Andro Krstulović Opara trenutno je saborski zastupnik i predsjednik Saborskog odbora za znanost i obrazovanje, a donedavno je bio najpoznatiji kao jedan od savjetnika predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, s kojom je i danas u dobrim odnosima. Njih dvoje upoznali su se još početkom devedesetih, kada su zajedno gradili karijere u Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon toga Krstulović Opara jedno vrijeme bio je konzul u Milanu, potom konzervator u Ministarstvu kulture, a nekoliko godina vrlo uspješno vodio je i postavio na noge Muzeje Ivana Meštrovića, instituciju čije je sjedište iz Zagreba prebacio u Split. U razgovoru za tportal on potvrđuje da nakon pobjede na svibanjskim izborima namjerava dati ostavku na dužnost saborskog zastupnika i potpuno se posvetiti Splitu, no svejedno smo ga priupitali i o nekoliko aktualnih tema: sasvim očitom pokušaju rušenja HDZ-ove ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, odlasku znanstvenika Ivana Đikića i unutarstranačkom desnom udaru kojemu je i sam Krstulović Opara izložen.

U vrijeme formiranja vlade figurirali ste kao potencijalni ministar kulture, no to ste odbili zbog kandidature za gradonačelnika Splita. Kako ocjenjujete mandat ministrice Nine Obuljen Koržinek?

Da, bila mi je ponuđena funkcija ministra kulture koju nisam prihvatio. Za tu dužnost imam sve kompetencije, znanja i iskustvo, no tada sam rekao da jednu zagrebačku fotelju, onu na Pantovčaku, neću zamijeniti drugom te da me zanima samo Split i lokalna politika. Imam želju, strast i volju raditi za svoj grad, sići na teren i uhvatiti se u koštac sa životnim problemima mojih sugrađana koje mogu, znam i spreman sam rješavati. Moja kolegica i ministrica Obuljen Koržinek je u dosadašnoj karijeri dokazala da je visokokvalificirana za tu važnu dužnost i u ovih, nešto više od sto dana njenog mandata, to je potvrdila. Naravno, prošlo je vrlo malo vremena da bi pokazala sve što zna, no jedno je nedvojbeno: svojim pristupom poslu i načinom vođenja politike u ovome kratkome vremenu relaksirala je napeto ozračje u kulturnom ambijentu. Njezin resor je jedinstven po mnogo čemu, a po tankoćutnosti ljudi u kulturnom ambijentu i širini problema uistinu je vrlo kompleksan. Tu se Nina Obuljen ponaša kao riba u vodi i u tome vidim jamstvo za njen uspjeh kao ministrice.

Prilično je jasno da Zlatko Hasanbegović i njegova 'desna struja HDZ-a' pokušavaju srušiti Obuljen; je li to točno iz stranačke perspektive?

Ne.

Kao metoda rušenja ministrice iskrsnuo je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), odnosno navodne nepravilnosti u njegovom radu; kako gledate na dosadašnje djelovanje te institucije? Radi li se o njenom 'osvajanju' od strane aktera s desne strane političkog spektra i je li ugrožen daljnji napredak hrvatskog filma?

Niti je opstanak hrvatskog filma ugrožen, niti je HAVC 'osvojen' od bilo koga. Ta uspješna institucija je samo 'osvojena' novim i poželjnim višim standardima transparentnog poslovanja, čime se još više otvaraju mogućnosti za odgovornije upravljanje, odnosno gospodarenje velikim iznosima novca. Veseli me izbor novog vršitelja dužnosti ravnatelja Daniela Rafaelića. Njegov angažman je izbio sve navodne argumente katastrofičara koji su požurili napasti i tužakati Vladu, opisujući procese koji su uslijedili nakon objave nalaza Državne revizije kao opasne manifestacije konzervativizma, desničarenja, uništavanja institucija itd. Nepotrebno, jalovo i licemjerno.

Postoje i jasne naznake da isto 'desno krilo' stranke pokušava opstruirati Vašu kandidaturu za gradonačelnika, gotovo otvorenom ucjenom oko imena budućih dogradonačelnika ili šifriranim porukama biračima koje aludiraju na navodni elitizam?

Najprije mi morate definirati što je to 'desno krilo' i tko su njegovi pripadnici? Je li ta floskula o elitizmu nametnuta zato što se ja na Facebooku ne slikam uz pečenu janjetinu i kapulicu? Neću se nikome opravdavati za ono što jesam i na takve isforsirane priče se ne osvrćem, ali one koji možda padnu u trapulu tih podmetanja podsjećam da sam odrastao u radničkome naselju na rubu grada i da sam na Brdima i Ravnim Njivama završio prvi, meni najdraži i najvrjedniji životni fakultet, a onda sam završio i Filozofski fakultet i diplomatske akademije. Moju kandidaturu jednoglasno je podržao Gradski odbor stranke i to još u studenome prošle godine, pri čemu naglašavam da smo mi u Splitu vrlo jasno i bez odugovlačenja odlučili o kandidatu, o izbornome stožeru i programu rada predizbornih aktivnosti. Usporedite tu našu dinamiku s procesima i objavama kandidatura u drugim velikim gradovima. I u Splitu su neke stranke malo imale kandidata pa su se predomislile, pa su se onda još malo premišljale bi li istaknuli nove ljude, ili možda ipak ne. Nasuprot svemu tome, mi imamo jasne ciljeve, imamo stabilnost i u vrlo kvalitetnom ozračju gradimo program i tim s kojim nastavljamo pobjednički niz. Nisam još odlučio o imenima dogradonačelničkih kandidata. Tu odluku kao i odluku o listi za vijećnike ćemo donijeti nakon završetka konzultacija i praćenja rada brojnih pojedinaca, članova stranke, partnera, ali i uglednih i osvjedočenih stručnjaka - nestranačkih pojedinaca.

Ministar znanosti Pavo Barišić preživio je glasovanje o povjerenju i ostao, ali Hrvatska - pa i Split, odnosno njegov Medicinski fakultet - izgubili su znanstvenika Ivicu Đikića. Što biste mu poručili kao HDZ-ovac, a što kao potencijalni gradonačelnik?

Ražalostila me vijest da se vrhunski stručnjak poput profesora Đikića odlučio na tako radikalan iskorak, koji je opravdano uznemirio hrvatsku javnost. Tomu prilazim kao roditelj koji odgaja troje djece, od kojih je jedna studentica medicine i u Đikiću i ljudima poput njega vidjela je svog uzora. Ova gesta kosi se s načelom kojeg prenosim svojoj djeci - da se za svoje ciljeve treba žestoko i ustrajno boriti, unatoč svemu, pa i kada je teško. Ipak, vjerujem da profesor Đikić neće napustiti Hrvatsku i da će nastaviti dijeliti svoje znanje s mladim hrvatskim stručnjacima, a beskrajno mi je žao da je splitski Medicinski fakultet - nadam se na samo kratko vrijeme - ostao bez znanja i iskustva vrhunskog znanstvenika svjetskog glasa.

Govoreći o Splitu, ovih dana glavna tema je problem otpada, odnosno sanacije odlagališta Karepovac, oko čega traje otvoreni rat ministara iz HDZ-ove i Mostove kvote. Stoje li argumenti jedne strane da Slaven Dobrović pokušava zadržati smeće u centru Splita, odnosno samog Dobrovića da je na meti interesnih lobija i otpadne mafije?

Neskromno ću kazati da sam prvi otvorio temu kada sam izrazio nezadovoljstvo nejasnim stavovima ministra Dobrovića i njegovim dovođenjem u pitanje sanacije Karepovca, koja je u mom fokusu. Ne mogu dozvoliti da na udaljenosti od par stotina metara brojni Splićani, pa i mlade obitelji s djecom iz novog naselja Kila, budu pod izravnim negativnim utjecajem odlagališta za koje je već jasno da predstavlja ekološku bombu, koja je opasnost za cijeli grad. A nedopustivo je i da čak 19 gradova i općina s područja županije dovozi svoje smeće na poluotok, praktično u sami centar Splita. Traženje izmjene dokumentacije za sanaciju Karepovca i uvođenje dodatnih sadržaja - mobilnih ili bilo kakvih, i to protivno volji građana - zbilja ukazuje na neprihvatljivu i nejasnu politiku koju sam kritizirao. Time sam temu Karepovca postavio na nacionalnu razinu, s njome sam upoznao saborske zastupnike, premijera i cijelu javnost. U ovome trenutku, dok traje rasprava, nema potrebe miješati se novim izjavama jer uz povišene tonove i populističke izjave nekih koji su mogli riješiti problem, a nisu, imamo i paralelni proces autokorigiranja samog ministra.

Pozorno pratim i istovremeno koristim svoje ovlasti zastupnika za rješenje problema. Radi se o problemu koji će se zaista teško reflektirati na Split - a treba kazati i da dozvola za sanaciju istječe u travnju i da bismo vrlo brzo mogli doći u situaciju da izgubimo oko 200 milijuna kuna bespovratnih europskih sredstava, a pored toga smo i u vremenskom tjesnacu i vjerojatno ćemo biti prisiljeni plaćati vrlo visoke penale. Netko mora snositi odgovornost za to, a dužnost ministra je da pruži vrlo jasne upute i rješenja. To još nije učinjeno pa se sve svelo na natezanje koje nikome nije u interesu. Uglavnom, slike s Karepovca ne služe Splitu kao biseru i svjetskoj turističkoj atrakciji, one nisu dostojne Europe. Građani ne smiju živjeti u strahu od ekološke bombe i sanacija jednostavno mora započeti, bez obzira gdje i kada će se graditi regionalni centar za gospodarenje otpadom. Ozelenjeni Karepovac u budućnosti mora biti poput Monte Stella u Milanu, predivnog rekreacijskog parka u neposrednoj blizini San Sira. Po tome brdu lijepog imena sam svojedobno gurao kolica sa svojom kćeri i vozio biciklu. Nitko me neće spriječiti u namjeri da od Karepovca učinimo zelenu oazu kako bi djeca s Kile i Mejaša, Kamena i Sirobuje, ali i cijelog Splita mogli tu odlaziti baviti se sportom.

Predizborno doba u Splitu odavno traje i već su poznati gotovo svi kandidati za gradonačelnika; kakvu kampanjuju očekujete i priželjkujete? Što je uopće Vaš plan za Split?

U objavi svoje kandidature sam rekao da mi je program probuditi ambiciju kod građana, da izgradimo Split tako da postane motor razvoja županije, Dalmacije ali i cijelog hrvatskog Juga, s utjecajem duboko u susjednu BiH. Split je središte i svojim utjecajem on mora preuzeti ulogu koja mu pripada, ne radeći pritom ništa na štetu drugih. Slikovito rečeno, grad ima dvoja vrata: jedna su Splitska vrata između otoka Brača i Šolte, a druga su Kupreška vrata. Još u drugoj polovici 19. stoljeća gradski oci imali su za cilj prometno i gospodarski spojiti se s unutrašnjošću sve do Sarajeva, a i nekadašnji gradonačelnik Ante Trumbić još je na svojoj inauguraciji 1906. godine govorio da je Split 'zapušteni grad budućnosti'. Nažalost, točno 111 godina kasnije suočavamo se s istom konstatacijom. Split se ne smije zatvarati u svoje administrativne granice na rotoru kod Solina i križanju u Stobreču; strategijskim razvojem, ali i solidarnošću s okolnim gradovima i općinama, treba oživjeti metropolitansko područje koje je u postindustrijskom i posttranzicijskom vremenu potpuno zakazalo. Neki drugi gradovi na obali iskoristili su razdoblje krize kako bi redefinirali svoje pozicije dok je Split to propustio, a u zadnjih osam godina čak se pokazao nesposobnim upravljati samim sobom. Svi pogledi upućeni su prema Zagrebu, premda nam nitko ne može pomoći bolje od nas samih...

Da, ali činjenica je da u centraliziranoj državi jako puno procesa doista ovisi o državnoj vlasti?

Istina, a ja ću tu činjenicu iskoristiti jer sam jedini kandidat kojemu u prilog ide vertikala upravljanja i vlasti: predsjednik Vlade, većina u Saboru, predsjednica države, Županija i Grad. Sadašnji gradonačelnik Baldasar je gotovo sve to imao ali nažalost ništa nije učinio, premda su čak dva Splićana bili potpredsjednici Vlade... Općenito se smatra da na Vaš segment birača pucaju protukandidati Željko Kerum i Robert Pauletić, koga smatrate najozbiljnijim takmacem na ljevici? Najprije bih volio vidjeti programe spomenute gospode i saznati što imaju, osim kopiranja mojih tema i ideja i uz dodatak nekih navodno duhovitih, a zapravo neodrživih doskočica, pa tek potom možemo govoriti na koje 'niše' - ako ćemo govoriti njihovim marketinškim rječnikom - oni zbilja ciljaju. Osobno nemam koncept podjele ili oduzimanja birača jer se obraćam svima: još od kolovoza prošle godine intenzivno razgovaram s građanima i pozorno slušam njihove prijedloge i ono što ih brine, pa to ugrađujem u naš zajednički program. Za mene ne postoji lijevo ili desno, nego samo naprijed - za razliku od nekih koji idu prema nazad, nekih istrošenih političara koji ne nude ništa svježe, ili novopečenih koji se u nedostatku vizije sakrivaju iza politikanstva i populizma, odnosno podmeću nam ideološke obrasce. No ipak, na ljevici - kako ste je vi nazvali - veseli me vijest da će se u utrku uključiti Srđan Gjurković i mislim da će on biti ugodno iznenađenje.

Bili biste spremni koalirati s njim, premda dolazi iz HNS-a?

Spreman sam surađivati sa svakim tko kao interes ima boljitak Splita i tko osjeća ljubav prema gradu.

Izborni program još niste službeno objavili, no već je obznanjena ambicija za gradnju mosta između Splita i Kaštela? Je li to megalomanski, odnosno je li uopće ostvarivo, pogotovo jer grad evidentno vapi za nizom konkretnih i žurnih zakrpa u prometnom, komunalnom i infrastrukturnom segmentu?

Jedno ne isključuje drugo. Kvaliteta prometa u gradu posljednjih godina je u rapidnom padu i to je vidljivo na svakom koraku, pa mi je komično čuti jednog bivšeg gradonačelnika koji se hvali da je uspio asfaltirati jednu bitnu gradsku ulicu - premda su to u stvarnosti učinile Županijske ceste. Onog trenutka kada je promijenjen zakon i kada su glavne prometnice postale briga Grada Splita, one su počele propadati jer ne postoji kvalitetan plan, projekt i vizija njihovog održavanja i poboljšavanja. S druge strane, briga i kvalitetno upravljanje gradskim prometnicama ne isključuje ambiciju otvaranja novog cestovnog prilaza Splitu, on je naprosto potreban. Split mora biti ambiciozan grad i krenuti u projekt kojeg su još 1926. godine osmislili planeri suvremenog Splita, zacrtavši novi most upravo na ovom mjestu. Da, itekako imam ambicije...

Ali imate li novca?

Nije bilo novca ni za Pelješki most, pa će se on uskoro početi graditi. Je li Čiovski most važniji od toga našeg Salonitanskog mosta, kako sam ga nazvao?

Tvrdim da će promet na tom splitskom mostu i u tunelu kroz Kozjak biti vrlo velik, a ukoliko se bude radilo o željezničko-cestovnom mostu, bit će to važan infrastrukturni projekt od državne važnosti jer će istodobno osloboditi brojne prostore u Splitu i okolnim gradovima. Integrirat ćemo Kaštela i Split, Solin će konačno moći izaći na svoje more na mjestu gdje je u antičko doba bila luka, aktivirat ćemo splitsku sjevernu obalu poluotoka i što je navažnije, aktiviranjem Kopilice, koja je u neposrednoj blizini poslovnog centra, splitskog 'downtowna' u nastajanju, oslobodit ćemo ogromnu površinu željezničkog kolodvora na istočnoj obali Gradske luke.

Konkretno, gdje vidite Split na koncu gradonačelničkog mandata? Kakve su Vaše kratkoročne, a kakve dugoročne ambicije?

U novoj sistematizaciji gradske uprave koju namjeravam uvesti u prvoj godini mandata učinit ćemo sustav efikasnijim i zaposliti sve ljude koji se ondje nalaze, za razliku od protukandidata koji nude rezove i radikalna otpuštanja premda znamo da oni zakonski nisu mogući. Jedan od važnijih novih odjela u mome uredu biti će 'Split 2025', što je godina koja korespondira sa završetkom drugog mandata i realnim razdobljem u kojemu se mogu ostvariti ciljevi postavljeni novom strategijom razvoja grada i novim GUP-om. Podsjećam da je nešto slično učinio upravo pokojni HDZ-ov gradonačelnik Zvonimir Puljić, koji je na početku mandata u roku od pet mjeseci izradio novi GUP i time determinirao razvoj Splita, odnosno iz tranzitnog i postindustrijski zapuštenog grada preobrazio ga u turističko središte i važan sveučilišni centar. Split će do 2025. godine postati motor razvoja Dalmacije i hrvatskog Juga. Najvažnije i nezaobilazno središte na Jadranu na čijoj važnosti će itekako morati računati i u Italiji. Split će biti grad znanja, kulture i športa, zdravi grad ugodnog, sigurnog i kvalitetnog življenja, grad za podizanje obitelji i pokretanje poslova, grad poželjan za useljavanja i investicije.

Ukratko, obećavate strategiju na početku mandata i rokove realizacije od osam godina. Što bi konkretno radio odjel 'Split 2025' i tko bi u njemu sjedio?

Bilo bi to strateško mjesto na kojemu će se promišljati svaka investicija, svaka intervencija i svaki, pa i najmanji posao u gradu, te koje bi procjenjivalo učinak na budućnost. Ili pojednostavljeno rečeno: ne želim da se novcem građana zasadi novi drvored kojega će netko par godina kasnije radi polaganja plinovoda morati posjeći. U tome trustu mozgova, odjelu 'Split 2025' kao svojevrsnom gradskom ministarstvu budućnosti, namjeravam okupiti niz nezavisnih stručnjaka, uglednih profesora, akademika... Vjerujem da će neka od imena biti ugodno iznenađenje za javnost.

Kao dugogodišnji diplomat, vjerujete li da biste se uspjeli priviknuti na znatno drugačiju vrstu rada na lokalnom nivou - s kanalizacijom, smećem, asfaltom i drugim vrlo konkretnim i vidljivim problemima?

Svatko tko je nešto u životu radio zna da se veliki i važni projekti sastoje i od strategije i od rješavanja svakodnevnih problema. I kao direktor Muzeja Ivana Meštrovića, recimo, bavio sam se vrlo običnim tzv. 'prizemnim' segmentima, ali istodobno i provođenjem velikih strateških projekata. Od gradnje objekata, održavanja četiri stare zgrade, uređenja vrtova, putova, šume i maslinika do otvaranja izložbi u Parizu i ugošćavanja kraljevskih gostiju. Ne samo da mi diplomatska karijera i habitus neće biti otežavajući, nego dapače, daju mi izvrsnu podlogu da najveće probleme ne rješavam sukobima - na koje u našem temperamentnom gradu ionako trošimo previše energije i vremena - nego kvalitetnim razgovorima i pregovorima i uvjeravanjima svih partnera i onih koji će to postati.

Splićani Vas najčešće mogu vidjeti na relaciji Meje - centar grada, u pravilu na biciklu. Kada će se biciklom - stvarno i figurativno - moći doseći pasivni istočni dijelovi Splita?

Da, stalno sam na biciklu i to su mi najbolji trenuci za razmišljanje, kao i za održavanje fizičke kondicije. Transferiram se do svih točaka u gradu lakše i brže, mogu vidjeti puno više... Obećao sam don Jakoslavu, župniku u Sitnome Gornjem da ću mu za dan poljičkog zaštitnika Svetoga Jure doći biciklom na Mosor. Istočne kvartove obišao sam bezbroj puta i da, uvođenje biciklističkih staza bit će jedan od prioriteta. Ne zato što sam biciklist, nego i zato što to rade svi suvremeni gradovi u svijetu. Pogledao sam dobro modele Ljubljane i Copenhagena, gradova koji su do savršenstva razvili mrežu i tako rasteretili promet, učinili gradove zelenijima, ljude zdravijima... Uostalom, jeste li ikada vidjeli čovjeka na biciklu koji nije nasmijan?