Je li predsjednica Omejec svjesna da u vapaju za zaštitu prava ustavnih sudaca također krši slobode koje su nam zajamčene Ustavom, poput slobode govora te prava udruga civilnog društva na izražavanje mišljenja o potrebi žurnog rješavanja pojedinih predmeta.

Na žalost predsjednice ustavnog suda, njezin posao se nalazi u samoj žiži društvenog zanimanja i javnost zato traži da se zakoni za koje postoji poseban interes i što brže riješe. Po mogućnosti prije kraja 2010. godine, kada će se i bez odluke Ustavnog suda Zakon o kriznom nametu ukinuti – ako je vjerovati političarima. Da ne postoje novinari i udruge civilnoga društva, koji požuruju ponekad trome institucije države, sumnjamo da bi se neki predmeti ikada riješili.

Ocjenu ustavnosti Zakona o kriznom nametu i Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji ne traže samo novinari i udruge, već je to i službeno zatražio i predsjednik Republike Stjepan Mesić, i to prvi put u deset godina otkad obnaša tu dužnost.

Zar jedan takav zakon, kojim se iz dana u dan milijunima građana izbija novac iz džepa, i drugi, kojim je u pitanju zdravlje tisuća žena koje se podvrgavaju postupku medicinski potpomognute oplodnje, ne zaslužuju brzu reakciju mudraca iz Ustavnog suda? Tim više što su klinike u potpunosti obustavile postupak jer je zakon nedorečen, što se može negativno odraziti na ionako katastrofalan hrvatski natalitet.

Sama predsjednica Ustavnog suda je rekla da prioritet rješavanja predmeta ovisi o tome koliko osporeni zakon široko obuhvaća populaciju i ima li i općenacionalno značenje.

Također je sama predsjednica Ustavnog suda više puta izjavila da je sud pretrpan gomilom bezveznih zahtjeva. Pa zašto onda ovi, za koje se javnost živo zanima, ne bi imali prioritet pred tim beznačajnima.

Zar Ustavni sud ne bi trebao štititi interese hrvatskih građana i pokazati određenu notu ljudskosti i brige za ljude, pa makar odgovor ne bio onaj koji svi očekujemo. Toliko valjda zaslužujemo.