Bivši hrvatski izbornik Mirko Jozić, koji je vođenje reprezentacije preuzeo od Miroslava Ćire Blaževića 2000. godine i iz neugodne nas situacije ipak uspio odvesti do SP-a u Južnoj Koreji i Japanu, danas uživa u igri s unukom, prošeće strmim ulicama Zelenjaka, Horvatovca i Babonićeve, ali i više nego ozbiljno prati ono što najbolje pozna – nogomet.

U karijeri je osvojio sve i svašta, od naslova svjetskog prvaka s mladom selekcijom Jugoslavije, u kojoj su svoj nogometni uspon počeli i hrvatski nogometaši Boban, Prosinečki, Štimac, Šuker, pokojni Pavličić, Jarni, Piplica. Klupske je uspjehe ostvario i s Colom Colom, čileanskim klubom s kojim je uzeo Copa Libertadores, odnosno južnoameričku ligu prvaka, zatim Interamericanu, odnosno interkontinentalni naslov. Vodio je i meksičku Club Americu, potom i saudijski Al Hilal, s kojim je uzeo azijski Kup kupova te Superkup, zatim argentinski Newell's Old Boyse, u kojima je u to vrijeme stasao i klinac Lionel Messi. Sljedeća stanica bio mu je lisabonski Sporting, kojem je Porto uz sudačku pomoć uzeo naslov, a na 'Don Mirkovim' lekcijama zamah je hvatao i Jose Mourinho.

Vrhunac mu je bila hrvatska reprezentacija s kojom je otišao na SP 2002. godine, a od hrvatskih klubova, osim u Junaku, radio je i u Hajduku i u Dinamu. No priča o hrvatskim klubovima nije mu draga, pa se Jozić zadržao na reprezentaciji.

'Pratim što rade Bilić i suradnici. Vidio sam i popis igrača i moram priznati da je očekivan. Istina, uvijek će se postaviti pitanje je li mogao pozvati jednog ili dvojicu drugih, ali to je nebitno. On sa stručnim stožerom točno zna kako momčad diše i koje su njezine unutrašnje potrebe', rekao je u uvodu razgovora za tportal.hr Mirko Jozić.

tportal.hr: Preko našeg community portala Tribine.hr korisnike je zanimalo mišljenje o pozivima Ivanu Striniću i Joeu Šimuniću.

Šimunić je iskusan igrač s velikim brojem jakih i velikih utakmica. Ove godine imao je problema s ozljedama i manjim brojem utakmica, ali igrača takvog iskustva mi nemamo. Strinić je jedno vrijeme bio standardan, pa se malo pogubio. No pitanje je kome dati priliku na toj poziciji. Uvijek će ostati pitanje je li mogao zvati ovog ili onog, ali ne bi trebalo sumnjati u izbor stožera.

tportal.hr: Hrvatska u ovom trenutku ima igrače koji su ili ozlijeđeni odnosno s nedovoljnom minutažom ili su pak preforsirani.

To je standardna boljka naše reprezentacije. I ja sam imao isti slučaj, možda čak i teži prije SP-a. Imao sam prevelik fond starih igrača, a mladih je bilo tek nekoliko – Pletikosa, Tudor, Olić, Pranjić, Šimunić. Kod tih 'starih' bio je i problem što većina njih nije ni igrala, ali ni trenirala, a meni su to tajili. No sve je to pratilo i Cicu i Otta, i oni su imali igrače koji ne igraju. Nije problem jesu li konstantni, već da li igraju. Ako i ne igraju u klubovima, u reprezentaciji uvijek mogu biti pravi u jednoj ili dvije utakmice. Problem je samo ako su (bili) ozlijeđeni, jer onda postoji rizik od obnavljanja ozljede. Bit će problem ako je takvih tri ili četiri igrača, ali Bilić ih sigurno na kraju neće toliko zvati.

tportal.hr: Može li se sve to nadoknaditi ili popraviti na pripremama?

Siguran sam da može i da Bilić ima viziju. No cijelo prvenstvo ima drugačije okolnosti. Igra se u Europi, odnosno nema mijenjanja vremenskih zona, klimatski uvjeti vjerojatno će biti povoljni. I sve prije spomenuto ne bi trebalo utjecati na naše, jer Slaven ima osam, devet sigurnih igrača. Možda ima i kakvu dilemu, oko jednog ili dvojice, jer nije isto igrati protiv Irske, Italije ili Španjolske.

tportal.hr: Kako bi trebala izgledati momčad za borbu protiv Trapattonijeve Irske?

Oni imaju momčad borbenog duha, patriotski su nastrojeni i uvijek namoče dres do kraja. Imaju i izbornika koji je stari lisac, pozna i nas, pozna i 'svoje' Talijane. Neće bili lako, ali mislim da je Irska najlakši zalogaj. No to je ujedno i prva utakmica u skupini, koja je veliki vrag. Pobijediš li, već imaš 50 posto izgleda da prođeš dalje, a izgubiš li, već polako pakiraš kofere i zato se treba usredotočiti na tu prvu utakmicu. To je 'dan D' za nas.

tportal.hr: Potom nam slijedi Italija, stara mušterija, vama znana i iz Japana.

Oni su možda i najviše hendikepirani. Neće im biti prvog napadača Giuseppea Rossija. Cassano im je perjanica, ali imao je velikih zdravstvenih problema i teško će moći odgovoriti zahtjevima ovakvog turnira. Kreacija je pala na Pirla, koji se jako umorio u dresu Juventusa. A za Balotellija nikad ne znaš – hoće li pomoći tebi ili protivniku. On može biti i prevaga, ali može i napraviti veliku štetu jer sklon je ekscesima.

193839,193776,192755,193588
tportal.hr: Protiv Španjolske igramo treću utakmicu, po mišljenju mnogih – ne presudnu.

Nikad se ne zna, no čak i da se Španjolci osiguraju prije te utakmice, neće nam biti lako s njihovom 'B-ekipom' jer igrači koje Del Bosque pošalje željet će mu se nametnuti i dokazati. No kod Španjolaca je, po mom mišljenju, došlo i do zasićenja. Osim toga, igrači Reala i Barcelone do samog kraja bili su i u Ligi prvaka te lovili naslov u domaćem prvenstvu, što je također veliki pritisak. Čuo sam i da Iniesta i Xavi igraju pod injekcijama, osim toga, zbog rivaliteta igrača Reala i Barce, narušena je harmonija 'furije'. Pitanje je motiva jer Barca već godinama osvaja svašta, imaju sve naslove. A kako ih možemo dobiti? Trebalo bi napasti zadnju liniju, njihovu najslabiju točku, jer to im suparnici ne rade baš često te ih tako pokušati iznenaditi. Njima se sve vrti oko vezne linije, ali koja nema Messija.

Hrvatska ima dobru reprezentaciju i dao bog da se ne dogode neki poremećaji. Nemamo deset superigrača, ali imamo pet, šest koji spadaju između prvog i drugog europskog ranga. Imamo dobar napad i dobru kreativnost te produhovljenu sredinu koja, ako uhvati ritam, može napraviti probleme svakoj momčadi. U napadu imamo alternative, imamo Jelavića, Eduarda, Olića, Mandžukića, pa čak i Kalinića, svi su specifični i korisni. I nijednoj obrani neće biti lako. U sredini imamo Modrića, Rakitića, Srnu, s najboljim centaršutom na svijetu, ali malo nam 'šepa' lijeva strana. Tanji smo u obrani, u kojoj nam nedostaje brzine. I tu reprezentacija zna upasti u, kako ja to kažem, 'lagunu', da se izgubi u određenim segmentima. Zato moramo biti strpljivi i pažljivi jer mi se možemo vratiti i u 20 minuta utakmice napraviti probleme. Moramo paziti u prekidima igre, jer i Talijani su na to navikli, a i Španjolci, ovisno tko će im igrati.

tportal.hr: Bilić je najavio odlazak nakon Eura. Može li to utjecati na igrače?

To sam i ja napravio. To nije plus ni za izbornika, a ni za reprezentaciju. Već godinu dana se priča o tome, tjeralo ga se na to i sada je sazrelo vrijeme da donese odluku o odlasku. Iako mislim da će ga i sada na Euru non-stop ispitivati o tome. Većina igrača koji su mu privrženi i koji su se afirmirali uz njega u sebi zbog njegove odluke nije sretna jer znaju da dolaze drugi. No onih 11 ili 14 koji će biti na terenu, oni će poginuti za njega jer se osjećaju privilegiranima, a oni koji su na klupi ili tribinama osjećaju se drugačije. Postoji jedna izreka – prijatelji trenera su oni koji igraju, oni koji su na klupi su poluprijatelji, a oni na tribinama – neprijatelji.

tportal.hr: Vaši favoriti Eura?

Španjolci su broj jedan, potom Nizozemci i onda Nijemci. O Španjolcima sam već sve rekao. Nizozemci imaju dobru, uhodanu reprezentaciju, s jakim individualcima, što su potvrdili i na SP-u. Nedostajalo im je tek malo strpljenja i živaca, mentalne snage. Sada su stariji dvije godine, samim time i iskusniji. Nijemci polako afirmiraju i drugačiji stil, nije više jednoobrazno. Imaju igrače koji znaju podvaliti, proći, odigrati dupli pas i fizički su sigurno najspremniji. Imaju mladost i ambiciju. Nažalost, tu je kraj i mislim da je ovo slabost ovog prvenstva jer nikad nije bilo ovako malo kandidata za naslov. I to potvrđuje da je reprezentativni nogomet u stagnaciji.

tportal.hr: Zar zbilja nitko više ne može napraviti iznenađenje?

'Teško. Talijani to ne mogu, Englezi to ne mogu. Poljska i Ukrajina nemaju klasu da bi došli do kraja, Grci nisu slabi, ali nisu ni dobri. Možda tek Portugal može napraviti nešto, jer ima Cristiana Ronalda, ali na dugačkom natjecanju oni stanu uvijek na pola puta', završio je Mirko Jozić, čovjek zbog kojeg dan-danas u Zagreb dolaze čileanske televizije i kojeg 'tamo daleko' tretiraju kao svojeg. Puno više nego mi u Hrvatskoj.