Povjesničari nespornom drže činjenicu da su Hrvati počeli naseljavati neumsko područje još 'od stoljeća sedmog' i na njemu kontinuirano žive, bez obzira na osvajače i vladare, odnosno države pod kojima su bili, sve do danas. No područje koje i danas čini bosanskohercegovački izlaz na Jadransko more, odnosno 20-ak kilometara obale, ostalo je skoro nepromijenjeno u svojim granicama više od tri stoljeća.

Cijela priča, podsjeća povjesničar Ivo Banac, počinje za vrijeme velikih ratova koji su uslijedili nakon neuspjelog pokušaja Turaka da zauzmu Beč 1681. godine. Tad počinje tzv. bečki rat ili rat Svete lige, koju su činili Habsburzi, Poljska, Venecija i Sveta Stolica, protiv Turaka. Namjera im je bila osloboditi one dijelove Ugarske i Hrvatske koji su bili pod Turcima pa su na sjeveru akciju vodile habsburške trupe, a na jugu su Mlečani krenuli prema otomanskim posjedima u Dalmaciji i Grčkoj.

'Budući da su Dubrovčani bili otomanski podložnici, Mlečani su ih tretirali kao i Turke i prema njima se ponašali krajnje neprijateljski pa su činili grozne devastacije dubrovačkog područja – i s mora i s kopna. Čak su ulazili u zaleđe Dubrovačke Republike i otamo palili kuće i crkve, napadali ljude', podsjeća Banac.

Na osnovi neprijateljskog ponašanja Mlečana, nastavlja dalje Banac, Dubrovačka Republika je izvukla 'stanovit zaključak' pa je nakon mira u Sremskim Karlovcima, postignutog 1699. godine, zahtijevala da njezin teritorij bude odvojen od teritorija Mletačke Republike – i na sjeveru i na jugu.

'Poslije pregovora Turci izlaze na more i to na sjevernom dijelu između Kleka i Neuma, ali na južnom dijelu u Sutorini, odnosno preko Bokokotorskog zaljeva, južno od Herceg Novog. Ta dva komadića otomanske zemlje ostaju pod turskom vlašću sve do austrougarske okupacije BiH. Nakon aneksije 30 godina kasnije to i postaje austrijsko područje, ali ne i dio Dalmacije, kao što su Boka, Dubrovnik i sve sjeverno od Kleka i Neuma', kaže Banac.

Nakon okončanja Prvog svjetskog rata i stvaranja prve južnoslavenske države, centralistički uređene, po Ivi Bancu je 'bosanskohercegovački izlaz na more bila tek fikcija'. No činjenica jest, nastavlja dalje, da su općine koje su tamo nastale imale posjed nad tim prostorom i sve ostaje u kontinuitetu.

'Kad je završio Drugi svjetski rat i stvorene federalne jedinice komunističke Jugoslavije, Neum postaje dio Socijalističke Republike BiH, dok sutorinski izlaz na more 1946. neformalnom zamjenom teritorija postaje dio Crne Gore. Kako pričaju, to su domaćinski i privatno obavili Đuro Pucar Stari, šef partije BiH, i Blažo Jovanović, šef crnogorske partije', prepričava poslijeratne događaje Ivo Banac.

I njegov kolega Ivo Goldstein, vraćajući se u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, tvrdi da su se tada 'uspostavljale povijesne granice formirane prije 1918. godine, odnosno kad je BiH u pitanju – prije 1878'. 'Rukovodili su se načelom kompromisa. Iako se tome pristupalo na različite načine, uvijek je to bilo s generalnom percepcijom da te granice nisu republičke, nego da su relativno manje važne u odnosu na jugoslavensku cjelinu', kaže Goldstein.

No upozorava na još jednu činjenicu, po kojoj je poslijeratno određivanje granica BiH bilo 'ključ za neku vrstu ravnoteže Hrvata, Srba i Muslimana, a onda i hrvatsko-srpskog razgraničenja između Hrvatske i Vojvodine'

'Rekonstitucija BiH u granicama prije 1918, odnosno 1878, bila je ključ za uspostavu nove federativne cjeline. BiH je bila ključ ravnoteže ili pokušaja uravnoteženja aspiracija kako Srba, tako i Hrvata, ali i Muslimana', konstatira Ivo Goldstein.

Za kraj, Ivo Banac još jednom upozorava na poznatu činjenicu da 'Neum nikada nije pripadao Narodnoj ni kasnije Socijalističkoj Republici Hrvatskoj'. 'Nije pripadao ni habsburškoj Dalmaciji, ni mletačkoj Dalmaciji. Jasno je to da nikad nije bio u hrvatskom posjedu, kako god to definirali, uz poštovanje činjenice da tamo žive Hrvati', zaključuje Banac.

Povijesni kontekst pokušaja obrane Dubrovačke Republike od mletačkih napada i činjenica da su na cijeloj svojoj kopnenoj granici bili okruženi Turcima, a ne Mlečanima, pružali su relativnu, ali minimalnu sigurnost Dubrovčanima. Sve do danas dio oko Neuma ostao je neizmijenjen teritorij preko kojeg susjedna BiH jedino izlazi na Jadransko more.