Pet godina kasnije Milanović je konsterniran jer današnji premijer Andrej Plenković navodno nije upućen u istrage; najprije mu nije vjerovao, a potom se ispravio i optužio ga da zapravo ne radi svoj posao. Od tada do danas predsjednik Republike doslovno je svakog dana u iznimno nervoznom tonu istupao o korupcijskoj aferi u Janafu i oko njega, mahom redajući optužbe na račun Državnog odvjetništva i USKOK-a.

U međuvremenu se prisjetio da je ipak boravio u famoznom klubu uhićenog direktora Dragana Kovačevića, između ostalog i kada se trebalo riješiti viška hrane u doba u kojem su restorani i kafići u cijeloj državi bili zatvoreni, a običnim građanima bilo je znatno otežano kretanje. Logika stoga navodi na zaključak da se uzroci predsjednikove nervoze trebaju tražiti u činjenici - ili barem mogućnosti - da su neki ljudi preslušavali i iščitavali njegove razgovore s uhićenim menadžerom, kao što je on to činio s komunikacijom svoje prethodnice.

Milanović zasad nije zatražio smjene vodećih ljudi u DORH-u i USKOK-u, valjda jer za to nema ovlasti, dok u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA) nema namjeru intervenirati jer oni navodno nisu imali pojma o antikorupcijskoj akciji. Kolinda Grabar Kitarović, podsjetimo, sasula je drvlje i kamenje na SOA-u kada je na samom završetku istrage protiv Mamića doznala da je i sama 'upala u mjere' - i na donatorskim večerama, i u telefonskim kontaktima, i na proslavama izborne pobjede i rođendana, koje joj je organizirao upravo Mamić. Nije se smirila dok s funkcije nije odletio tadašnji ravnatelj i današnji predsjednikov savjetnik Dragan Lozančić.

Vrijedi se stoga prisjetiti što je u to doba izjavljivao Milanović kao premijer - odnosno 'čuvar državnih tajni', kako sam opisuje - kada ga se recimo upitalo je li Lozančićeva smjena opravdana.

'Ako se družiš s polusvijetom...'

'Gospođa Kitarović ima neobranjiv talent da se uvali u loše društvo, i to traje još od vremena Ive Sanadera. Tu se ništa bitno promijenilo nije do danas. A što se tiče Lozančića, neka ga smijene ako im ne odgovara. No ona zna, a ja još bolje, što je Lozančić napravio za Hrvatsku. Možda za Mamića nije, ali za Hrvatsku jest', kazao je u veljači 2016. u razgovoru za Dubrovački dnevnik. Mjesec ranije dao je još zvučniju, zapravo jedinu konkretnu izjavu o cijelom slučaju:

'Samo troje ljudi u državi zna sve o tim stvarima, predsjednica, ja i u određenoj mjeri Lozančić. Ne mogu to službeno komentirati, ali načelno - ako se družiš s polusvijetom, ako ti polusvijet organizira i financira kampanju, ako ti polusvijet organizira rođendanske proslave, onda ti ne mogu pomoći ni CIA ni FSB zajedno. Onda ti pomoći nema i nitko te ne može zaštititi, pa ni hrvatska obavještajna agencija ni Dragan Lozančić', rekao je današnji predsjednik. Kao šef SDP-a tada je otkrio i da je Mamić bio predmet obrade još tijekom kampanje za predsjedničke izbore i da je i tada komunicirao s Kolindom Grabar Kitarović, koja je bila samo kandidatkinja te nije imala pravo ni na kakve podatke iz SOA-e. 'To traje iz vremena kampanje, kad joj nitko službeno nije mogao dati tu informaciju', objašnjavao je.

Puno je paralela i razlika između ovih dvaju slučajeva, druženja dvoje predsjednika države s dvojicom 'biznismena', od kojih je jedan tek osumnjičen dok je drugi već u statusu osuđenika i bjegunca. Vrijedi napomenuti da je i Kolinda Grabar Kitarović vrlo nervozno reagirala kada joj je spominjan Zdravko Mamić, pa je u posljednjim danima uoči izbora prekinula konferenciju za novinare u Splitu kada je upitana o odnosu s njime. Tek kasnije su uslijedila druženja, proslave, rođendani i bijesna reakcija na Lozančića. Tada se doista uzimalo zdravo za gotovo da premijer zna za izvještaje i praćenje Mamića i spornim se predstavljao podatak da SOA o tome nije izvijestila i predsjednicu. Po pisanju medija, to je po završetku istrage učinio tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan.

No tada je akcija DORH-a protiv Mamića bila i 'probijena'.

Dragan Lozančić, koji se i prije pet godina i danas nalazi u žiži događanja - ili barem u samoj blizini - nikada se nije konkretno izjasnio o slučaju zbog kojega je izgubio fotelju ravnatelja SOA-e. Govorio je tek načelno, ove nedjelje u programu N1 televizije.

Lozančić: Nije crno-bijelo

'Ako je netko ušao u mjere, ne znači odmah da je ugrožen. Kada se čelnik tijela nađe u toj situaciji, po zakonu SOA mora štititi štićenu osobu. Ako procijenimo da je ugrožen u aktivnosti ili komunikaciji, trebamo ga upozoriti i zaštititi. Nekad nema druge nego toj osobi reći da je pod mjerama. Nije to crno-bijelo, svaka situacija je drugačija. Sve što čitam je iz medija, nemam uvid u operaciju. Želim vjerovati da su donesene kvalitetne odluke. SOA bi možda drugačije reagirala', rekao je i dodao da 'nigdje ne piše da premijer i predsjednik ne smiju doznati za podatke'. No treba li osobe na visokoj funkciji obavijestiti ako se druže s osobama koje se prati i prisluškuje, pa su tako i same 'upale u mjere'?

'Ako je netko upao u mjeru, to ne znači da je samim time ugrožen. SOA po zakonu mora štititi štićene osobe. Ako procijenimo da je ugrožen komunikacijom s nekom osobom, onda ih moramo zaštititi. Ima više načina na koje se to može napraviti. Ponekad se to može napraviti tako da se ta mjera ne ugrozi.' Na koncu, možda i ključno pitanje i odgovor - što ako se istražuje lanac korupcije za koji se dozna da ide do samog vrha vlasti?

'To je hipotetsko pitanje, ali to bi bila državna kriza. Žalim bilo kojeg državnog odvjetnika, šefa policije koji bi se našao u toj situaciji. Svaka bi se osoba u toj situaciji našla u profesionalnoj, moralnoj, etičkoj dilemi', rekao je savjetnik današnjeg predsjednika Republike.