema podacima s kojima raspolažu Ujedinjeni narodi, od početka sukoba u toj zemlji je poginulo više od 100.000 ljudi, a njih 250.000 se nalazi u izbjeglištvu. Borbe se vode na čak 30 aktivnih bojišnica, a 24 milijuna civila treba pomoć i zaštitu, uključujući 10 milijuna koji se oslanjaju na pomoć u hrani izvana kako bi preživjeli.

Jemenska novinarka, aktivistica i dobitnica Nobelove nagrade za mir 2011. godine Tawakkol Karman nedavno je upozorila kako Jemen prolazi kroz patnje koje svijet dosad nije iskusio te da je više od polovice Jemenaca na rubu egzistencije.

Govoreći o pozadini sukoba, Karman je podsjetila da su Jemenci tijekom mirnih prosvjeda 2011. godine u okviru Arapskog proljeća tražili pravdu, demokraciju i napredak, ali da su umjesto toga dobili suprotstavljene oružane i radikalne skupine. Pritom je ocijenila kako je Jemen namjerno gurnut u kaos po scenariju i režiji 'imperijalističkog Zapada'.

Glas mlade Nobelovke

''Vlasti zemalja Zapada pale su na ispitu demokracije. Ne samo da nisu podržale zahtjeve za demokratizaciju Jemena, već su ih sputavale', kazala je Karman, podsjetivši kako su i oni koji su deklarativno podržavali Arapsko proljeće na kraju stali na stranu autokratskih arapskih vlada i diktatora. Pritom je izravno optužila Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate navodeći kako te države provode svoju politiku radi korištenja sukoba za preuzimanje jemenskih resursa i uspostave kontrole nad regijom. Druga najmlađa dobitnica Nobela i prva Arapkinja koja je dobila tu nagradu nije zaboravila spomenuti i Iran kojem je poručila da zajedno s Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima 'makne šape' s njezine zemlje.

Do pomaka, unatoč pokušajima međunarodne zajednice da pregovorima osigura mir, nije došlo. U prosincu prošle godine u Stockholmu su propali pregovori tijekom kojih se očekivalo da će izgraditi povjerenje između zaraćenih strana, otvoriti aerodrom u Sani radi dopremanja humanitarne pomoći, osloboditi grad Taiz od opsade Hutija te dovesti do razmjene zarobljenika.

U ratu kojem se ne nazire kraj gotovo u potpunosti uništena je infrastruktura, uključujući zdravstvo, vodovodnu mrežu i kanalizaciju što je dodatno otežalo ionako neizdrživu situaciju koju Ujedinjeni narodi opisuju kao jednu od najgorih humanitarnih katastrofa modernog doba.