Bivši svećenici Jose Barba i Alberto Athie, nekadašnji članovi Macielove Kristove legije i žrtve njegova pedofilskoga djelovanja, te istražitelji Fernando Gonzalez i Bernardo Barranco, održali su u subotu tiskovnu konferenciju na kojoj su podsjetili da je Vatikan 'sistematski izbjegavao odgovornost', da ne samo što se u Vatikanu 'znalo', već se Macielovo djelovanje 'toleriralo i poticalo' te da je Sveta Stolica 'lagala'.

Predstavljena je i knjiga o cijelom slučaju, koja donosi veći dio vatikanskoga dosjea o Macielu (212 dokumenata na 600 stranica) u kojem se do u tančine opisuju zločini, ne samo seksualni već i financijski, toga meksičkoga svećenika koji je puno novca davao Ivanu Pavlu II, a koji je od pokojnog pape dobivao podršku i zbog 'antikomunističke retorike' koju je Maciel širio. Prema autorima te knjige, da je ona bila objavljena ranije, Ivan Pavao II. nikad ne bi smio biti proglašen blaženim jer je svjesno štitio pedofiliju.

Ali to nije sve, četverac tereti i sadašnjega papu Benedikta XVI. da je obmanuo javnost i da nije iskren kada osuđuje pedofiliju. Naime, donosi se pismo Josepha Ratzingera iz 1999. kojim se odgovara na dokumentaciju koju je te godine u Vatikan poslao bivši svećenik Athie, a u kojoj se opisivalo što je Maciel radio i tražio odgovor. Joseph Ratzinger je tada napisao (u knjizi je faksimil njegova pisma i potpisa): 'Nažalost se slučaj Marciala Maciela ne može otvoriti jer je riječ o osobi koju papa jako voli i koja je učinila velika dobra Crkvi. Žao mi je. Nije moguće.'

Karol Wojtyla je Maciela opisao i kao 'efikasnog vođu mladosti'. Kada je skandal stigao do svjetskih medija, 2006. Benedikt XVI. nije imao drugoga izbora nego 'pokrenuti istragu' (koju je odbijao od 1999. iako je bio obaviješten), što je završilo žestokom osudom Maciela i temeljitim pretresom Kristove legije

Kristovi legionari (763 svećenika i više od 1300 sjemeništaraca u 22 zemlje, dvanaest sveučilišta, počevši od rimskoga Sveučilišta Regina Apostolorum, 25 milijardi dolara imutka) te njihov laički pokret Kristovo kraljevstvo (više od 70.000 članova) bili su tada podvrgnuti papinskom povjereniku, statut je napisan ponovno, provjerila se ispravnost ređenja članova. Odavno se zna da su Kristovi legionari na razini uprave konstituirani kao svojevrsna mafija. Ipak su uživali podršku, jer su 1941. osnovani u Meksiku na utuk tamošnjim antiklerikalnim vlastima, a zastupali su stavove konzervativnije i od Opusa Dei. Trebalo je da na vidjelo ispliva spolna razuzdanost osnivača Maciela pa da tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger (sadašnji papa) pokrene istragu.

Prva je započeta 1956, ali je prekinuta uslijed smrti Pija XII. Ratzingerova istraga počela je 2004, Maciel je suspendiran, a Divinis i umro, a 2009. počela je vizitacija Legionara. Doduše, Maciel je suspendiran de jure i de facto tek 2006, tek nakon smrti Ivana Pavla II. (koji ih je iskorištavao kao šaku u borbi protiv lijevih strujanja u latinoameričkoj Crkvi), a imao je djecu i živio sa ženama te je 'optužen da je seksualno zlostavljao više desetaka malodobnih sjemeništaraca'. Nakon dugotrajne istrage o njegovu ponašanju, Vatikan je tek 1. svibnja 2010. objavio dokument u kojem se Maciela osuđuje za 'vrlo loše i objektivno nemoralne postupke koji su u pojedinim slučajevima prerastali u prave zločine'.

Kristovi legionari su zajednica osnovana 1941. u Meksiku. Osnovao ju je mladi sjemeništarac, nije još bio svećenik, a imao je 20 godina. Okupio je grupu mladića i malo pomalo počeo je formirati tu novu kongregaciju. Ideja oca Marciala Maciela je bila da Bog želi od njega da osnuje tu zajednicu koja će se boriti za Crkvu, za Krista, za milosrđe, u prvim redovima. S totalnom raspoloživošću i velikodušnošću. Marcial Maciel Degollado, utemeljitelj i dugogodišnji vođa Kristovih legionara, sada je za Svetu Stolicu zločinac: njegovi 'veoma loši i objektivno nemoralni postupci, neosporno posvjedočeni, u pojedinim slučajevima prerastaju u prave zločine i govore da je živio bez skrupula i bez autentičnoga vjerskog osjećaja', piše u obznani Svete Stolice, objavljenoj nekoliko sati prije praznika rada 1. svibnja 2010, u doba kada se računalo na najmanji mogući medijski odjek.

Meksičke žrtve terete Benedikta XVI. jer ih se svojevremeno, kao ni danas, ne želi saslušati niti im se vjeruje, već se slučaj želi zataškati dok djeca sviraju papi pred balkonom, a papa moli neku zamišljenu javnost da se 'čuva na djecu i da ju se zaštiti'.

Papa se susreo sa žrtvama pedofilije u SAD-u, Australiji, 2008. u Portugalu i Malti 2001. te u Velikoj Britaniji i Njemačkoj 2011. pa nije jasno zašto je to izbjegao učiniti tijekom ovog posjeta Meksiku osim ako u pitanju nije njegova osobna sramota i opterećena savjest.

Predsjednik Meksičke biskupske konferencije, nadbiskup Carlos Aguiar Retes, kaže kako je papa otvoren prema žrtvama te nije odbacio mogućnost da se papa ipak (zbog velikog pritiska javnog mnijenja, jer je problem svećenika pedofila u Meksiku golem) nakratko susretne s nekim žrtvama.

No i tu su mediji optužili Crkvu za licemjerstvo jer je i drugi veliki segment prvog dijela papinog posjeta Meksiku, govor o opasnosti od droge i narkokartela, opterećen nepobitnim činjenicama da Katolička crkva u Meksiku dobiva novac od narkomafije, između ostalog za svoje građevinske potrebe, kako je BBC bjelodano dokazao u slučaju izgradnje crkve u Pachuci. Na njoj stoji ploča na kojoj piše da je izgrađena dobrovoljnim prilozima pobožnoga katolika Heriberta Lazcana. A taj nije nitko drugi doli 'El Lazca', jedan od najkrvoločnijih vođa narkokartela Los Zetas, pa se sumnja i da je papin pohod plaćen, kojeg li skandala, i od novca iz fondova narkomafije.