Pod utjecajem Sunca, valova i vjetra, vaša će se odbačena boca rastočiti u tisuće sitnih, nevidljivih čestica koje će stanovnici mora zamijeniti za hranu. Gutat će je ribice i školjke, a vi ćete ribice i školjke staviti na svoj tanjur.

Dugoročne posljedice još ne znamo, možda su katastrofalne. To kažu znanstvenici s belgijskog sveučilišta Ghent, nedavno izračunavši da belgijski ljubitelji školjki godišnje progutaju 11.000 sitnih komadića plastike. Sveučilište Plymouth prošle je godine izvijestilo da su u Velikoj Britaniji mikroplastiku pronašli u trećini ulovljenih školjkaša i ribe, uključujući bakalar i skuše. Zagađena riba i školjke pronađeni su svugdje, od Europe i Kanade do brazilske i kineske obale, prodajući se u supermarketima. Znanstvenici više ne istražuju jedemo li plastiku, nego koliko je ona štetna za naš organizam. Možda su naše jadranske 'neplastificirane' ribice među zadnjim kraljicama mora.

Zbog neutažive žeđi za flaširanom vodom i bezalkoholnim pićima, koja se sa Zapada raširila Kinom, dok je Indija jedan od najvećih zagađivača, svake godine u svjetskim morima završi do 13 milijuna tona plastike. Prošlog su mjeseca istraživači sa sveučilišta Tasmania i Britanskog kraljevskog društva za zaštitu ptica pronašli 18 tona plastike na obalama nenaseljenog koraljnog otoka Henderson u Južnom Pacifiku, djevičanskog raja pod zaštitom UNESCO-a, piše britanski Guardian. Najupečatljivija je groteskna snimka raka koji je za zaštitnu kućicu našao praznu kozmetičku posudicu kreme za lice marke Avon, a drugi se nastanio u glavi dječje lutke. Na obale Mljeta redovito dopliva plastika iz Albanije, a zbog oceanskih struja, boca bačena u blizini Mumbaija završi na obali Madagaskara ili Bengalskog zaljeva.

Nastavi li se zagađenje tim tempom, do 2050. u morima i oceanima će biti više tona plastike negoli ribe, procjenjuje britanska Zaklada Ellen MacArthur.  

U svijetu se svake minute kupi milijun plastičnih boca mineralne vode i drugih pića (u 2016. više od 480 milijardi komada), od čega četvrtina otpada na Kinu, a prema analizi Greenpeacea samo Coca-Cola svake sekunde izbaci 3.400 novih boca za jednokratnu uporabu, 100 milijardi godišnje. Godine 2021. proizvest ćemo ih 20 posto više no danas, uzrokujući ekološku krizu za koju neki kažu da će biti ozbiljnija od krize zbog klimatskih promjena. Potomstvu tako ostavljamo krasno nasljeđe: budući da razgradnja obične boce traje 450 godina, ona će zagađivati vodu i vašim pra-pra pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-praunucima.

Kako obuzdati tu nedopustivu lakoću neodgovornosti, zbog koje se u svijetu trenutačno skuplja manje od pedeset posto i reciklira manje od sedam posto boca za jednokratnu uporabu, dok ostalo završava u vodi i na odlagalištima s ostalim smećem? I to unatoč tome što se najviše plastičnih boca proizvodi od lako reciklirajućeg polietilen tereftalata (Pet). Doduše, Europska unija u tome je prilično disciplinirana, pa je među 12 najodgovornijih članica (podaci iz 2015.), Njemačka sa 65 posto reciklaže na prvom mjestu, slijede je Austrija i Slovenija, a u ekskluzivnom klubu našle su se također Mađarska i Slovačka, ne i Hrvatska sa 17 posto recikliranog komunalnog otpada, pred kojom je još dug put da zadovolji zahtjeve Europske Komisije, jer je u sljedeće tri godine obvezna tu brojku utrostručiti.

No prema podacima Greenpeacea, šest najvećih tvrtki za proizvodnju pića koriste tek 6,6 posto recikliranog Pet-a, tzv. RPet, ali trećina ih uopće ne namjerava povećati potrošnju reciklirane plastične ambalaže, dok nitko ne namjerava u potpunosti zamijeniti originalnu plastiku recikliranom, iako reciklirana za proizvodnju troši 75 posto manje energije. Jedan od razloga je obična kozmetika. Kupca više privlači voda u blještavoj, prozirnoj bočici od one u mutnoj plastici. Industrija se također opire povišenju poreza i posebnoj naplati plastike za jednokratnu uporabu, kao što je to svojedobno uvedeno za plastične vrećice, čime se znatno smanjilo njihovo korištenje. Ukratko: profit njima, smeće nama.

Europska unija je stoga upalila crveno svjetlo za alarm i pokrenula vrlo ambicioznu strategiju 'cirkularne ekonomije' koja od proizvođača zaštitnim mjerama i zakonodavstvom traži više odgovornosti u svim fazama korištenja, skupljanja i recikliranja plastike, procesa u kojem se plastične boce, staklenke i limenke ponovno koriste ili recikliraju. Jedna od bitnih faza u tom procesu jeste skupljanje boca uz povrat kaucije, što redovno čini više od 150 milijuna stanovnika EU-a, ali i građana Izraela, Fijia, Canade, Australije i 10 država SAD-a.

Ali ne i Britanci. Gotovo je nevjerojatno da oni tek sada otkrivaju prednosti povrata plastične ambalaže uz kauciju, pokrenuvši kampanju 'Poruka u boci'. Njome traže da se takav sustav uvede u Škotsku, Wales, Sjevernu Irsku i Englesku, šokirani činjenicom da odbace 38,5 milijuna plastičnih flašica i 59 milijuna konzervi dnevno, da Društvo za zaštitu mora na svakih kilometar i pol njihove obale izbroji u prosjeku 159 komada odbačene plastike, a Otok godišnje na čišćenje i odvoz ambalaže za jednokratnu uporabu troši milijardu funti.

Britanski su ekolozi tim više zabrinuti, jer im prijeti opasnost da zbog Brexita postanu 'prljavci Europe'. Kao članovi EU-a sudjelovali su u razradi planova 'cirkularne ekonomije' i potpisivali sporazume oko zajedničkih strategija zaštite okoliša, a sada moraju krenuti od početka, što traži i ljudi i vremena. Rezultati Brexita pokazali su užasan deficit međugeneracijske demokracije, jer je 70 posto Britanaca od 18 do 25 godina starosti glasalo za ostanak u EU, a ta je generacija najviše pogođena krizom zagađenja okoliša, komentira Guardian.

Britanci tako lamentiraju nad vlastitom eko-sudbinom, preplašeni činjenicom da će u trećini svojih omiljenih obroka fish and chipsa progutati i malo mikroplastike. Zgrožena onim što je vidjela na pustom pacifičkom otoku Henderson, istraživačica Jennifer Lavers s Instituta za maritimne i antarktičke studije Sveučilišta Tasmania, pak, upozorava:

'Na otok su doplutale boce iz Njemačke, Kanade i Novog Zelanda, jer u toj priči nitko nije izuzet i nevin. Plastikom su zaraženi svi kutovi globusa. Ne smijemo činiti iste greške kao s klimatskim promjenama, oko kojih se natežemo četiri desetljeća jer nemamo vremena za čekanje. Količina plastike u našim je morima i oceanima apsolutno zastrašujuća.'