U ekskluzivnoj ispovijesti za tportal.hr visokopozicionirana časnica u američkom Pentagonu, prethodno kapetanica nosača aviona, otkriva kako je to bilo biti lezbijka u američkoj vojsci, koja dugi niz godine nije blagonaklono gledala na pripadnike LGBT populacije. Dapače, ako bi javno iskazali svoju homoseksualnost, prijetilo im je izbacivanje iz vojske
Iako je glasno, ne samo u Americi nego i diljem svijeta, odijeknula vijest o tome da američki predsjednik Barack Obama podržava bračnu ravnopravnost istospolnih parova, u pitanju su tek riječi. Kada su u pitanju konkretna djela Obamine administracije koja svjedoče o njenom stavu prema LGBT osobama i zajednici, svakako je najvažnije postignuće konačno ukidanje kontroverzne politike 'Don't Ask Don't Tell' (DADT; u prijevodu: Ne govori, ne pitaj), koja je američkim vojnicima zabranjivala deklariranje svoje homoseksualnosti.
Taj mučni kompromis postignut je 1993, nakon višemjesečnog natezanja tadašnjeg predsjednika Billa Clintona i vojnog vrha, koji je tada predvodio general Colin Powell. Clinton je smatrao da je velika nepravda što se američke vojnike koji su gej i koji stavljaju svoj život u obranu domovine, diskriminira i tretira kao građane drugog reda te ih se izbacuje iz vojske ako se njihova seksualna orijentacija sazna. No generali su tvrdili da bi dopuštanjem 'coming outa' bila ugrožena borbena spremnost američke vojske te je dogovoren truli kompromis – danas nepostojeći DADT.
Predsjednik Obama je, uz podršku novog vojnog vrha – posebice tadašnjeg šefa Glavnog stožera admirala Mikea Mullena – uspio potaknuti Kongres da ukine DADT te dozvoli LGBT osobama da otvoreno budu ono što jesu u vojsci države za čiju sigurnost riskiraju svoj život. DADT je konačno ukinut u prosincu 2010, ali treba napomenuti da je zbog njega vojsku tijekom godina moralo napustiti oko deset tisuća ljudi, među njima i visokosposobni piloti aviona ili analitičari i stručnjaci za arapski jezik. Ukratko, DADT je uspio ugroziti borbenu spremnost američke vojske, iako mu je deklarirani cilj bio baš suprotan.
Stoga je bilo iznimno zanimljivo u Pentagonu razgovarati s visokopozicioniranom dužnosnicom, koja se može pohvaliti da je bila i kapetanica nosača aviona, a ujedno je i lezbijka. Danas ova kapetanica može slobodno i otvoreno biti što jest, bez straha da će joj biti uništena blistava vojna karijera – isključivo zato što je lezbijka! Kapetanica Smith (pravo ime poznato je redakciji) u američkoj je vojsci već 22 godine te je prošla sve stepenice napredovanja u mornarici, osim – zasad! - one admiralske. Ne želi da se u medijima objavi njezino ime jer se ne želi eksponirati na takav način dok je djelatno u vojsci, ali najavljuje mogući javni angažman nakon što ode u mirovinu: 'Mislim da bi mnogim LGBT osobama, naročito mladima, pomoglo vidjeti različite uzore i saznati moju životnu priču, pa već sada razmišljam kako bih u tome mogla pomoći. Ne znam još, vidjet ću točno za par godina.'
Kapetanica Smith potiče iz obitelji s dugom tradicijom služenja u vojsci te napominje da su i njen djed i otac 26 godina života dali američkim vojnim snagama: 'I ja sam oduvijek htjela u vojsku, bez obzira na to što sam se priključila u vrijeme kada ženama baš nije bilo lagano, a sada računam da ću doći – kao i moji preci – do 26 godina aktivne službe. Jako sam ponosna na sve odlične promjene koje su se u vojsci desile tijekom moje službe i danas se doista može reći da je kod nas svatko prihvaćen.'
No, nije uvijek bilo tako: 'Znala sam što znači DADT te sam odlučila staviti karijeru na prvo mjesto i žrtvovati svoj privatni život. Stoga sam zatvorila lezbijski dio sebe i nisam ga dijelila s ljudima oko sebe, pa ni s najbližima, što je bilo vrlo teško. Jedina osoba kojoj sam se povjeravala je moja sestra, također s uspješnom karijerom u vojsci, s kojom sam oduvijek vrlo povezana. Naša povezanost je uvijek bila tolika da nismo imale tajne među nama.' Ipak, najbolnija su bila ona iskustva kada bi se kapetanica Smith suočila s problemima gej vojnika i vojnikinja, od kojih su neki zbog otvorena izražavanja svoje homoseksualnosti morali napustiti vojsku: 'Jednom mi je prišla mlada vojnikinja i rekla da mi mora reći nešto važno. Ispravno sam pretpostavila o čemu je riječ i zato sam joj rekla da mi to ne govori, jer će ugroziti svoju karijeru u vojsci. Potrudila sam se poslati je psihologu i ljudima koji joj mogu pomoći, no više od toga nisam mogla učiniti. To su jako bolne situacije i danas se pitam jesam li ispravno postupila.'
Nema sumnje da je kapetanica Smith iznimna časnica, koja je uvijek imala poštovanje svojih podređenih, pa je pitanje što je za nju ukidanje DADT konkretno promijenilo: 'Lakše se diše. Neizmjerno sam sretna što više nema tog pritiska da moram tajiti tako važan dio sebe. Nije da sam se nakon ukidanja DADT odmah svima izjasnila kao lezbijka, moj stav je zapravo (smijeh) 'Pitaj pa ću reći'! Zasad su neki pitali pa sam i rekla. No moram istaknuti da je u ukidanju DADT ključnu ulogu odigrao admiral Mike Mullen, čovjek besprijekorne vojne karijere, sa svojim povijesnim svjedočenjem pred Kongresom. Mullen je tad bio pred krajem karijere, s najvišim mogućim vojnim činom, i mogao je otići u mirovinu bez da makne prstom u vezi ukidanja DADT. On se, pak, odlučio izložiti te je svojim izlaganjem utjecao na mnoge ljude. Rekao je tada da je DADT vrlo nepravedan i da njemu nije nikako jasno kako mi kao nacija možemo od ljudi tražiti da riskiraju svoj život za sve nas, a istovremeno im zabranjujemo da otvoreno budu ono što jesu.'
Sada je u tijeku osmišljavanje i provedba novih pravila ponašanja, koja uključuju i slobodu za LGBT vojnike da budu otvoreni u vezi svoje seksualne orijentacije, a u tom kontekstu kapetanica Smith izdvaja indikativan primjer: 'Marince se smatra najopasnijim, najtvrđim pa i najviše mačo dijelom američke vojske. Ali oni su se odlično iskazali kada je ukinut DADT! Njihov stav je bio da su u svemu uvijek najbolji, pa će tako i najbolje prihvatiti otvoreno gej kolege! Zapravo, većinska reakcija svih u vojsci je da je DADT trebalo ukinuti i da seksualna orijentacija nije toliko važna, bio netko heteroseksualan ili ne. Važno je kakva si osoba i vojnik.'