Prihvatili smo se stoga kratke analize fenomena pornografije u našem TV sektoru. Čitanje dopušteno i mlađima od osamnaest.

'Ako pogledamo izveštaje bioskopskih blagajni u Beogradu, videćemo da glavni harač ne ubiraju svetski hitovi, ni oskarovci, ni domaći mezimci, nego tvrdi pornići kojih smo se dugo javno gnušali, a tajno vrteli na videu ili kućnom projektoru." – YU Video - jugoslavenska revija za video i satelitsku TV, veljača 1989. godine

Ljetna večer 1999. godine oko 00 sati i 30 minuta. Šećem polagano u groznoj nervozi ulicom odugovlačeći dolazak pred roditeljsku dreku i izljeve paranoje ('postat ćeš propalica kao i djed') koji me čekaju zbog ponovnog zanemarivanja 's vrha' određenog termina povratka. Zamišljen sam i promatram ljubičasto svjetlucave prozore zgrada betonskih nizova. Podosta budnih, zaključih s obzirom na sveprisutnu svjetlost televizora iako ni nije previše vruće za jednu srpanjsku večer. Pokoja neobična sjena vidljiva u stanovima na nižim katovima pružala je dodatnu čar igri svjetla...

To ni Tito nije očekivao...

Jasno mi je o čemu je riječ, ipak sam u zamahu puberteta - radni narod i njegov stariji pomladak drže upaljenim TV1000 - program koji je devedesetih bio jedno od ključnih odredišta slobodne konzumacije tzv. filmova za odrasle. Istina, filmovi pornografskog sadržaja već su se godinama masovno distribuirali na video kasetama, novi zamah taman su pružili CD-ovi, ali TV1000 je pružao rijetko viđen prostor slobode s obzirom na to da se bez ikakvih komplikacija, potreba za razbijanjem šifri i sl. neometano okretalo s upravo zaključenog programa HRT-a na carstvo seksualne fantazije. Doduše, za prave pubertetske 'uspaljenke' dovoljna je bila i komična 'nazovi me' reklama s inače sportskog njemačkog DSF-a, ali to je već trash priča... Kada je 1957. godine u Ljubljani prvi put vidio domaću televiziju Inštituta za elektroveze Tito sigurno nije mogao ni zamisliti da će to čudo tehnologije u budućnosti njegovim Jugoslavenima i danas bivšim Jugoslavenima služiti, između ostalog, i za potpuno revolucionarni doživljaj seksa! Jovanka bi tada imala poprilično drugačiju vrstu problema od onih s atraktivnim maserkama, kako tvrdi popularna priča iz sedamdesetih.

Iako TV1000 u cjelini danas ima bolji program i filmove nego u vrijeme u kojem je ljetni hit bila 'Macarena', uz njega stvarana magija seksa više nije razlog ljubičastih prozora iza pola noći. Dok se među filmovima nekad nalazila tvrda pornografija, mjesto je postupno ustupljeno mekim erotskim filmovima, ali ni to nije pravi razlog gubljenja kultnog statusa - jednostavno, glavni igrači su se promijenili. Širenjem IPTV-a u sve veći broj domova kao sastavni dio cjenovno povoljnih paketa stigli su programi koji puna 24 sata emitiraju samo pornografske filmove - Playboy, Dorcel, Private Spice, Adult, Hustler... Želimo li poslije ručka uzbuđenje, nema nikakvog problema - tu je 'My Best Friend' na Private Spiceu. S vrlo specifičnim doživljajem 'prijateljstva', naravno...

Prema spazmu mišića šake ili dosadi?!

Suvremeni 'birtijski' razgovori vrlo često sadrže elaboriranje iskustva mladosti i jedinstvenu međugeneracijsku razmjenu doživljaja pa je među pripadnicima generacija kojoj je domet konzumacije pornografije bio fotografski blok iz sredine Starta ili kultna Erotika uobičajen komentar da bi u slučaju novog puberteta doživjeli infarkt, ozbiljne probleme s mišićima ruku ili bi im se sve - zgadilo i dosadilo! Kroz ovu banalnu tvrdnju plitkog muškog humora dodirnuta je srž potencijalno ozbiljnog kulturološkog fenomena - hiperprodukcija pornografskih uradaka i nevjerojatna lakoća dostupnosti pornografskog materijala prijeti iskustvo konzumacije svesti na nešto prilično manje uzbudljivo i rutinsko. No 'krivci' za to nisu ni TV1000 ni Private Spice već Njegovo Veličanstvo Internet. Naime, dok je iza negdašnjeg nastanka pornografskih filmova stajala relativno ozbiljna produkcija (znam, znam, zvuči čudno, ali tako je) danas su hit amaterski uraci lako dostupni na servisima analognima Youtubeu. Keenova ideja o vladavini 'kulta amatera' možda nikoga nije pogodila tako snažno i ciljano kao pornografsko stvaralaštvo.

Kada se govori o opasnostima pornografije i lošim posljedicama na psihofizički razvoj konzumenata meta analize je upravo internet jer omogućava distribuciju uradaka koji bitno narušavaju suvremeni 'konvencionalni' moral. Televizijski sadržaji ipak prolaze određeni sustav kontrole kroz koji nije moguće provlačenje sadržaja kao što su prisilni seks, iskorištavanje maloljetnika i sl., s obzirom na tehniku i scenarij snimanja jamče osjećaj fikcije dok sve to u slučaju 'uradi sam' dijela izostaje. Također, uz internetsku pornografiju i obilje materijala razvija se i svojevrsna razmaženost kroz koju i nestaje osjećaj 'zabranjenog' koji je desetljećima činio važan element u uzbuđenju. Nismo li u trenu prvog posjeta 'xxx' stranici još uz dial-up vezu, na njoj pokupljen zlonamjerni dialer i račun od 900 kn (!) zakoračili u eru koja na dosad neviđen način mijenja naše seksualne osjećaje, navike, želje? Tek će budućnost reći jesmo li na ovom mjestu opravdano izostavili trulo moralistički zaključak...

Kao i u ostalim svakodnevnim kulturološkim fenomenima najljepše nas je kroz oprizoreni misaoni eksperiment nestanka interneta razgolitio South Park u epizodi 'Over Logging' ili 'The Day The Internet Stood Still'. Randy, dežurno lice za simboliku gluposti zapadnjačkog čovjeka, od interneta ni nije htio ništa drugo nego 'japanese bukkake girls shitting mouth'. Stoga, blažen bio TV1000 i iščekivanje pol noći... Uzbudljivije je.