I dok se u Hrvatskoj aktualizira pitanje vojnoga roka i ispituje političare jesu li ili nisu služili vojni rok, na Facebooku postoji pomalo neobična grupa preko koje se pronalaze prijatelji iz jedne druge vojske, one iz bivšeg sustava. A da su prijateljstva iz vojske nešto posebno u životu svakog muškarca, najbolje prikazuje grupa na Facebooku kreirana prošle godine, naziva 'Pronađi drugove iz bivše JNA', putem koje različite generacije odsluženih vojnika pokušavaju ponovno stupiti u kontakt poslije 25 godina od raspada Jugoslavije. Grupa na društvenim mrežama bilježi enorman uspjeh u regiji, 'ne broji sitnooo' i već ima 62.478 članova
Grupa 'Pronađi drugove iz bivše JNA' svojevrsni je fenomen budući su članovi koji su davno iza sebe ostavili neudobne uniforme i čizme, naoružanje, terenski suhi dnevni obrok i zapovijedi nadređenih nabrijanih vodnika i zastavnika, istrajni u želji obnoviti prijateljstva započeta u kasarnama diljem bivše države, od Slovenj Gradeca do Strumice, od Bele Crkve do Lastova. Zanimljiv je i nacionalni sastav članova grupe koji uvelike podsjeća na bivšu državu pa tako u grupi svoje uspomene iz doba kada se dobivala 'kronična upala zgloba i stjecalo druga do groba' ima Albanaca, Hrvata, Bošnjaka, Srba, Crnogoraca, Makedonaca, Slovenaca, Roma, Mađara, Slovaka i svih ostalih nacionalnih manjina koje žive na području bivše Jugoslavije.
Popularna grupa obiluje starim fotografijama vojnika pred ulaznim vratima kasarni, svečanih prisega, svečanih proslava Dana armije, posjeta najbližih, izlazaka u grad, vježbi gađanja i trenutaka razbibrige kao omiljenog dijela vojničke svakodnevnice koja je u najmanju ruku trajala točno 365 dana. Ranije se, u mornarici služilo i do četiri godine, a pred raspad Jugoslavenska narodne armije za osobe koje su iz vjerskih razloga odbile držati oružje vojni je rok trajao 24 mjeseca.
vezane vijesti
Objavljuju se i imena kasarni koja su prema običaju nosila imena danas zaboravljenih revolucionara, narodnih heroja i partizanskih postrojbi s obaveznim pojašnjenjem o kojoj se vojnoj pošti radilo, a kao orijentir onima koji su već pomalo zaboravili vojničku stegu navode se godišta i klase kada se služili vojni rok, raspravlja se o rodovima vojske te već izblijedjelim imenima kolega i starješina.
No, sudeći prema komentarima, najveći dio odnosni se na neizbrisiva sjećanja nekadašnjih vojnika na uvijek prekratka predvečerja provedena u ugostiteljskim objektima blizu kasarni te na kolokvijalne nazive jela u JNA. Tako se, primjerice, može iščitati kako se bosanski lonac naziva drnč prema vojnoj kratici za deterdžentski rastvor za čišćenje naoružanja, grašak je nazivan SMB kuglica po kratici za sivomaslinastu boju uniformi kopnene vojske, točnije 'prašinara', dok je najomraženiji doručak sastavljen od kriške kruha, margarina i šalice razmućenog mlijeka u prahu koji je glumio bijelu kavu nazivan 'dječja radost'. Pohani oslić gumenog okusa proslavljena je 'ajkula', a grah na 365 načina je iz razumljivih razloga nazvan 'avijacija' ili 'artiljerija', ovisno kako su koga prigušeni ili glasni zvukovi iz spavaonica nakon povečerja podsjećali na to visokoproteinsko jelo.
Većina članova grupe, nekad golobradih i gologlavih pripadnika vojske koja je u potpunost ogolila njihove karaktere u 365 dana, prilikom pokušaja da nađu bivšeg kolegu obavezno pišu brojeve vojne pošte koja se kasarnama dodjeljivala nasumice i bez nekog reda kako ne bi bilo neke logične povezanosti i kako se iz njih ne bi moglo ništa iščitati ništa. Zanimljivo je kako brojke poput VP 1398 ili VP 1544 pamte desetljećima nakon 'skidanja', no mozak urezane šifre ponajviše govore kako su pisma i poslane fotografije bila najvrijednije vlasništvo u 'kazeti' pored kreveta.
Grupa obiluje i anegdotama sa postrojavanja, požarnog dežurstva, bijega preko ograde do obližnjeg kina u kojem se obično gledao skandinavski meki pornić ili hongkonške kung fu majstorije. Evociraju se i uspomene na trošne kafane u kojima su ih, prema sjećanju, posluživale ne odveć atraktivne konobarice koje su im tada, daleko od doma i zagrljaja, značile više nego manekenke za donje rublje.
Pregršt je i opasnih doživljaja s granica, začinjenih s nadmudrivanjima preko puškometa s bugarskim i albanskim graničarima na udaljenim planinskim karaulama u društvu vjernih njemačkih ovčara čiji su povodci iz godine u godinu prelazili u ruke drugih vojnika.
Sve su to, kažu, suveniri koji se trajno nose u srcu, bez obzira na ono što je zadesilo Jugoslaviju u njezinom krvavom raspadu. U okviru brzorastuće grupe mnogi su uspjeli u misiji okupiti nekadašnje društvo i obnoviti priče iz kasarne, ali i podsjetiti se na nekadašnju zajedničku državu i uzaludnost ratovanja. Pritom je, kako ističu, administratori grupe, nacionalna, politička i svaka druga pripadnost totalno nebitna.
