Smrću pape Franje upražnjena je stolica rimskog biskupa i poglavara Katoličke crkve. Vatikan, osim što služi kao dom pontifexu, ujedno je država, i to najmanja na svijetu. Po svom uređenju radi se o izbornoj monarhiji. Monarh te države je papa, a s obzirom na to da se u istoj funkciji sjedinjuju sve tri grane vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska), radi se o apsolutističkoj monarhiji, jedinoj takve vrste u Europi. No iako je monarhija, nije nasljedna, već izborna, pa se papu nekako mora izabrati.

U slučaju Vatikana ta zadaća pripada kardinalima koji se sastaju 'pod ključem', što i daje ime samom postupku poznatom kao konklava (cum clave). Kardinali koji imaju pravo birati papu, a to nisu svi, već samo oni mlađi od 80 godina, nisu nakon ulaska u konklavu samo fizički odsječeni od vanjskog svijeta, već i informacijski. I upravo ta činjenica čini je vjerojatno jedinim izbornim procesom u svijetu koji je imun na uplitanje.

Rusko miješanje u izborne procese drugih država u posljednjem se desetljeću prometnulo u jedno od ključnih pitanja globalne stabilnosti. Iako je najpoznatiji primjer američka predsjednička kampanja 2016., slične metode i obrasci intervencija u izbore zabilježeni su i u drugim državama, poput Rumunjske. Koristeći kibernetičke napade, širenje dezinformacija i podržavanje ekstremnih političkih struja, Rusija nastoji oblikovati politički diskurs u svoju korist, promovirajući pritom nestabilnost i nepovjerenje u demokratske institucije.

U Sjedinjenim Američkim Državama je istraga pod vodstvom posebnog istražitelja Roberta Muellera potvrdila postojanje opsežne kampanje koju je proveo Glavset, ruska Agencija za istraživanje interneta. Ova kampanja utjecaja uključivala je lažne profile na društvenim mrežama, ciljana oglašavanja i koordiniranu propagandu s ciljem polarizacije američke javnosti. Premda sve okolnosti nisu uspjeli otkriti, Muellerovo izvješće jasno dokazuje pokušaj utjecaja na demokratske procese.

Rumunjska je također bila meta sličnih pokušaja. U ovoj članici Europske unije i NATO-a službena Moskva nastoji potaknuti euroskepticizam pomoću ruskih propagandnih medija, a oni putem društvenih mreža šire dezinformacije s ciljem podrivanja povjerenja u institucije. Osim toga, redovito se podržavaju proruske političke opcije, posebno uoči izbora i referenduma.

Situacija je kulminirala prošli mjesec, kad je tamošnje središnje izborno tijelo populističkom kandidatu Călinu Georgescuu odreklo pravo da se kandidira na predsjedničkim izborima, što dolazi kao neizravna posljedica ranije odluke rumunjskog ustavnog suda, a koji je prethodne predsjedničke izbore uoči drugog kruga poništio upravo zbog ruskog miješanja. Najveći broj glasova u prvom krugu osvojio je upravo Georgescu.

Slični obrasci mogu se uočiti i u drugim državama srednje i istočne Europe, uključujući Bugarsku, Češku i Mađarsku, gdje Rusi šire svoj utjecaj kroz energetske projekte, financiranje nevladinih organizacija, vjerske institucije i medije. Zadatak je isti – posijati sumnju, potaknuti društvene podjele te prikazati demokraciju kao disfunkcionalan sustav.

Za nesporno sposobnu i beskrupuloznu rusku propagandnu mašineriju preduvjet je da ima pristup onima na koje pokušava utjecati. U suvremeno vrijeme to je nažalost trivijalno jednostavno. Dostupnost i popularnost komunikacijskih platformi i društvenih mreža omogućile su jednako brzo širenje lažnih vijesti, kao i onih pravih. Unatoč različitim pokušajima provjere činjenica i ponavljanja onih istinitih, jednostavnog lijeka nema. Prema Brandolinijevom zakonu, količina energije potrebna da se ospori lažnu informaciju višestruko je veća nego za njezino stvaranje. Zbog toga što je ta bitka unaprijed izgubljena čini se da je informacijska blokada možda jedino rješenje.

Konklava, na kojoj kardinali Katoličke crkve biraju papu, zasigurno ne spada u najdemokratičnije izborne procese na svijetu. Taj arhaični model trpi kritike zbog zatvorenosti, neprihvaćanja sudjelovanja šireg članstva u izborima, nepostojanja gotovo nikakvih kriterija za izbor (dovoljno je biti kršten muškarac), nedopuštanja žalbi i slično, ali nudi i veliku prednost nad svim drugim, više demokratskim procesima – nemogućnost utjecaja na one koji biraju. Kardinali elektori za vrijeme trajanja izbornog procesa ne smiju kontaktirati s vanjskim svijetom, na što se zaklinju neposredno uoči ulaska u konklavu. Svoje mobitele predaju za to zaduženom vatikanskom dužnosniku, a nikakve novine, televizija te fizičke ili digitalne poruke nisu dopušteni.

Uoči konklave i tijekom njezina trajanja Sikstinska kapela se pregledava zbog mogućih prislušnih uređaja. Ako ne završi prvi dan, što je bio slučaj i prilikom posljednjeg njezinog održavanja 2013. godine, kardinali se pod strogom pratnjom vode na noćenje u nekoliko stotina metara udaljeni Dom svete Marte. Samo njihovo kretanje na toj relaciji provodi se pod strogim sigurnosnim protokolima. Obično ih prate službenici Vatikana, poput Švicarske garde ili žandarmerije, da bi se osigurala povjerljivost. Prevozi ih se ili službenim vatikanskim vozilima ili se samostalno kreću pješice kroz osigurane interne rute unutar Vatikana. Čitav taj proces, koji regulira apostolska konstitucija Universi Dominici Gregis, osmišljen je tako da spriječi bilo kakav njihov kontakt s vanjskim svijetom, čime se zadržava integritet konklave.

Mehanička transplantacija ovog modela u moderne demokratske izborne sustave zasigurno nije moguća, ali možda bi se iz nekih karakteristika tog koncepta moglo naučiti kako da svoje izbore učinimo sigurnijim. Ipak se radi o najstarijem izbornom sustavu u kontinuiranoj primjeni, a koji se za odabir jedne od najutjecajnijih osoba na svijetu koristi već gotovo osam stoljeća.