Tko želi kupiti razbijeni službeni auto iz nekog ministarstva ili neki koji je u komadu, a da ga nije moguće niti testirati? Bila su to samo neka od pitanja koja su mi se nametala dok sam se vozio prema Velikom Polju na južnom rubu Zagreba gdje se jutros u Autoservisu Cepelin održavala javna dražba vozila i strojeva u vlasništvu države i državnih tvrtki.

A postavio sam si ga jer je ponuđena roba sugerirala da bi se više na njoj zaradilo odvozom u staro željezo ili na autootpad.

Koji sat kasnije pokazat će se da mi je procjena bila potpuno kriva i da su trgovci u pravu kad kažu da svaka roba svoga kupca ima. A kupaca je bilo i što je još važnije, bili su dobro potkoženi. Naime, od 47 ponuđenih stvari 45 je prodano za višestruko više iznose od početnih.

'Ajmo, miči se, jučer je bilo gledanje'

Da će biti zanimljivo dalo se naslutiti već po dolasku na mjesto obračuna. Prije negoli će se ograda otvoriti ispred nje se natiskalo između pedeset i sto ljudi s papirićima u rukama koji su sugerirali da su uplatili jamčevinu u visini deset posto početne cijene, odnosno minimalno sto eura. Bez papira na licitaciju se nije moglo ući.

Iako je bilo onih koji su po ulasku dodatno pokušali baciti oko, u tome su ih spriječili zaštitari.

'Ajmo, miči se od auta, ne možete tamo, jučer je bilo gledanje', bez pardona su micali zainteresirane.

Desetak minuta iza devet sati podignula su se vrata na garaži u kojoj je bila komisija i licitiranje na šoderu moglo je početi. Perić je još jednom ponovio pravila igre i podcrtao da ako izlicitirana cijena dostigne više od dvostruke vrijednosti početne cijene, osoba koja je izlicitirala na licu mjesta plaća 10 posto od izlicitirane cijene dodatne jamčevine. U jednom trenutku će se ispostaviti da to neki nisu doživjeli ili da im matematika nije jača strana.

Rizik i kupovina mačka u vreći

'Uvijek je ovo rizik i kupovina mačka u vreći jer ništa od spomenutog nisu dali da se proba upaliti. Možeš se osloniti samo na oko i nadati se najboljem', pojasnio nam je jedan stariji gospodin koji se za sitne pare pokušao domoći HAC-ovog ophodarskog Iveca Dailyja 351 koji je s početnih 950 na kraju prodan za 4750 eura.

'Ovo ti je kao droga. Može te ponijeti pa kupiš krš i onda se pojaviš doma s tim. To nikako ne može dobro završiti', smijući se objašnjava. On je odlučio ići do maksimalno tri tisuće i kada se stiglo do tog iznosa - povukao se.

No za razliku od Iveca, za kojeg je bitka brzo okončana, prava drama odvijala se oko bagera s početka teksta. On je ujedno bio i najskuplji komad koji se prodao.

Punih deset minuta trajala je borba najprije šest-sedam ponuđača da bi, kada je cijena prešla 15 tisuća eura, u igri ostala trojica. Treći je otpao na 22 tisuće i onda je krenula mrtva trka kakve se ni na Sotheby's aukciji ne bi posramili.

Mladić odjeven u trenirku, crvene tenisice i Hugo Boss prsluk koji ga je kupio kasnije će pazariti još jednog sličnog JCB-a za 12.600 eura i HAC-ov kamion IVECO MP 260 za 19.500 eura.

Biznis ne može čekati

'Svaka ovakva kupovina je riskantna, ali vjerujem da je dobro ovo uloženo', nevoljko je komentirao odbivši se predstaviti. Na našu opasku da je kamion potpuno ruzinav i da ga je dobrano nagrizla hrđa samo je kratko dodao da je služio kao ralica i da je to normalno od soli te da će ga se s malo ulaganja brzo dovesti u red.

I prije nego li će obaviti formalnosti oko papirologije s ponudom za rezervne dijelove svega kupljenoga prišao mu je jedan od ponuđača iz Ivanić Grada. Biznis ne može čekati.

'Bilo mi je to previše. Povukao sam kod prvog bagera na 15, a kod drugog na 10 tisuća eura. Na sve to treba platiti i PDV pa vi računajte. Sad još zamislite da ga kupite i da mu ne valja, recimo, getriba. Treba znati koliko daleko možete ići i koliko ste procijenili da nešto vrijedi', objasnio nam je taktiku, otpuhujući dim od cigarete iz požutjelih prstiju, Ivan Combaj iz Sesveta.

Kratkih rukava ostao je i Miroslav Marek koji je iz Suhopolja potegnuo ne bi li se domogao jednog od dva bagera. Ali uzalud.

'Dečko je očito zagrizao i ima lovu. Nije mi žao jer ovdje si ne smiješ dozvoliti da te ponesu emocije. Moraš ostati na zemlji. Ako dozvoliš da te ovladaju emocije, odu novci. Mislio sam uzeti jedan bager jer se bavim poljoprivredom i uvijek se s njima ima što raditi, ali bit će još licitacija', uvjeren je Marek.

Osim onih koji su robu kupovali jer im je potrebna među okupljenima bilo je i dosta preprodavača, ali i onih koji su u načelu građevinskim biznisom uopće ne bave već vozila i strojeve samo urede i onda ih iznajmuljuju građevinarima.

'Ima ovdje svega. Svatko ima neku svoju računicu zašto to kupuje', pojašnjavao nam je Tomislav Gruban kada je HAC-ova naplatna kućica iz 2009. godine s 330 eura prodana za 1750.

U jednom trenutku dražba stala jer se ispostavilo da jedan od kupaca nema dovoljno novca za dodatnu jamčevinu kad je automobil kojeg je kupio prešao dvostruku vrijednost od početne.

'Sad će mu kamatar posuditi', cinično je naglas komentirao netko od okupljenih. Drugi su se samo nasmijali čvrsto stišćući torbice i novčanike.

Nije to Mercedes okaš nego izrubani francuz

Gruban je došao po Nissan Pathfindera 2,5 DCI iz 2005. godine čija početna cijena bila 3700 eura i HAC-vog ophodarskog IVECA. Bio je spreman ponuditi 20-30 posto višu cijenu, ali drugi su dali više.

Otišlo je praktički sve i za sve je cijena bila daleko viša od početne premda su mnogi vrtjeli glavom na pojedine svote kao recimo za Renaulta Megana 1,9 DCI iz 2004. godine koji je s početnih 180 stigao do 850 eura.

'To je službeni auto koji ima 'tko zna koliko milijuna kilometara. Pa nije to Mercedes okaš nego izraubani francuz', mogli su se čuti zluradi komentari nakon što je auto našao kupca.

Bila je ovo uspješna dražba nakon koje je Perić zadovoljno trljao ruke.

'Prošlo je bolje od očekivanog i moram reći da sam zadovoljan. Sredinom lipnja imamo novu aukciju. Prodavat će se vozila i motocikli Hrvatske pošte', zaključio je Perić.