Već dvije godine i devet mjeseci ne znamo zašto je zbog 26 tisuća tona žita u silosima propala pa privatizirana tvrtka Đakovština. U optužnici na Općinskom sudu u Osijeku za stjecanje protupravne imovinske koristi terete se samo članovi tadašnje uprave i službenici. Dok svi govore o 'nestalom žitu', zapravo misle na do tada uhodani model prisilnog kreditiranja vlastite proizvodnje po kojemu veliki otkupljivač do te mjere uvjetuje tržišne odnose sa seljakom da plaćanje robe može neprestano odgađati
Međutim, u Đakovštini se krajem 2009. zakompliciralo. Silosi su bili napunjeni državnim zalihama, žitom seljaka koji su ga predali na skladištenje, manjeg dijela seljaka koji su fakturirali robu i pšenicu velikih proizvođača. Upućeni seljaci kažu da se sve tada znalo - da se žito u brašno melje prije nego što je otplaćeno i da će to kad-tad stvoriti dug koji tvrtka neće moći platiti.
Još u rujnu veliki proizvođači, Agrokor i Žito, počeli su iz Đakovštine izvoziti svoju pšenicu. Četiri mjeseca prije, kao da su znali da će izbiti skandal u jednom od središta naše prehrambeno-prerađivačke industrije. U siječnju 2010., odjeknula je vijest da su silosi prazni, žiroračun je blokiran zbog 183 milijuna kuna duga, radnici čekaju tri zaostale plaće, a oko tisuću kooperanata isplatu 10 milijuna kuna dugovanja.
'Izgleda da je netko znao. Osim seljaka, kojih je dio uprava uspjela nagovoriti da fakturiraju robu za razliku od onih koji su koji su samo predali na skladištenje', sjeća se Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice seljaka Slavonije i Baranje, tvrdi da je godinama seljake upozoravao da način rada Đakovštine neće dobro završiti, ali da su rijetki slušali. 'Otkupne cijene su bile previsoke. Neki su se polakomili, jer je godinama funkcioniralo, ali na kraju je puklo i ostali su bez godišnjeg uroda', objašnjava.
Još početkom afere u siječnju 2010. tadašnji predsjednik uprave Đakovštine Mijo Matić u razgovoru za tportal nije krio ništa od toga. Rekao nam je: 'Prvi put ove godine banke su nam obustavile kreditna sredstva za otkup sirovina i zato ne možemo isplatiti dobavljače. Činjenica je da nam manjka sirovina, ali i mi imamo 50 milijuna kuna koje ne možemo naplatiti.'
Unatoč tome, pekarska, mlinarska i sjemenarska proizvodnja normalno se odvijala uz preostalu robu, premda tuđu, a narudžbe za proizvode su stalno stizale. Ključnim problem smatrao je ponašanje banaka. Nakon pokretanja pravosudne istrage 62-godišnji Matić smješten je u osječki zatvor gdje je za ravno pola godine umro od srčanog udara. O toj smrti predstavnici seljačkih udruga ni danas ne vole suviše otvoreno razgovarati.
Zbog dugova u tvrtki je pokrenut stečaj, koji je pred Novu godinu 2011. završio prodajom imovine Đakovštine vrijedne 283,8 milijuna kuna. Održano je devet javnih dražbi da bi na kraju za 225, 8 milijuna kuna imovinu kupilo Žito. Od zatvaranja država je obeštetila dio poljoprivrednika 14,3 milijuna kuna, a radničke plaće dijelom država, a dijelom tvrtka sa 43,5 milijuna kuna.
