Osim formalno, u Hrvatskoj ne postoji građanska kontrola obavještajnog sustava, a upitno je i funkcioniranje parlamentarnog nadzora, već godinama upozoravaju struka i javnost, zgrožene što su u tijelu civilnog nadzora opet završile osobe koje su grubo kršeći ljudska prava mnogih građana i trošeći novac svih poreznih obveznika, zloupotrebljavale tajne službe zbog partikularnih interesa.

Miroslav Tuđman ravnao je HIS-om kao krovnom organizacijom u obavještajnom sustavu dok je predsjednik države bio njegov otac Franjo Tuđman, čiji je režim bez ikakvog stvarnog temelja tijekom 90-ih uhodio i prisluškivao oporbene političare, novinare te intelektualce, marljivo 'vezući' njihove 'košuljice' najnevjerojatnijim i najsitnijim detaljima, a sve u cilju njihovog ucjenjivanja i ocrnjivanja kao protudržavnih elemenata. Podsjeća na to predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić, koji je na pitanje kakva se poruka šalje imenovanjem takve osobe na čelo tijela koje bi trebalo predstavljati upravo obranu od sličnih postupanja, najprije kazao da 'ne zna što bi uopće rekao' i pritom umirući od smijeha jedva dodao: 'Svakako je riječ o čovjeku s iskustvom.'

James Bond vs. Monty Python

'Pokazalo se da su kod nas tajne službe bile bez nadzora s neograničenom odgovornošću i da su služile za obavljanje prljavih poslova, a meni se ionako čini da od njih ima više štete nego koristi. Oni svi nekako misle da su James Bond, a više su Monty Python. U ovom konkretnom slučaju od tog odbora ne očekujem preveliku štetu jer imamo razne odbore i dobro je da oni postoje, ali se na kraju pretvore u farsu i bave se tobože sitnim svinjarijama ispod stola. Vidjeli smo dobro što je izašlo na vidjelo i čime su se i kime one bavile, za razliku od visokopozicioniranih ljudi u stranci, o čemu nisu ni beknule', kazao je Pusić. Smatra da bi 'čelni ljudi odbora poput ovog trebali biti nezavisni, a ne izabrani i sastavljani od ljudi koje bi trebali istraživati i bez moralnog integriteta'.

'Pitam se i sam kakva se poruka time šalje. Mi idemo u budućnost i prošlost nas ne zanima, idemo rješavati ekonomske probleme. To je smiješno jer se neke stvari ne može abolirati, Tuđman je odgovoran za cijeli niz stvar i ovo je politički gaf, politička glupost, možda neiskustvo ili možda kompromis s oporbom, ali znate, postoji i nešto što se zove 'truli kompromis' kao u ovom slučaju, ali u nekim stvarima kompromisi nisu dozvoljeni', ističe politički analitičar Jaroslav Pecznik.

'A tko bi trebao biti na čelu takvog tijela? Pa svugdje je tako', odgovara Miroslav Tuđman, koji činjenicu da je 90-ih bio na čelu obavještajnih službi ne smatra otegotnom okolnošću i na kritike samo kaže: 'Mnogo toga je govoreno i za mnogo toga se mene prozivalo, a ništa nije dokazano, prema tome, nema smisla na to se obazirati.'

'Imenovanje Miroslava Tuđmana za predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te Tomislava Karamarka u isti taj odbor u neku ruku nije iznenađujuće jer se radi o dvije osobe koje unutar trenutne opozicije zasigurno jako dobro poznaju sigurnosni sektor. No, činjenica da je Miroslav Tuđman 90-ih bio angažiran u Uredu za nacionalnu sigurnost te bio i šef HIS-a povlači stanovitu zadršku oko tog izbora imajući na umu da je obavještajna zajednica 90-ih imala ozbiljnih propusta što se tiče poštivanja ljudskih prava te je bilo potrebno dosta godina rada da se obavještajne službe dovedu koliko je to moguće u red. Problem je da u Hrvatskoj još uvijek nismo krenuli sa iskrenim procesom suočavanja s prošlošću koji bi morao o obuhvatiti i rad obavještajne zajednice. Dok se to ne dogodi, osjećat će se stanovita zadrška oko ovakvih izbora', upozorava Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije.

Kad iskustvo postane teret

U međuvremenu, valjda shvativši doslovno i van financijskog dijela 'clean start', očito se na prošlost nisu obazirali ni u vladajućoj koaliciji u kojoj samo podsjećaju da mjesto šefa saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost tradicionalno pripada oporbi. Obazirati se, valjda, onda nema smisla ni na to da će Tuđmanu društvo u odboru visokoga doma praviti Tomislav Karamarko. Još jedan čovjek s iskustvom, rekao bi Pusić, s obzirom na to da je taj bivši ministar policije također šefovao tajnim službama, iza čega također stoji određena povijest bolesti, slično kao i u slučaju Ivana Jarnjaka, jednog od bivših Tuđmanovih prvih pendreka po čijem je ministarskom nalogu Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) prisluškivala novinare. Mora da je i njemu u radu pomoglo iskustvo kad je 2004. postao šef saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Iznenađenjima nikad kraja, pa se tako Karamarko našao i u Odboru za ljudska prava, što čudi i Bosanca jer je 'Karamarkova dosadašnja karijera bila više vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti nego ljudskih prava, a za rad u oba odbora ključno je puno šire razumijevati pojam nacionalne sigurnosti od onoga kako se dosad vodilo te politike'. 'Volio bih vidjeti da Odbor za nacionalnu sigurnost počne promišljati javne politike i kroz suvremene koncepte ljudske sigurnosti te da svoj rad otvori prema javnosti primarno kroz uključivanje vanjskih nezavisnih članova i članica koji mogu doprinijeti kvaliteti rasprave i olakšati donošenje konačne odluke zastupnicima i zastupnicama. No, to koliko je pristup razumijevanju nacionalne sigurnosti promijenjen kod novog predsjednika matičnog saborskog Odbora, bit će vidljivo već na samom početku u spremnosti otvaranja toga tijela', zaključuje Bosanac.

Međutim, kako je krenulo u domicilnoj im stranci, moglo bi se dogoditi da glavni oporbeni članovi odbora uskoro postanu sami sebi tema s obzirom na recentna događanja u kojem su uoči stranačkih izbora u HDZ-u uslijed klanovskih borbi krenule nove priče o tajnom praćenju i prisluškivanju pristaša pojedinih kandidata u unutarstranačkom obračunu.