Već treća školska godina odvija se uz pandemiju koronavirusa, a ove jeseni mjere su najblaže. Ipak, skupina protivnika nošenja maski izazvala je skandal nasilnim upadom u osnovnu školu u Krapinskim Toplicama. O stanju u školstvu, utjecaju pandemije na djecu, ali i drugim aktualnosti u Pressingu na N1 Televiziji govorio je psiholog i pedagog Boris Jokić
Jokić je komentirao i premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Kaže kako bi radije birao njih nego neke druge europske premijere i predsjednike.
“Prosvjedima nije mjesto na školskim igralištima. Škole trebaju ostati sigurno mjesto za učenike i obrazovne radnike, sveto mjesto na koje se ne ulazi nasilno. To što se dogodilo je nedopustivo. Ako je tim ljudima stalo do učenika, trebaju napustiti to mjesto”, kazao je i apelirao na sve da dobrobit djece i radnika treba biti na prvom mjestu', rekao je Jokić za N1.
vezane vijesti
Smatra da djeci, mladima i roditeljima cijela ova situacija nije jednostavna i ima posljedica.
Sve što se događa oko djece – treba im dati strukturu, da im odrastanje bude normalno. Nije dobro raditi neke stvari u ime djece, dok s druge strane kršite njihova prava. Osnovne škole nisu mjesto za proteste. Važno je reći i da je društvo zasnivano na zakonima i pravilima, koja se nekima mogu činiti besmislenima. Pravila trebamo poštivati, no to ne znači da ih ne treba kritički propitivati”, kaže i dodaje da se pravila mijenjaju demokratskim putem.
Naveo je da je Hrvatska među najboljima u Europi što se tiče dana provedenih na nastavi.
“Prosvjedima nije mjesto na školskim dvorištima i na školskim igralištima”, poručuje Jokić.
Dotaknuo se tematike cijepljenja protiv covida i otpora, istaknuvši kako istraživanja pokazuju da odluku o cijepljenju ljudi donose na temelju dva elementa – strahu za sebe i nelagode da ne prenesu bolest.
Rekao je da su sve mjere ograničavajuće, unatoč tome što su u Hrvatskoj mjere nešto blaže.
“Kada gledate, dio otpora će uvijek biti prisutan. Na taj dio populacije teško je utjecati, ali s tim ljudima treba razgovarati i čuti pozadinu njihovog mišljenja”, kaže Jokić.
Istraživanje o posljedicama pandemije na mentalno zdravlje djece otkrilo je da je pandemija utjecala negativno na zdravlje učenika i prosvjetnih radnika.
“U osnovnim školama djeci od 13, 14 godina nedostajao je aspekt fizičke aktivnosti. Kod srednjoškolaca je veći utjecaj bio na psihičko zdravlje. Bilo je i pozitivnih aspekata – odnosi s bližnjima, roditeljima, prijateljima i nastavnicima. Ipak, aspekti psihičkog zdravlja i bavljenja fizičkom aktivnosti su važni. Uočavaju se depresivna i anksiozna stanja kod učenika. U budućnosti bi nas psihofizičko stanje djece moglo koštati više od pandemije.”
O Plenkoviću, Milanoviću, Vučiću, Janši...
Jokić je komentirao i premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Kaže kako bi radije birao njih nego neke druge europske premijere i predsjednike. "Uvijek bih birao, što god tko mislio o njima, i ja mislim različite stvari, Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića u odnosu na Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina. Uvijek. Uvijek bih birao Plenkovića i Milanovića u odnosu na Janeza Janšu, papka slovenskog najvećeg. Uvijek bih birao Plenkovića i Milanovića u odnosu na onog idiota Viktora Orbana, uvijek bih ih birao u odnosu na Mattea Salvinija... Sad kad to gledate, ti ljudi neće ugroziti demokratski poredak Hrvatske, u to sam siguran. Međutim ono u što nisam siguran, nisam siguran imaju li viziju trasirati ovu zemlju naprijed, a ovoj zemlji ta vizija neophodno treba. Što je najgore, ona postoji u različitim područjima, pa i u ovom kojim se ja bavim, ali nisam siguran da oni imaju hrabrosti stati iza te vizije jer su većinom zarobljeni nekim elementima koji idu tome da se stvari samoodržavaju i da su okruženi ljudima koji neće ovako otvoreno govoriti", rekao je Jokić.
Kaže da je važno sagledati i odgojne te obrazovne aspekte, dodavši kako sada treba iskoristi pozitivnu situaciju koju ima Hrvatska. “U svibnju i lipnju dijagnostički smo sagledali sve što nas zanima, u tome je sudjelovala 161 škola, nijedna nije odbila”, kaže.
Jokić navodi da je škola mjesto u kojem se vidite s prijateljima, mjesto dosade, mjesto zezanja, mjesto zaljubljivanja, mjesto učenja i otpora prema autoritetu – ali otpora kroz propitivanje.
Rekao je da Škola za život nema veze s kurikularnom reformom, dodavši da su bila osmišljena brojna rješenja koja bi olakšala svima, ali nikada nisu ugledala svjetlo dana, primjerice ukidanje općeg uspjeha. Istaknuo je važnost toga da se vidi u čemu je učenik dobar. “Imate paradoksalnu situaciju da stvarate iluziju da su svi u svemu odlični”, kaže.
Predlagalo se, govori Jokić, da se kod prijelaza iz osnovne u srednju školu važnost daje predmetima koji zanimaju učenike i potrebni su im za upis željene srednje škole, a prate se od petog do osmog razreda. Predlagalo se da, uz školsku ocjenu, učenici pristupaju i standardiziranim vanjskim ispitima.
“Sama ta promjena pomaknula bi hrvatsko školstvo 15 godina unaprijed”, navodi, kazavši da ne zna zašto tog prijedloga nema u Školi za život.
Upozorava da nemamo rješenje ni za darovite učenike, kao ni za učenike s poteškoćama, a prije pet godina izradili su i ta rješenja.
“Da to imaju, brojne zemlje bi dale milijarde. Hrvatska ima, a to ne koristi… Za takve promjene treba imati više hrabrosti nego što imaju političari, i malo više povjerenja u ljude u sustavu”, kaže Jokić.
Uvođenje građanskog odgoja u zagrebačke škole za Jokića je ishitrena i nepromišljena odluka. “Problem je to da se u školama ne najavljuje u srijedu da će se nešto uvesti u petak. Nema opravdanja za to.”
Kaže da ministar obrazovanja nije učinio ništa da se implementira u školama ono što postoji na papiru.
Smatra kako mladi danas imaju zrelije stavove nego što javnost misli. “Želim osvijestiti da glas mladih treba biti što vokalniji, a mi ih rijetko čujemo. Kada ih čujete, oni nisu glupi”, istaknuo je.
