Tri doktora znanosti: Josipa Jurčevića kao predsjednika, Slavka Kulića kao premijera i Željka Rohatinskog kao ministra financija, najmlađa hrvatska politička stranka, Hrvatska straža, vidi kao trolist uspješne i prosperitetne Republike Hrvatske. Upravo takvi ljudi trebali bi preuzeti državu od politički podobnih koji je sada vode i spremni su na sve, pa i njezinu rasprodaju, kako bi zadržali stečene pozicije.

HSP rastočio desnicu

'Kako u svojim redovima nemamo dovoljno kvalitetnih kadrova za vođenje države, zalažemo se da na ta mjesta dođu stručni, moralni i odgovorni ljudi, bez obzira na stranačku pripadnost', ističe Ivan Vekić, ogorčen na političke elite koje se ponašaju kao da krize nema.

Za sebe kaže da je jedini visoki politički dužnosnik koji se nakon političke karijere vratio u kuću iz koje je krenuo u politiku, da je sve svoje račune plaćao i nikad nije podizao putne troškove i dnevnice, a njegovi današnji kolege ne kupuju ni vezice za cipele, a dnevnice naplaćuju gdje god idu, premda redovito blaguju na trošak domaćina.

Donedavno građansku udrugu Hrvatsku stražu pretvorili su u 'jedinu pravu političku stranku desne orijentacije', kako bi spasili hrvatsku desnicu rastočenu na brojne zavađene strančice. Za takvo stanje ponajviše optužuju HSP Ante Đapića, koji je time pogodovao interesima HDZ-a i za to bivao nagrađivan. Biračko je tijelo, smatraju, to prepoznalo i kaznilo ga na posljednjim parlamentarnim izborima, kada je HSP s osam zastupničkih mjesta u bivšem sazivu Sabora pao na jedva jedno. Aktualnog predsjednika, Danijela Srba, doživljavaju Đapićevom marionetom, pa svoju političku misiju vide u povezivanju hrvatske desnice i vraćanju zemlje moralnim i domoljubnim vrijednostima što je preduvjet njezina opstanka.

Vratio čin i odlikovanja

Vekić ponosno ističe kako ništa nije uzeo od politike, vratio je čin pukovnika i odbio pet odlikovanja od predsjednika Tuđmana vidjevši tko ih je sve dobio sjedeći po zagrebačkim uredima. Posebno ga je pogodilo to što je Red dr. Ante Starčevića, kao priznanje za osnivanje HDZ-a, dobilo više od stotinu ljudi, a pamti da je na osnivačkoj skupštini bilo njih tridesetak.

Na Osnivačkoj skupštini Hrvatske straže založili su se za odlučniju zaštitu hrvatskih područja s istočne strane Dunava te za državnu ispriku njemačkoj i austrijskoj manjini zbog zločina i protjerivanja koje su počinili partizani nakon Drugog svjetskog rata. Među 350 članova, uglavnom bivših branitelja, ima žena i mladih, a Vekić će rado ustvrditi da se ni za jednoga od njih ne vežu afere niti optužbe za kriminal. Stoga će, bez obzira na političku snagu, konstruktivnim kritikama aktualne vlasti nastojati pridonijeti ispravljanju zastranjivanja hrvatske politike.

No protiv samog Vekića kao ministra unutarnjih poslova, u Beogradu je pokrenut sudski postupak zbog navodnih ratnih zločina protiv hrvatskih Srba, a polovicom devedesetih očekivalo se i podizanje optužnice protiv njega na Sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu. Haaški su se istražitelji, naime, kod predsjednika Tuđmana raspitivali o njegovoj ulozi u zločinima što su ih počinile postrojbe ili pojedinci pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, koji je u to vrijeme bio savjetnik ministra.

Vekić danas s prezirom govori o Merčepu kao nedostojnom položaja njegova savjetnika i kaže da mu ga je nametnuo Josip Manolić te da sa zločinima počinjenima u Zagrebu, Gospiću, Pakračkoj Poljani nema ništa, a za pravo mu daje i činjenica da do optužnice u Haagu protiv njega nikad nije došlo.

Dvaput izbačen iz HDZ-a

U HDZ je Ivan Vekić dvaput ušao i dvaput bio izbačen, ponajviše zbog odnosa s Vladimirom Šeksom kojeg smatra vladarom Hrvatske. Priznaje mu jedino da je više od njega učinio osnivajući HDZ, no samo zato što je, tvrdi, bio lošiji odvjetnik i imao manje posla. Obojica su Osječani, bivši pravosudni dužnosnici odani komunističkoj ideji i odvjetnici u prethodnoj državi, osnivači HDZ-a, a veže ih i tragedija gubitka sina, u Vekićevu slučaju jedinca. U HDZ-u su bili konkurenti na pravosudnim pitanjima i očito nije bilo mjesta za obojicu, pa je žilaviji i beskrupulozniji uklonio onog drugog.