Politiku štednje, najave rezanja mirovina i reformi koje kasne dobre dvije godine građani Hrvatske lakše bi probavili da vide kako Vlada štedi na sebi. Zašto ministri Zorana Milanovića na posao ne bi išli vlastitim automobilima ili javnim prijevozom? Zar se boje susresti se sa svojom izbornom bazom ili uživaju u privilegijama koje neće trajati vječno, pita se tjednik Novosti
Vlada raspolaže s ukupno 40 službenih vozila, od kojih se 17 koristi za potrebe prijevoza državnih dužnosnika prve i druge skupine. Na korištenje vozila s vozačem tako pravo imaju potpredsjednici Vlade Vesna Pusić, Branko Grčić, Ranko Ostojić i Milanka Opačić. Svi oni imaju pravo na korištenje službenoga osobnog automobila s vozačem 24 sata dnevno, dakle u bilo kojem trenutku izvan radnog vremena, za bilo koju potrebu, doznaju Novosti
Za usporedbu, Vlada Kraljevine Norveške raspolaže s čak 17 automobila manje od hrvatske, ukupno sa 23 vozila, za koje je zaduženo 17 vozača. Još manje automobila ima finska vlada, tek 20, doznaju Novosti. Finski ministri i premijer imaju pravo na automobile za službene potrebe i za vožnju od posla do kuće, ali ne 24 sata dnevno; štoviše, svaku bi vožnju izvan radnog vremena finski dužnosnici morali prijaviti u svojoj poreznoj kartici i to kao oporezivi prihod. To se pravilo odnosi na sve državne dužnosnike, od premijera do državnih tajnika i veleposlanika. Pored toga, od finskih se dužnosnika očekuje da tijekom radnog vremena za putovanje na kraće udaljenosti u gradu u kojem rade koriste usluge taksi-službe.
Kako bismo stvari stavili u financijsku perspektivu, pogledajmo koliko tko zarađuje. Finski je BDP po glavi stanovnika u 2012. iznosio nešto više od 46 tisuća dolara, a norveški godinu prije više od 97 tisuća dolara. Hrvatski iznosi nešto manje od 13 tisuća dolara po glavi, prema procjeni za prošlu godinu. Osim toga, obje zemlje imaju više stanovnika od Hrvatske, preko pet milijuna, i puno veće stope zaposlenih, pa tako ispada da jedan automobil kojim se vozi državni dužnosnik hrvatskog poreznog obveznika stoji od tri do šest puta više nego Finca ili Norvežanina.
Ima još!
U Hrvatskoj, još 22 vozila koriste se za potrebe prijevoza svih ostalih dužnosnika Sabora, Vlade i Vladinih ureda, kao i za potrebe prijevoza protokolarnih ceremonijala i delegacija. Za te je automobile prošle godine trošak za gorivo iznosio milijun i pol kuna, nešto manje od milijun plaćeno je za održavanje, a 282 tisuće kuna za registraciju.
U 20 ministarstava, ministri i njihovi zamjenici, a u nekim slučajevima i pomoćnici, imaju pravo na automobile i vozače 24 sata dnevno, sve u skladu s jednom od prvih odluka Zorana Milanovića nakon stupanja na čelo Vlade. Dakle, minimalno četrdeset vozila, s četrdeset dnevnih troškova goriva, četrdeset registracija, troškova osiguranja i više od četrdeset plaća za vozače.
Čežnja za željom
Nisu puno skromniji ni neki župani ni gradonačelnici, što zorno pokazuje primjer SDP-ove županice Marine Lovrić Merzel. Ispod Vlade i županija još je 128 gradova i 428 općina, dakle ukupno 556 jedinica lokalne samouprave (među kojima i one najsiromašnije, koje ne mogu od lokalnih poreza prikupiti ni novac za dužnosničke plaće) ima službene automobile.
Ušteda na automobilima možda ne bi spasila proračun, ali bi državne dužnosnike podsjetila kako izgleda život prosječnoga poreznog obveznika. Građani se ne bi osjećali toliko glupavo i prevareno kada im najavljuju ovrhe zbog tisuću kuna poreznog duga, dok se velikim kompanijama, bliskima vlasti, opraštaju desetine milijuna. Možda bi imali osjećaj da zaista zajedno vučemo kako bismo izašli iz krize.
Zaista, davna su ona vremena kada je ministar financija Mato Crkvenac na posao dolazio u svom Golfu ili Goranko Fižulić, ministar gospodarstva u Vladi Ivice Račana i jedan od tada najbogatijih Hrvata, premda pomalo pozerski, biciklom. Ako ništa drugo, barem su imali želju da se prikažu kao normalni političari, potekli iz naroda i bliski narodu, pišu Novosti
Cijeli članak pročitajte ovdje
