Je li surovo podsjećanje haškog tužitelja Kennetha Scotta pri kraju suđenja šestorici bivših čelnika Herceg-Bosne na Tuđmanovu salvetu i mudrovanja o popunjavanju hrvatske kifle prilika za novo propitivanje hrvatske politike prema BiH tijekom devedesetih? HDZ, naime, još uvijek neupitno štuje cijeli politički put dr. Franje Tuđmana
Uloga Hrvatske u ratu u BiH izaziva oprečna mišljenja, ako ih izaziva, jer najčešće se čini da je to jedna od onih tabu tema o kojoj se u hrvatskom društvu, a posebice u politici nevoljko raspravlja. Dogodi se tu i tamo pokoji izlet, ali ne udari li
stazu po desnom putu, ta će strana odmah ustati protiv 'prekrajanja povijesti'.
Da je prekrajanja bilo, smatra i Haško tužiteljstvo, ali onog BiH, i to kako bi Hrvatska u javu prevela san o obnovi Banovine u njezinim granicama iz 1939. Na to se u svojoj završnoj riječi u predmetu protiv Jadranka Prlića i ostalih optuženih Hrvata osvrnuo i tužitelj Kenneth Scott, koji je kao najvećeg krivca označio hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.
Kao dokaz tome, Scott je priložio niz u javnosti danih izjava hrvatskih, bosanskohercegovačkih i stranih dužnosnika te sadržaje transkripata iz Ureda predsjednika. Svjedoci su pokazali da je Tuđman bio opsjednut idejom obnove Banovine, kazao je Scott citirajući iskaze bivšeg hrvatskog premijera Josipa Manolića i bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, ali i knjigu bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića
Projekt stvaranja Herceg-Bosne odnosno velike Hrvatske osmišljen je od vrha prema dolje kao projekt male kaste moćnika iz redova političke elite hrvatskih nacionalista, na čelu s Franjom Tuđmanom. Nije se radilo o pokretu koji je išao od naroda, od dna prema vrhu, nego od vrha prema dolje, od Tuđmana i Šuška, a šestorica optuženih su bili njegovi arhitekti, ali i izvršitelji. Cilj i svrha plana bio je napraviti hrvatski teritorij unutar BiH i pripojiti ga Hrvatskoj, iznio je Scott osnovnu tezu tužiteljstva.
Da je tome tako, nema dvojbe za povjesničara Ivu Banca, koji u izjavi tportalu kaže: 'Optužbe Tužiteljstva su na mjestu. Tuđman je doista odgovoran za podjelu BiH. Uvijek se za to zalagao, što je bila besmislica koja je teško naštetila svim narodima BiH, a i Hrvatskoj. Totalna katastrofa, ta politika predstavlja uteg, što se vidi i na primjeru nemogućnosti konstituiranja vlasti kao neizravne posljedice te Tuđmanove politike.'
Oštro, ali jasno Banac i nastavlja: 'Svakom je objektivnom promatraču jasno da je sve išlo preko Zagreba, ali mi se ne znamo nositi s time i imamo politiku nijekanja činjenica, što je krivo i nezdravo bilo onda i sada, a dok se to ne riješi, neće biti normalne situacije u BiH.'
S druge strane, teza Tužiteljstva da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH u 'pravim hrvatskim trbusima' izaziva grčenje. Baš kao i kad je prije nekoliko godina HNS-ova saborska zastupnica Vesna Pusić u hrvatskom parlamentu izložila gotovo identičnu tvrdnju, a sličan je osjećaj u nekih izazvao i prošle godine hrvatski predsjednik Ivo Josipović kad je kazao da je službena hrvatska politika pridonijela ratnim stradanjima.
Upravo zbog tih istupa, Pusić smatra da nije ispravan kod mnogih prisutan dojam da hrvatska politika i vlast službeno ignoriraju aktualne događaje u Haagu, povezane s ratom prije nekoliko godina u BiH.
'Hrvatska se politika više od bilo koje druge politike izjasnila o tom pitanju, a i vlast, jer je Ivo Josipović predsjednik države', naglašava Pusić u izjavi za tportal. Na novinarsku opasku da postoji i drugi dio vlasti i druge stranke, poput tada i onda vladajućeg HDZ-a, Pusić zaključuje da je 'to što se neki batrgaju s tim poglavljem u povijesti njihov problem. Nek' se HDZ sa sobom raščišćava.'
Što se pak tiče bojazni da bi ovakve kvalifikacije Tužiteljstva mogle biti uteg novijoj hrvatskoj povijesti i politici, Pusić ističe da za to nema razloga.
'Stav Tužiteljstva, a u presudu uopće ne mogu niti želim ulaziti, ne može biti nikakav uteg hrvatskoj politici ili povijesti. To nema nikakve veze s našim uspostavljanjem povijesne istine. Sud je taj koji će donijeti odluku, a Hrvatska mora napraviti vlastitu analizu i suočiti se s prošlošću', zaključuje Pusić.
No koliko god je oporba na čelu sa SDP-om proteklih godina znala HDZ-u kao vlasti prvo zamjerati pretjerani intervencionizam, a potom svojevrsnu politiku nemiješanja, pitanje je koliko je sama bila dovoljno jasna oko zauzimanja stava prema Tuđmanovom odnosu spram BiH.
SDP-ov saborski zastupnik i bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula smatra da je 'jasan stav oporbe uvijek postojao još od najranijih godina'. 'Tuđman i Šušak pokušavali su nadmudriti jedan drugoga, prvi je htio Banovinu, drugi secesiju, a nijedno od toga nije išlo i nanijelo je štetu.'
Za nesređeno stanje u susjednoj državi, koju voli nazivati 'procesom, a ne državom', Picula također smatra da 'odgovornost jednim dijelom leži na Tuđmanovoj politici 90-ih'. No što se SDP-a tiče, 'dok smo oporba malo toga možemo u tome promijeniti, a dok smo bili na vlasti ponešto govori i to što je moj prvi službeni put bio u Sarajevo, a odmah smo i prekinuli specijalne odnose s BiH, što Srbija do danas nije učinila', podsjeća Picula.
