Da je dosadašnji osječki gradonačelnik, Krešimir Bubalo, bio tek jedan od pseudonima HDSSB-ova političkog alter ega – koji u mostarskom zatvori služi kaznu za ratne zločine počinjene ranih devedesetih – napokon je osvijestila i hrvatska politička javnost, pa s jučerašnjih naslovnica Večernji i Jutarnji list izvješćuju da je 'Glavaš izgubio Osijek'.

Bubala, premda je sve vrijeme do izbora slovio favoritom za novi gradonačelnički mandat, ne spominju, čime je teza o njegovoj marionetskoj ulozi na čelu Grada postala opće mjesto. To je napokon prepoznala i kritična masa osječkih birača kojih je 47,74 posto glasovalo u drugom izbornom krugu, čime su za 1,2 postotna poena nadmašili ionako dobru izlaznost u prvom krugu.

U Osijeku se posljednjih dana promjena osjećala u zraku, pa su Vrkiću logističku pomoć pružili ne samo aktivisti SDP-a, HNS-a i HSU-a, političkih stranaka koje su stale iza njega kao nezavisnog kandidata, nego i HDZ-a i HSS-a, Nezavisne liste Ante Đapića i Građanske opcije Grada Osijeka (Gogo) Miroslava Šimića, te pojedine građanske udruge i pojedinci koji su nadzirali biračka mjesta i na glasovanje pozivali i razvozili one kojima je to bio problem.

Neki su došli iz inozemstva kako bi glasovali i bolesne roditelje odvezli na biračko mjesto, drugi su prelazili stotine kilometara kako bi supružnike dovezli do glasačkih kutija, ali jedan se sveučilišni profesor blizak Glavašu hvalio kako je autobus žena sklonih Vrkiću počastio vikend-boravkom u svome odmaralištu na moru i tako ih spriječio u glasovanju. Pričalo se i kako aktivisti HDSSB-a časte goste po kafićima i kavanama te ih potom upućuju na birališta. Iz oba tabora telefonima su podsjećali građane da iziđu na izbore i nudili prijevoz.

Presudila perilica

Već nakon prvih podataka o izlaznosti do 11 sati, kada se vidjelo da je ona na razini prvoga kruga, bilo je jasno da Vrkić pobjeđuje. HDSSB je, naime, već u prvom krugu animirao većinu svojih glasača i bilo je jasno da iz tog bazena ne može zagrabiti dovoljno da dostigne broj onih čiji su kandidati ispali u prvom krugu, a koji će i u drugom glasovati za promjene. Kako je izlaznost rasla iznad 40 posto, Vrkićeva prednost se povećavala i na kraju je razlika u odnosu na Bubala bila približna onoj kakvu je Bubalo ostvario pred Vrkićem u prvom krugu – gotovo osam postotnih poena ili više od tri tisuće glasova.

Kampanja se, prema mišljenju iz političkih krugova, prelomila posljednja dva tjedna kada je aktualni gradonačelnik počeo gubiti živce zbog prozivki o kupnji perilice i sušilice za rublje na račun gradske tvrtke Športski objekti.

Dvojica prodavača iz dućana Gorenja ispričali su, naime, na Osječkoj televiziji kako su 2010. godine po nalogu neke žene koja je te uređaje kupila, isporučili robu na Bubalovu kućnu adresu, a njoj ispisali račun na gradsku tvrtku. Premda je gradonačelnik poručio da čuva i račune za toaletni papir, pa kako ne bi za perilicu, na konferenciji za novinare navodni račun nikome nije pokazao izbliza.

Osporavanja iz Športskih objekata te Bubalov performans kada je, vozeći se sa starom perilicom na prikolici nastojao ismijati optužbu, nisu odagnali sumnje u zloporabu dužnosti, pa je Vrkića optužio za prljavu izbornu kampanju i čitajući napisan tekst, nazvao ga nulom od čovjeka, optužio za širenje mržnje te se zavjetovao da s njim nikad više neće prozboriti riječ.

Bila je to providna izlika za odustanak od daljnjeg javnog sučeljavanja s Vrkićem, što su mu očito naložili njegovi politički mentori, ocijenivši kako se u sučeljavanju s Vrkićem protekle večeri u HTV-ovoj Nultoj točki pokazalo da mu nije dorastao.

Glavaš zapečatio kampanju

Bubalo se otad praktički povukao iz svih nekontroliranih javnih istupa i moglo ga se vidjeti još jedino na Slavonskoj televiziji i u Glasu Slavonije, koji su njegove gradonačelničke aktivnosti u stopu pratili iz dana u dan.

U završnici kampanje Bubalov je poraz zapečatio i sam Branimir Glavaš, javivši se otvorenim pismom građanima Osijeka i OBŽ na cijeloj stranici Glasa Slavonije. Bila je to jednako živčana i nebulozna reakcija poput one Bubalove, ali na brošuru 'Crno na bijelo' koja je u tjednu uoči izbora podsjetila na ključne Glavaševe odluke i postupke protekla dva desetljeća kojima je 'Osijek zavio u crno', a sam se pritom obogatio neproporcionalno osobnim prihodima.

Sve je to, nakon niza financijskih, korupcijskih i nepotističkih afera otkrivenih tijekom kampanje, demaskiralo njihovu navodnu borbu za interese Slavonije i Baranje te narušilo imidž poštene i odgovorne vlasti kakvom su se dotad prikazivali. Prvi put od uspostave Republike Hrvatske, u Glasu Slavonije i na Slavonskoj televiziji prostor nije dobio niti jedan izborni konkurent HDSSB-a, a njihovi čelnici pokazali su neviđenu netrpeljivost prema kritičnom novinarstvu, pa je gradonačelnik Bubalo, primjerice, uklanjao mikrofon Osječke televizije sa stola tijekom javnog događaja, a novinarima i novoizabranom predsjedniku Gradskog vijeća branio je ulazak u zgradu gradske uprave.

Vrkić kao kohezijski element

Gubitak vlasti u Osijeku HDSSB će u četiri godine stajati nadzora nad upravljanjem s više od šest milijardi kuna gradskog proračuna i sredstava gradskih tvrtki. Stoga se nadaju dogovoru s HDZ-om, čijih bi im šest vijećničkih ruku, uz njihovih 14, moglo donijeti prevagu u Gradskom vijeću i stvoriti izglede za izazivanje prijevremenih izbora već nakon odbijanja proračuna za 2014. godinu.
No, kako je novo vodstvo osječkog HDZ-a cijelu kampanju gradilo na principijelnoj kritici HDSSB-ove vlasti, suradnja s njima zatrla bi im svaku vjerodostojnost i razorila sve što su izgradili posljednjih godinu dana. HDZ bi završio na političkom otpadu u društvu klinički mrtvog HSLS-a, koji je 1993. godine u Osijeku pobijedio s više od 60 posto glasova birača.

Za razliku od tadašnjeg vođe osječkih liberala, Zlatka Kramarića, kojega su upravo vijećnici HDZ-a – znajući za kompromitirajuće činjenice iz njegove biografije – postavili na čelo Grada kao kukavičje jaje sugrađanima, mladi čelnik GO HDZ-a, Damir Kramarić, profilirao se kao dosljedan, nepotkupljiv političar i noćna mora Glavaševe stranke. Stoga bi svaka suradnja s njima u Gradskom vijeću podrazumijevala i odstupanje novog vodstva uz rušenje teško stečenog ugleda, što bi bila previsoka cijena podjele jedne gradske vlasti.

Zato je realnije očekivati nastavak suradnje svih koji su Ivici Vrkiću pomogli pobijediti u izborima za gradonačelnika Osijeka, bez obzira na to pripadaju li desnom ili lijevom političkom krilu. Način vladanja HDSSB-a u slavonskoj je metropoli političare podijelio tako da su na jednoj strani oni sami s vlastitom isključivošću i pokornošću 'velikom vođi', što je sadržano i u njihovu sloganu 'za svoje', dok su na drugoj svi ostali okupljeni oko temeljnih demokratskih i civilizacijskih standarda.

U tome smislu Vrkićeva najava da će ostati politički neovisan i biti gradonačelnik svih građana te im služiti, a ne trgovati u njihovo ime, može biti dodatni kohezijski element koji će od 'grada slučaja' kakav je Osijek donedavno bio, postati primjer zajedničkog otpora primitivizmu i isključivosti skupine koja ne priznaje ne samo temeljne odrednice pravne i uljuđene države, nego niti osobnost i dostojanstvo vlastitih članova.