Sarel i Manal djevojke su s fakultetskom diplomom, stalnim poslom i sigurnim primanjima. Za zemlju s izraženim podjelama, nestabilnom ekonomijom i ratom u susjedstvu dovoljno da ne čine prosjek. No izdvajaju se i po profesiji koju su izabrale, piše AJB

Mogle su se baviti ekonomijom, koju su diplomirale, ali su se pridružile policijskim snagama. Svi muški članovi Sareline obitelji već su u policiji, tako da je i njezin odabir posla bio logičan.

'Ljudi su doista bili sretni kada su nas prvi put vidjeli na ulici, posebno jer smo mi prva grupa koja se pridružila policiji. Ponosni su na nas i podržavaju nas. I, najvažnije, sada nas gledaju kao ravnopravne, jer možemo raditi svaki posao koji rade i muškarci', kaže Sarel.

Dan za ove djevojke počinje u bejrutskoj policijskoj stanici. Prvo kratak 'brifing' s narednikom, a potom i opremanje. Sarel i Manel, s još dvije kolegice, na teren idu u civilu, ali i prilično naoružane. Osim pancirki, koje bi trebalo, na teren nose pištolje i poluautomatske puške. To najbolje govori s kakvim se problemima suočavaju na ulici.

'Na ulici ima mnogo opasnosti. Najrizičnije je privođenje osumnjičenih. Često pružaju otpor prilikom uhićenja', otkriva Manal.

Do svibnja prošle godine u libanonskoj policiji bile su zaposlene samo dvije žene. Na prvi natječaj prijavilo se njih oko 11.000.

Libanon je jedna od rijetkih arapskih država koja ima zaposlene žene u policijskoj službi na svim razinama. Bave se različitim poslovima, od istražnih radnji, preko sprečavanja trgovine oružjem i narkoticima pa sve do patroliranja ulicom.

Trenutačno ih je zaposleno oko 1.100, a plan je da ih u narednim godinama bude još više, javlja Al Jazeera Balkans.