Politički pritisak na pravosuđe činjenica je koju se gotovo nitko ne usudi demantirati. Pitanje je samo stila kojim se provodi i koliku štetu čini građanima koje se konstantno uvjerava u iluziju trodiobe ravnopravnih vlasti. U razgovoru s pravnicima čije karijere datiraju još iz Jugoslavije, zaključujemo da je politički pritisak na ovim prostorima oduvijek bio prilično snažan
Dok čekamo odluku Vrhovnog suda o izručenju bivšeg jugoslavenskog i hrvatskog tajnog agenta Josipa Perkovića u Njemačku, provjerili smo koliko su uvjerljive optužbe predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića da aktualna vlast stvara najgori politički pritisak u povijesti Hrvatske. Čak je i Vrhovni sud nedavno oštro reagirao na izjave neimenovanog 'visokog izvora iz Vlade' koji je preko medija sugerirao da bi bilo ispravno spriječiti Perkovićevo izručenje.
TKO PLAĆA, TAJ I ZAPOVIJEDA PRAVOSUĐEM
Odvjetnik Branko Šerić u pravosuđu je od 1976. godine. Bio je sudac općinskog i županijskog suda, na kraju i Vrhovnog suda. On uvjerava da je politički pritisak uvijek i podjednako bio prisutan, bilo u Jugoslaviji, bilo u 'neovisnoj' Hrvatskoj: 'Uvijek je izvršna vlast nastojala dominirati pravosuđem. S obzirom na to da ona utječe na financiranje pravosuđa, to se događa kroz proračun po načelu – mi plaćamo, mi ćemo i zapovijedati.
Šerić kaže da je politički pritisak uvijek stvarala stranka na vlasti koja se uplitala u konkretne predmete: 'Kada je osamdesetih godina Državno odvjetništvo zabranilo Feral Tribune, partijske organizacije bivše Jugoslavije vršile su pritisak na mene. Htjeli su da ga zabranim do kraja. Ja sam kao sudac ukinuo zabranu i pustio ljude da se zezaju i rugaju. No devedesetih se ponovila ista stvar... Jedna je presuda zbog pritisaka direktno utjecala na moju i karijere još nekih kolega s Vrhovnog suda, pa sam otišao u odvjetništvo. Tako je i danas - to je vječna borba stranke na vlasti i pravosuđa.'
PRITISCI NIKADA NISU BILI PRIMITIVNIJI NEGO DANAS
Političari koji danas žele upravljati presudama imaju puno primitivniji stil nego nekadašnji političari, primjećuje Šerić. 'Treba znati pročitati nešto te znati kako vršiti pritisak. Sad se sve događa bez rukavica, bez skrupula, pa čak i prostački', tvrdi odvjetnik, dodajući kako misli da je pravosuđe bez utjecaja politike - utopija. 'Nije to neka društvena mana - to je ljudska mana ili vrlina. Kada se nečiji ego razvija proporcionalno moći, onda ga je teže i pobijediti. Što se više takvih nađe na okupu, to je utjecaj na pravosuđe sve veći i jači', rekao je Šerić.
Odvjetnik Krunislav Olujić bivši je HDZ-ovac i bivši šef Vrhovnog suda. Politički je smijenjen 1997. godine i zbog toga se žalio Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu koji je utvrdio da su mu doista bila povrijeđena ljudska prava. Za smjenu je u jednom intervjuu 2009. godine okrivio Vladimira Šeksa, Ivića Pašalića i pokojnog Franju Tuđmana.
U DEVEDESETIMA STVORENO PRAVOSUĐE 'HDZ-OVIH SPAVAČA'
Olujić za tportal govori da se najveći politički pritisak na pravosuđe ipak osjetio devedesetih godina te da se najviše primjećivao u kadroviranju. 'Tada je HDZ kao vladajuća stranka postavljao ljude mimo zakonskih kriterija imenovanja, mimo stručnosti, neovisnosti i dostojnosti. Samo stranačka pripadnost i podobnost bile su dovoljne. Tako se HDZ zauzimao za stvaranje HDZ-ovog pravosuđa.'
Nakon 2000. godine, tvrdi Olujić, stanje se donekle popravilo zahvaljujući bivšem šefu SDP-a Ivici Račanu, ali u vrijeme Ive Sanadera sve se ponovno vratilo: 'Pod dirigentskom palicom Vladimira Šeksa dolazimo u razdoblje u kojem se zaokružuje sustav HDZ-ova pravosuđa. Slomljena je kralješnica pravosuđa i tako se ono u trodiobi vlasti podčinilo kao treća državna vlast, a ne jedna od tri ravnopravne vlasti. Među sucima vlada podanički mentalitet...
SUCI DANAS NEOVISNIJI NEGO IKADA PRIJE?
Olujić čak smatra da je danas sudbena vlast možda i najsamostalnija u povijesti: 'Milanovićeva vlast je gotovo digla ruke od pravosuđa i prepustila ga samom sebi. Zato ono djeluje izgubljeno u vremenu i prostoru, luta i traži sebe. Zatvoreno u svoje okvire, provodi kadrovsku politiku preko obiteljskih veza. Danas je naglašen nepotizam u sudstvu, a ova vlast ne koristi čak ni one mehanizme suradnje i provjere na koje ima pravo na temelju Ustava i zakona.'
Kaže da se u tako razrušenom sustavu javljaju 'dobro pozicionirani HDZ-ovi spavači' pa dijele lekcije. Nije to rekao, ali dalo se naslutiti da Olujić misli da je Ivan Turudić jedan od tih 'spavača'.
'Oni se sada javljaju i optužuju vlast i za ono što ne stoji. Skrivaju se iza svojih funkcija, a pri tome sami ne poznaju načelo trodiobe vlasti... Proklamiraju se kao nositelji kritokratskog sustava (sustav utemeljen na vladavini sudaca), pri čemu optužuju sve i svakoga u cilju očuvanja vlastitih pozicija. Idu tako daleko da u napadima na izvršnu vlast ističu svoje kandidature za suca Vrhovnog suda. Neki od HDZ-ovih spavača njuše da je ova vlast na koljenima pa sada postaju borci za što bolje pozicije...', zaključio je Olujić.
JE LI SOCIJALIZAM BIO MANJE LICEMJERAN OD DEMOKRACIJE?
Bivši državni odvjetnik, danas kazneni odvjetnik u privatnoj praksi Željko Žganjer kaže da politika uvijek želi kontrolu nad pravosuđem, a najprije nad DORH-om. Kaže da je nesporno to da danas postoji pritisak politike na pravosuđe, a vidi ga jasno u posljednjem slučaju nazvanom lex Perković.
'Ono što mene začuđuje jest činjenica da smo u bivšem socijalističkom sustavu imali u zakonu propisan utjecaj politike na pravosuđe. Tada je jasno pisalo u zakonu da državno odvjetništvo postupa na temelju Ustava, zakona i utvrđene politike društveno-političke zajednice. Kada smo se odlučili za ovaj demokratski sustav, onda smo iz zakona izbacili ovaj zadnji dio o utvrđenim politikama, ali i dalje svjedočimo tome da politika pokušava izravno utjecati na DORH i sud', rekao je Žganjer i ocijenio da je socijalistički sustav bio makar manje licemjeran od današnjeg demokratskog.
Žganjer se ne slaže s Turudićevim stavom da je danas najgore stanje u povijesti Hrvatske. Dok je bio državni odvjetnik, kaže da mu nikada nitko nije direktno rekao što mora učiniti, ali su se osjećali pritisci: 'Politika često zna dovesti državnog dužnosnika u pravosuđu u situaciju da mora biti vrstan politički teolog te da mora prepoznavati želje aktualne vlasti. To je suptilna igra politike...'