Dubrovnik se danas prisjeća jednog od najtežih dana u svojoj povijesti. Na blagdan Svetog Nikole 6. prosinca 1991. godine grad je pretrpio brutalni napad srpsko-crnogorskih snaga u kojem je devetnaest ljudi izgubilo život, a ranjeno je šezdeset branitelja i civila
Više od 2.000 neprijateljskih projektila palo je na grad. Njih 500 pogodilo je ciljeve unutar zaštićene spomeničke jezgre.
Do temelja je spaljeno devet srednjovjekovnih palača unutar zidina. Grad je napadnut s mora, kopna i iz zraka. Žestoki napad nadljudskim snagama odbili su malobrojni dubrovački branitelji koji su, bez obzira na neprijateljevu nadmoćnost u naoružanju i ljudstvu, svoj život stavili na pladanj kako bi sačuvali dubrovačku slobodu. Zahvaljujući silnoj požrtvovnosti obranili su položaje na Srđu i Strinčijeri u Sustjepanu te s mora.
Današnji datum zlatnim je slovima ispisan u njihovu čast.
Taj blagdan Svetog Nikole zauvijek će ostati u povijesti Dubrovnika urezan kao najbolnija rana.
Dubrovčani su tada svjedočili potpunoj pobjedi barbarstva nad zdravim razumom. No, iako najbolniji, ovaj datum ostat će zauvijek zapamćen i kao dan beskompromisnog herojstva, prkosa i zajedništva. Taj dan u gradu Svetog Vlaha nije bilo razlike među ljudima, jednakijih od jednakih, svi su bili jedno.
Jedno biće koje je nadvladalo svu tu strahotu. Napad je započeo u 5.30, s položaja JNA i Teritorijalne obrane te paravojnih srpsko-crnogorskih jedinica na grad je ispaljeno više od dvije tisuće projektila. Sve do kasnih večernjih sati trajalo je neprekidno granatiranje.
Čak 500 projektila pogodilo je objekte unutar zaštićene spomeničke jezgre. Spaljeno je devet srednjovjekovnih palača unutar zidina. Dubrovnik je bio u plamenu. Vatreni pakao tog dana dodatno je pogoršala jaka bura. Borba sa stihijom trajala je cijelu noć. U gradu nije bilo vode, struje. Ujedinjeni, Dubrovčani su grad gasili morem.
Dok je grad gorio, najžešći okršaji vodili su se na položajima na Srđu i Strinčijeri. Malobrojniji, slabo naoružani dubrovački branitelji znali su toga dana što je na kocki i na nju su spremno uložili svoje živote. Nadljudskom upornošću i voljom odbili su neprijateljske napade. Tvrđava Imperijal na Srđu postala je simbolom obrane grada. Dan Svetog Nikole postao je Dan dubrovačkih branitelja.
Crna bilanca toga dana bila je devetnaest poginulih, šezdeset ranjenih branitelja i civila. Danas u ovom svečarskom razdoblju Dubrovnik se klanja svima njima, darujući vječnu hvalu onima koji su pali i onima koji su im stajali uz rame. Dan je to kada je kamen krvario, a nikad u svojoj povijesti nije bio čvršći.
