Zakonom o zaštiti na radu, kako ukazuje pravna savjetnica u HUP-u dipl. iur. Admira Ribičić, propisana je zabrana korištenja sredstava ovisnosti, odnosno da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije unositi na mjesto rada.

'Bitno je naglasiti da je provođenje zabrane zlouporabe alkoholnih pića i sredstava ovisnosti na mjestu rada obveza poslodavca. U tom smislu poslodavac je obvezan obavještavati radnike o štetnostima sredstava ovisnosti, sprečavati konzumaciju alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada i provoditi zabranu njihovog unošenja u radne prostorije i prostore, provoditi programe prevencije ovisnosti na mjestu rada sukladno s utvrđenim potrebama te pisano utvrditi postupak provjere je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti', dodaje Ribičić napominjući da poslodavci donose pravilnike kojima propisuju način provjere, vrstu testa ili aparata, način bilježenja i potvrđivanja rezultata te provođenje postupka uz pristanak radnika, odnosno postupanje u slučaju odbijanja radnika da pristupi provjeri', kaže Ribičić.

Poslodavcima savjetuje da iskoriste sve mogućnosti koje im zakon daje te da obvezatno udalje s mjesta rada radnika pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti budući da je poslodavac odgovoran za slučaj bilo kakve nezgode na radu po načelu objektivne odgovornosti, tj. odgovoran je u svakom slučaju, osim ako se radi o višoj sili ili krajnjoj nepažnji

S obzirom na to da će poslodavac odgovarati u slučaju da alkoholizirani radnik doživi nezgodu na radu, poduzeća vode brigu o tome kakav je na poslu.

'Poslodavci sve češće provjeravaju jesu li radnici pod utjecajem alkohola budući da su odgovorni za sve događaje na radnom mjestu i u vezi s radom pa tako i za štetne događaje kada je radnik pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava koja mijenjaju tjelesne i duševne reakcije', kaže Siniša Miličić, predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata dodajući da se provjere rade zbog sprečavanja nastanka ozljeda i materijalne štete, odnosno sprečavanja nepredviđenih financijskih izdataka.

Siniša Miličić

Potvrđuje to i pravna savjetnica u HUP-u koja ukazuje na to da je za poslodavca kao pravnu osobu, koji ne provodi zabranu zlouporabe alkoholnih pića i sredstava, propisana kazna 10.000 kuna, s tim da inspektor može izreći novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja poslodavcu pravnoj osobi u iznosu od 1900 kuna, a poslodavcu fizičkoj osobi i odgovornoj osobi pravne osobe u iznosu od 1500 kuna.

'Iako nemamo saznanja o provjerama na droge ili druga sredstva ovisnosti, dobro smo upoznati s provjerama alkoholiziranosti, što se najčešće provjerava alkometrom, odnosno mjerenjem prisutnosti alkohola u litri izdahnutog zraka. Prema Zakonu o zaštiti na radu, radnik je pod utjecajem alkohola ako u krvi ima više od 0,0 g/kg alkohola, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka. Međutim, poslodavac može svojom 'Procjenom rizika poslova koje radnik obavlja' dopustiti višu koncentraciju, recimo do 0,5 miligrama u litri izdahnutog zraka, ali ne znamo za takav slučaj', napominje Miličić dodajući da bi se potonje logično očekivalo u radnom okruženju čiji radnički restorani prodaju i alkoholna pića.

Provjeru alkoholiziranosti, kako naglašava, mogu obavljati samo za to osposobljene i ovlaštene osobe koje mogu biti u radnom odnosu kod poslodavca ili se ti poslovi mogu povjeriti zdravstvenoj ustanovi ili pak nekoj od sve brojnijih tvrtki specijaliziranih za poslove zaštite na radu. Tako je, kako navodi, prošlog mjeseca radnicima jednog varaždinskog poduzeća koje se bavi izgradnjom infrastrukture najavljeno alkotestiranje koje je nekoliko dana kasnije provela tvrtka koje se bavi zaštitom na radu.

'Budući da poslodavci moraju propisati postupak provjere, neki imaju posebne 'Pravilnike o testiranju na alkohol, droge i druga sredstva ovisnosti na radnom mjestu'. Tim pravilnikom određen je stupanj alkoholiziranosti, i to pripito stanje do 0,5 mg/l alkohola u izdahnutom zraku te pijano stanje od 0,51 mg/l na više. Provjere alkoholiziranosti negdje su rjeđe ili ih čak nema, a negdje česte, posebno u fizički zahtjevnijim radnim sredinama', ukazuje Miličić.

S posla se udaljavaju, kako upozorava, svi radnici, bez iznimke, kojima se utvrdi prisutnost alkohola, pri čemu poslodavac osigurava prijevoz do kuće radniku kod kojeg se utvrdi prisutnost alkohola veća od 1 mg/l alkohola u izdahnutom zraku.

'Poslodavac je obvezan udaljiti s mjesta rada radnika koji je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti. Ako radnik odbija napustiti mjesto rada, radnika će, po pozivu poslodavca, udaljiti nadležna redarstvena služba', ukazuje pravna savjetnica u HUP-u.

Za pripito stanje, kako dodaje predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata, izriče se opomena pred otkaz, a za pijano stanje (1 mg/l i više) radni odnos odmah se raskida izvanrednim otkazom.

'Zakon propisuje da kada radnik odbija pristupiti provjeri, smatrat će se da je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti. Ipak, postoji situacija u kojoj poslodavac ne smije provjeravati je li radnik pod utjecajem drugih sredstava ovisnosti, osim alkohola. Radi se o slučaju kada mu radnik preda potvrdu da se nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti ili u izvanbolničkom tretmanu liječenja od ovisnosti te da uzima supstitucijsku terapiju. U tom slučaju poslodavac može zatražiti ocjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti toga radnika kod specijalista medicine rada', napominje pravna savjetnica u HUP-u.

Ako doživi ozljedu na radu u alkoholiziranom stanju, radnik može imati ozbiljnih problema pri ostvarivanju određenih prava.

'Kod prijave ozljede na radu mora se priložiti i preslik zapisnika nadležne policijske uprave o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova. Naime, osiguravajuće kuće umanjuju ili uopće ne daju odštetu ako je nastanak ozljede 'u uzročnoj vezi s alkoholiziranošću ili uživanjem narkotika, psihoaktivnih lijekova ili psihoaktivnih tvari'', navodi Miličić.

Navodi, primjerice, da se ne prizna ozljeda na radu u slučaju kada je do nje došlo prilikom upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl., odnosno da se za ozljedu na radu daje sto posto naknade plaće, a obično bolovanje može biti i samo 70 posto od plaće. Međutim, to nije ni izdaleka jedini problem kod alkoholiziranosti na poslu, odnosno alkoholizma, upozorava specijalizantica socijalne psihijatrije Zemira Medved, voditeljica Odjela za psihijatriju varaždinske Opće bolnice i zastupnica Udruge zdravog življenja Obiteljski klub.

Zemira Medved

'Osobe sa zloporabom, dakle štetnom uporabom alkohola i ilegalnih droga, sigurno predstavljaju velik problem u društvu koji se mora znati postaviti u odnosu na njih. Ono što je u nas dobro to je stvaranje kvalitetne legislative koja osigurava otkrivanje osoba s problemom alkohola odnosno droge u okviru radnog procesa, ali još je važnije da se uspostave protokoli postupanja s ljudima koji imaju taj problem. Te osobe treba detektirati što ranije i pokušati uključiti u programe liječenja i rehabilitacije', naglašava Medved.

Nažalost, kako napominje, u nas ne postoje podaci u vezi s problemom alkohola i droge na radnom mjestu i utjecajem na radni proces jer se to sustavno ne istražuju, ali vidljive su ipak neke regionalne razlike.

'Regionalne razlike postoje i što se tiče alkoholom uzrokovanih poremećaja i konzumacije ilegalnih sredstava ovisnosti. Konzumacija alkoholnih pića, ali i veći obuhvat liječenih alkoholnih ovisnika te postojanje kvalitetnijih preventivnih programa za mlađe populacije, razvijeniji  su u bogatijim sjevernim županijama i najčešće se spominju Koprivničko-križevačka županija, Međimurska županija, Varaždinska županija i Krapinsko-zagorska županija u tom smislu. Što se tiče obuhvata ovisnika o opijatima tu prednjači jug Hrvatske, odnosno Zadarska županija, Splitsko-dalmatinska županija i sl. te područje Zagreba. Koliko svi ti podaci utječu na problem alkohola i droge na radnom mjestu u RH,  za sada ne znamo', veli Medved naglašavajući da su potrebna recentna istraživanja na tu temu.

Dodaje i da su vidljive i velike razlike u odnosu na postupanje prema ovisnicima u prijašnjem sustavu, odnosno prije 1990. godine.

'Bivši sustav bio je puno osjetljiviji s obzirom na postupanje prema radniku i npr. alkoholni ovisnici su i unatoč višekratnim neuspješnim liječenjima rijetko ili nikako dobivali otkaz. U prijašnjem sustavu prvo se kod pozitivnog alkotestiranja dobivala usmena opomena, kasnije pisana opomena uz disciplinsku mjeru pa onda upućivanje na obvezatno liječenje alkoholne ovisnosti. Sada je upravo suprotno. Alkoholni ovisnici često prvi dobivaju otkaz u poduzećima, čak i bez mogućnosti liječenja', upozorava.

Iako nisu česti, ima i drugačijih primjera

'Osobno sam imala primjer poslodavca koji je sam dopratio svog radnika na liječenje i molio da mu se da šansa. To su, međutim, rijetki primjeri  u današnjem svijetu rada i kapitala. Dio poslodavaca se koristi specijalistima medicine rada i institutom sistematskog pregleda da bi pritisnuli kandidate za liječenje zloporabe/ovisnosti o pojedinom sredstvu. Čini mi se ipak da postoji premala razina socijalne osjetljivosti za problem bolesti ovisnosti u tvrtkama. Sjećam se dobrih vremena kada smo uz pomoć klubova liječenih alkoholičara (KLA) na području Varaždinske županije, od kojih je dio bio u tadašnjim radnim organizacijama, regrutirali liječene alkoholne ovisnike i uz pomoć KLA djelovali u slučaju recidiva upotrebljavajući obiteljski pristup u liječenju. Nažalost suradnja našeg Odjela za psihijatriju – Ovisnosti OBV s tvrtkama nekada je bila obveza i imperativ, a sada je izuzetak, a to predstavlja nazadak u smislu dobre prakse', upozorava Medved.

To čudi jer, kako dodaje, štete koje donose posljedice konzumacije alkohola ili droga na radnom mjestu uključuju sveukupni novac potrošen za povrede na radu, bolovanja, odštete koje plaća poslodavac, ali i preranu invalidnost, odnosno čak i smrt radnika.

'Bilo bi zanimljivo da svaka tvrtka ima podatak koliki je taj trošak u novcu. Pitam se koliku svotu bismo dobili na nivou države kada bismo počeli sumirati te brojke!? Tako dugo dok nemamo namjeru doći do brojke, bar približne, čini se da nismo dovoljno zainteresirani za težinu problema', zaključuje sugovornica.

Save