Nakon što su dva snažna potresa magnitude preko 7.0 u razmaku od samo nekoliko sati u subotu uzdrmala Japan i Ekvador, a prije toga jedan od 6.9 u srijedu pogodio Mianmar, u nekim medijima i na internetu pojavila su se nagađanja da su oni možda povezani te da bi čak mogli biti najava neke ere učestalijih i žešćih seizmičkih aktivnosti.
Kako to obično biva, pojavili su se i neki 'proroci' koji tvrde da su oni najava Sudnjeg dana.
Snažni potresi često znaju prethoditi nekom vrlo jakom ili pak znaju uslijediti nakon njega, u procesu smirivanja tla. Takva podrhtavanja nazivaju se predudarima (foreshock) i naknadnim udarima (aftershock). Ovi potonji ponekad se znaju nastaviti danima pa i mjesecima nakon velikog potresa. Posljednjem potresu u Japanu prethodio je niz manjih. Ako se dva potresa dogode relativno blizu, na istom rasjedu, oni mogu biti povezani.
No znanstvenici tvrde da prošlotjedni ne predstavljaju ništa neuobičajeno iz tri ključna razloga:
1) potres u Ekvadoru i onaj u Japanu ne mogu se povezati jer su bili udaljeni gotovo 15.000 km
2) njihova priroda nije bila istovjetna, naprotiv spadaju u dvije različite vrste
3) prošlotjedna učestalost potresa ne odstupa od statističkih modela
Potresi nisu iste vrste!
Po čemu su potresi u Ekvadoru i u Japanu bili različiti? Stručnjaci ističu da je ekvadorski spadao u kategoriju tzv. 'megathrust eventa', a japanski ne. Megathrust potresi nastaju u sudarima tektonskih ploča u kojima jedna ponire pod drugu, što se stručno naziva subdukcijom.
U ekvadorskom slučaju teška oceanska ploča ponire pod lakšu kontinentalnu brzinom od oko pet centimetara godišnje. Tijekom tog podvlačenja stvara se napetost koja se u nekom trenutku, kada postane veća od sile trenja, oslobađa u obliku potresa. Megathrust potresi su najsnažniji koji su ikada zabilježeni. U tu vrstu klasificirani su i potres na Aljasci 1964. magnitude 9.2 i potres u Čileu iz 1960. od 9.5.
U Japanu je bilo dosta potresa te vrste, međutim, onaj subotnji nije bio takav. Prema geološkim službama on se dogodio plitko u gornjim slojevima Euroazijske ploče iznad svih zona poniranja i duž drugačije vrste rasjeda.
Naš stručnjak Ivica Sović iz Seizmološkog zavoda u Zagrebu kaže da se takvi rasjedi kod nas nazivaju rasjedima s pomakom po pružanju.
'To znači da se u potresima događaju pomaci u smjeru pružanja rasjeda, a ne okomito na njega. To je karakteristično za rasjed San Andreas u Americi. U takvim slučajevima postoji pukotina u zemlji, a dva krila rasjeda putuju jedno pored drugoga. U uobičajenijim potresima u subdukcijskim rasjedima jedna ploča sudara se s drugom i ponire ispod nje', kaže naš seizmolog.
Učestalost nije neuobičajena
Jedan od razloga koji su izazvali uzbunu i pokrenuli spekulacije jest činjenica da su prošli tjedan u prilično kratkom razmaku zabilježena čak tri snažna potresa.
No stručnjaci ističu da su zapravo samo dva imala magnitudu jednaku ili veću od 7.0. Onaj u Japanu imao je magnitudu 7.0, a u Ekvadoru 7.8. U mianmarskom je magnituda bila manja, 6.9. Stručnjaci procjenjuju da je ekvadorski oslobodio 20-ak puta veću energiju od japanskog. Potresi tih magnituda u ova dva područja nisu neuobičajeni. Štoviše, od 1990. do danas u Ekvadoru se u krugu od oko 250 km od subotnjeg dogodilo čak sedam potresa jačih od 7.0. Godine 1906. na gotovo istom mjestu dogodio se jedan magnitude 8.3 u kojem je poginulo oko 1500 ljudi. U ožujku 1987. potres u istom području odnio je oko 1000 života.
'Pacifik je tektonski vrlo aktivno područje zbog čega se naziva Vatreni prsten. Ondje postoje ploče koje se stvaraju velikom brzinom tako da se pomiču desetak centimetara na godinu za razliku od naših koje putuju brzinama od tri do četiri centimetara godišnje. Cijela Latinska Amerika sa zapadne strane omeđena je subdukcijskom zonom u kojoj se Pacifička ploča podvlači pod Američku ploču. Zbog toga se tamo izdižu Kordiljeri i Ande te Stijenjak na sjeveru', pojasnio je Sović.
Prema geološkim službama godišnje se u prosjeku u svijetu događa oko 15 potresa magnitude između 7.0 i 7.9. Nekih godina zna ih biti više od 20, a nekih manje od 10. To pak znači da je za očekivati da bi ih se u jednom mjesecu, pa i u istom danu, moglo dogoditi više od jednoga. S druge strane može proći i par mjeseci, a da se ne dogodi niti jedan. Osim toga danas imamo sve bolje instrumente na sve više lokacija na svijetu pa ne treba čuditi ako ih možemo zabilježiti više nego prije. Konačno, budući da su se i ekvadorski i japanski dogodili u vrlo naseljenim područjima te da su oba odnijeli živote (u Japanu 40-ak, a u Ekvadoru preko 230), svi mediji su o pisali o njima. Onaj u Japanu je usto uzrokovao i manju erupciju vulkana. Tome još samo treba dodati element globalne umreženosti...
'Godišnje se događa između 12 i 20 potresa magnitude veće od 7.0. Petnaest je neki prosjek. Na našu sreću glavnina njih događa se u Pacifiku, no neki se znaju dogoditi i na drugim mjestima, primjerice onaj koji je u Indijskom oceanu izazvao tsunami', kaže Sović.
