Četiri priče iz različitih dijelova Europe otkrivaju kako se nose s posljedicama koronakrize.

Nema predaje

U Beču je nedavno organiziran prosvjed pod parolom „pet do 12” kako bi se upozorilo koliko je ugostitelja pred bankrotom.

Sudjelovala je i Christina Hummel (44), treća generacija svoje obitelji koja vodi Cafe Hummel u bečkoj četvrti Josefstadt.

Mnogi u sektoru osjećaju da ih se „iz tjedna u tjedan vuče za nos” promjenama vladine politike i ne mogu ništa planirati, kazala je.

Na pitanje hoće li razmotriti otvaranje kavane usprkos zakonu, Hummel je kazala da to ne dolazi u obzir.

„Prije svega sam majka šestogodišnjeg sina i odgovorna sam za 30 obitelji u svojoj tvrtki. Ne bih učinila ništa što bi me dovelo u nepriliku ili zbog čega bih morala platiti kaznu”, kazala je.

„Ne niječem postojanje covida niti sam teoretičar zavjere, znamo da je sada u bolnicama situacija jako ozbiljna”.

Odbacila je etiketu „obijesnih ugostitelja” koju je dio medija dodijelio vlasnicima kafića i restorana, opisavši se kao osobu koja je „zaljubljena u ugostiteljstvo”.

No dugoročno ona je optimistična.

„Bečka kultura kavana već je preživjela krize. Taj bečki način života nikada neće biti poražen; kako se kaže: 'Pravi Bečanin nikad ne odustaje'”.

Nepokoren

Militantniji pristup zauzeo je u Češkoj bivši desničarski političar Jiri Janaček, koji sada vodi pivnicu i restoran Maly Janek u Jinceu, gradiću oko 40 kilometara jugozapadno od Praga.

Organizirao je prosvjede protiv restrikcija zajedno s drugim vlasnicima pubova i ponovno je počeo s radom 9. prosinca.

Otad je otvoren usprkos karanteni, posjetima policije i kaznama javnozdravstvenih vlasti.

„Nikad se neću pokoriti vladinim restrikcijama”, kaže, obećavajući da „neće stati dok vlada ne prestane nanositi štetu zemlji”.

Janaček kaže da je „izgubio strpljenje prema vladi kad je triput promijenila pravila u tjedan dana”.

Odbacuje opasnost od širenja zaraze u ugostiteljskim objektima kakav je njegov.

„Ne postoji precizno istraživanje koje bi to sa sigurnošću dokazalo”, uporan je.

Prekasno

Laurent Terlinchamp, predsjednik udruženja ugostitelja u Ženevi, ukratko je opisao tešku situaciju u kojoj se nalaze.

„Čekamo pomoć koja nikad ne stiže, obećanja koja se nikad ne ispuni, a ono malo pomoći što stigne je beznačajno”, rekao je.

Terlinchamp je kazao da su članovi njegova udruženja „očajni”, dodajući: „Za 30 posto njih, što u Ženevi odgovara 600 tvrtki, već je prekasno”.

Kaže da im vlasti trebaju dati više konkretnih informacija kako bi zaštitili posao od kojeg žive.

„Meni je važno da znam kada ćemo moći ponovno otvoriti pod održivim uvjetima” i da u međuvremenu dobivam pomoć koja znači da „neću izgubiti svoj život i svoju strast”.

Neizdrživo

Vlasnici restorana i barova u Sofiji planiraju ovaj tjedan „prosvjed za slobodu” nakon što im vlada nije odredila datum kad će moći početi s radom.

Jedan od organizatora je Martin Mihajlov (41), koji je više od dva desetljeća vodio neke od najpopularnijih klubova u Sofiji i sada vodi tri bara.

„Ne mogu se sjetiti kada su vlasti dale rok i onda ga provele”, rekao je. „Više ne možemo trpjeti takvo ponašanje”.

„Nije nam drago da moramo kršiti zakon, ali jednom ćemo i to možda morati jer ne vidimo bilo kakvu pomoć države”.

Mihajov ima samo riječi hvale za svoje vjerovnike zbog njihove „pomoći i tolerancije”, uključujući vlasnike lokala.

„I dalje gomilamo dugove i jako dobro znamo da će, kadgod otvorimo, oporavak biti jako spor”.