Samopouzdanje kojeg ima najbolji napadač danske reprezentacije Nicklas Bendtner uvijek je bilo izvan svih proporcija - i prije nego što je postao profesionalni nogometaš, a pogotovo danas. U proljeće 2010. u posjet Arsenalu stigao je psiholog, kojemu je posao, između ostalog, bio da odredi koliko samopouzdanje imaju nogometaši ovog kluba. Rezultate je mjerio ocjenama od jedan do devet. Bendtnera je ocijenio desetkom.

Ovaj napadač bio je i ostao velika enigma. Malo tko razumije, a tu ubrajamo i nogometne stručnjake i navijače, zašto Bendtner ima tako visoko mišljenje o svojim mogućnostima. No Bendtneru uopće nije važno što drugi misle. Važno mu je kako se on osjeća.

'Ne odustajem dok ne ostvarim svoje ciljeve. Ako odlučim da nešto moram postići, onda ću to i postići', kaže. 'Sumnjam u sebe kad su u pitanju mnoge stvari, ali ne i kad se radi o nogometu'.

Kad ga upoznate osobno, Nicklas nije arogantna osoba. Odrastao je na otoku Amager u Kopenhagenu. Nogomet je zaigrao već u četvrtoj godini života, a njegov prvi klub bio je Taarnaby Boldklub. Bilo je očigledno da je jako talentiran, ne samo za nogomet, nego za sport uopće. 'Igrao je za školsku košarkašku momčad, a bio je jednako dobar i u rukometu', prisjeća se njegov nastavnik Hans Christian Jensen.

Njegova odlučnost da postane profesionalni nogometaš često je stvarala probleme. Nastavnici se sjećaju da je bio toliko fokusiran na sebe da je često i bez namjere vrijeđao druge učenike. Jer nije pazio što govori. 'Nije bio previše dobar prema drugoj djeci. Bio je jako nepažljiv. Nije mogao kontrolirati što govori, riječi su same dolazile. Nije bio zao, ali je bio bezosjećajan, lako je znao povrijediti drugu djecu. Uvijek ste morali paziti na njega', kaže direktorica Bendtnerove škole Grethe Birch.

Ove Nicklasove osobine do izražaja su došle kako je napredovao u nogometnoj karijeri i postajao poznat. Kao šesnaestogodišnjak je 2006. napustio Kopenhagen i potpisao za Arsenal. Dvije godine kasnije bio je dijelom danske U-21 reprezentacije koja je sudjelovala na Euru u Portugalu. Kroz kvalifikcije ulogu nezamjenjivog prvog napadača imao je Morten Rasmussen, koji je bio tri godine stariji od Bendtnera i imao puno bolju poziciju u momčadskoj hijerarhiji. Bendtner je tek stigao u momčad, ali to ga nije spriječilo da se javno pobuni nakon što je zamijenjen Rasmussenom u u drugom poluvremenu prve utakmice turnira. Javno je poručio da ne razumije ovakav potez te da je 'bolji igrač od Rasmussena'.

Samopouzdanje je uvijek bilo tu, ali život nije uvijek bio lagan. Prije tri godine je doživio tešku prometnu nezgodu i nekoliko tjedana poslije otkrilo se da je ozlijedio prepone. Svaki put kada bi potrčao ili udario loptu osjećao je bol. Ipak, nastavio je igrati za Arsenal, i to pod blokadama, da bi sve eskaliralo prije SP-a 2010. godine, kada se pridružio nacionalnoj momčadi. Jedva da je mogao i trčati.

Danci su odigrali ispod očekivanja u Južnoj Africi, a isto je bilo i s Bendtnerom. Razlog je bila ta ozljeda. Upravo su prometna nesreća i činjenica da je igrao pod bolovima kroz čitavu sezonu 2010/11. važni razlozi zašto je Nicklasova karijera stagnirala. Proteklu sezonu je proveo na posudbi u Sunderlandu, gdje je bio dobar na terenu, ali ne i izvan njega. U prosincu je navodno bio umješan u tučnjavu u hotelu nakon pobjede Danske nad Švedskom.

Bendtner se javno ispričao. 'Jako mi je žao zbog svega. Prihvaćam odgovornost što se nisam distancirao od ovih incidenata prije nego što su izmaknuli kontroli. Radi se isključivo o mojoj grešci i žao mi je što sam razočarao tako mnogo ljudi. Ja sam zapravo samo normalan mladić s fantastičnim poslom. Trudim se zaboraviti sve loše stvari, ali duboko u sebi znam da sam pogriješio'.

Od tada je uspio izbjeći nevolje, ali i poboljšati svoju igru. Ponovo je počeo zabijati golove, a ovo ljeto bi trebalo dati odgovor na pitanje koje bi za Dansku moglo biti ključno - je li Bendtner barem približno onoliko dobar koliko misli da jest?