Rumunji, Poljaci i Estonici naprosto su nakon sloma komunističkog režima pokušali izbrisati sve što bi ih podsjećalo na to razdoblje te proveli kolektivnu amneziju. S druge strane, Njemačka, Mađarska i Litva od komunističkog nasljeđa stvorile su turistički potencijal.

U srcu bivšeg istočnog Berlina nalazi se golema skulptura Karla Marksa i Friedricha Engelsa. Turisti bi mogli pomisliti kako je ujedinjena Njemačka prerevna u očuvanju spomenika nekadašnjeg sustava, no u stvarnosti to i nije baš tako. Spomenik Marxu i Engelsu kog poznatog Alexsanderplatza iznimka je.

Devetnaestometarska kamena statua Lenjima 1991. je razrezana u 129 komada koji su potom pokopani u istočnoberlinskom predgrađu.
Jedini socijalisti prema kojima su zadržana ime ulica su oni koji pripadaju prvim dvjema generacijama: Marx, Liebknecht i Luxemburg. U isto vrijeme ostaci Berlinskog zida postali su turistička atrakcija, a ulični trgovci zarađuju na prodaji vojnih uniformi i ostalih ratnih i hladnoratovskih memorablija.

U Mađarskoj su 1989. službeno zabranjeni komunistički simboli. Spomenici su preko noći srušeni i kasnije ponovno stavljeni u 'Park skulptura' koji je postao turistička atrakcija. To je inspiriralo i Litvance koji su izgradili sličan park.

Zemlje bivše Jugoslavije posebna su priča.

Komunizam je u Jugoslaviji imao domaću notu, jer je Tito davno raskrstio s Rusijom. U Hrvatskoj, u Titovom rodnom mjestu Kumrovcu, kuća diktatora i dalje je muzej koji posjećuju mnogi nostalgičari.

Jedan od glavnih i najljepših trgova u Zagrebu i dalje nosi ime Trg maršala Tita. To je ime zadržano čak i za vrijeme rata i tijekom režima Franje Tuđmana. Titova vila na Brijunima također je turistička destinacija.

Bugarska je umjerena; većina je vizualnog komunističkog nasljeđa izbrisana, no neki su primjerci zadržani. No u Sofiji se i danas može naići na Staljinove kipove.

U Rumunjskoj koja je desetljećima bila pod čvrstom čizmom Nicolae Ceauşescua najsnažnije su obračunali s nasljeđem komunizma. Spomenici su rastopljeni i od njih su nastali novi, a statue od kamena završavale su kao građevinski materijal.
Dogodila se i jedna pomalo smiješna transformacija: Lenjinova kip u Bukureštu dekapitiran je te je na njegovo tijelo samo dodana glava poznatog rumunjskog dramaturga Luca Caragiale.