U medijima se često o problemima LGBT osoba izvještava s naglaskom na sve negativne stvari koje one doživljavaju u društvima u kojima žive: u Iranu se homoseksualce osuđuje na smrtnu kaznu, u Africi su nerijetka tzv. korektivna silovanja lezbijki, u SAD-u kršćanski fundamentalisti, protivno službenim stavovima medicinske znanosti, otvaraju klinike za 'liječenje' homoseksualnosti.

U Hrvatskoj smo naučili ponajviše čitati o premlaćivanju gejeva na ulici, poput nedavnog slučaja dvojice brazilskih diplomata koje je deset homofoba napalo u Dubrovniku – jer su se šetali Stradunom držeći se za ruke. Naravno da ne treba uljepšavati diskriminaciju s kojom se suočavaju LGBT osobe, niti prešućivati verbalne i fizičke izljeve homofobne agresije, ali se u svemu tome zna izgubiti činjenica da je u proteklih deset godina diljem svijeta, pa i kod nas, učinjen ogroman napredak kada je riječ o pravima LGBT osoba, kao i o njihovom prihvaćanju u društvu.

Najeksponiranija je tema pritom istospolni brak koji zasad postoji u deset država svijeta, a to su: Nizozemska, Belgija, Kanada, Island, Norveška, Švedska, Španjolska, Portugal, Argentina i Južnoafrička Republika.

U tim zemljama postoji potpuna bračna ravnopravnost homoseksualnih parova s heteroseksualnim, a još brojne druge države nude civilna partnerstva koja imaju mnoge odlike tradicionalnog braka.

Sve to se dogodilo u deset godina, s time da je taj trend, nimalo iznenađujuće, započela liberalna Nizozemska još 2001.

Zanimljivo je da su bračnu ravnopravnost za gej parove uvele i države koje se smatra katoličkima, i to unatoč žestokom protivljenju Vatikana, ali zato s podrškom domaće javnosti. Još važnije, pokazalo se da proširenje bračnih prava na istospolne parove značajno doprinosi smanjenju homofobije u društvu jer se predrasude mnogih tope kad ugledaju sretne gej i lezbijske parove kako se dolaze vjenčati kod matičara.

Prva velika katolička država koja je uvela bračnu ravnopravnost jest Španjolska, što se može zahvaliti političkoj odlučnosti socijalističkog premijera Josea Luisa Rodrigueza Zapatera. On je 2005. elegantno – i uz parlamentarnu podršku, naravno - izmijenio postojeći obiteljski zakon, mijenjajući u njemu definiciju braka iz zajednice muškarca i žene u zajednicu dviju osoba. Uz to je održao emotivan govor u ime prava LGBT osoba koji se i danas često citira kao primjer političke hrabrosti i dalekovidnosti.

Španjolski je primjer utjecao na Portugal i Argentinu, koji su bračnu ravnopravnost za gejeve i lezbijke uveli 2010. godine. Vrijedi spomenuti i to da je u Argentini, kako su pokazale ankete, čak 70 posto građana podržalo tu odluku senata, a imala je podršku i predsjednice Christine Fernandez de Kirchner, unatoč negativnoj agitaciji Katoličke crkve. U svakom slučaju, ne čudi to da se na zagrebačkoj Povorci ponosa može vidjeti transparent s natpisom 'Hrvatska će biti katolička kao Španjolska', jer su spomenute države pokazale da se vjera i homofobija itekako mogu isključivati.

2. CRKVA I HOMOSEKSUALNOST

I na vjerskom planu su se dogodile dramatične promjene. Iako se Katolička crkva ne odriče svojeg srednjovjekovnog stava u vezi homoseksualnosti, koju definira kao 'suštinsko moralno zlo', druge denominacije imaju mnogo progresivnije stavove.

Primjerice, američka Episkopalna crkva je 2003. izabrala Genea Robinsona za biskupa, iako je dotični deklarirani gej, ali i u dugogodišnjoj vezi sa svojim partnerom. Među progresivnim protestantima ima i lezbijki na visokim pastoralnim položajima, poput biskupinje Eve Brunne, koja je 2009. izabrana na tu poziciju u švedskoj protestantskoj crkvi.

Brunne je zaređena za biskupinju na raskošnoj ceremoniji u velikoj katedrali iz 13. stoljeća u Uppsali, a nikome iz njezine pastve ne smeta to što živi s partnericom, s kojom odgaja usvojeno dijete.

U Americi se također događa raslojavanje među vjernicima kada je riječ o homoseksualnosti. Evangelički fundamentalisti i dalje vjeruju da je to neoprostiv grijeh, no istraživanja pokazuju da su negativni stavovi prema homoseksualnosti često izraz generacijske pripadnosti.

Naime, istraživanje koje je prošle godine proveo vošingtonski Public Religion Research Institute pokazalo je da među evangeličkim vjernicima od 18 do 29 godina njih 44 posto podržava gej brakove. Nasuprot njima je još uvijek čvrst stav starije generacije, koja je 80 posto protiv bračne ravnopravnosti za gejeve i lezbijke.

Istovremeno, 52 posto američkih katolika podržava gej brakove, bez obzira na negativan službeni stav pape Benedikta XVI. Analitičari zaključuju da je proširenje bračnih prava na istospolne parove u Americi samo pitanje vremena, s obzirom na tolerantne stavove mlađeg dijela stanovništva.

3. MLADI, POLITIKA I HOMOSEKSUALNOST

Psiholozi objašnjavaju da među mladima ima manje homofobije i predrasuda jer su imali priliku upoznati nekoga tko je gej. Negativni stavovi se također mijenjaju zbog homoseksualnih članova obitelji, susjeda i prijatelja. Važno je to i što se danas u mnogo većoj mjeri nego prije deset godina u serijama i filmovima mogu vidjeti gej likovi, pa je tako jedna od najgledanijih američkih serija 'Glee' u kojoj ima i gejeva i lezbijki, a čiji je kreator Ryan Murphy i sam deklarirani gej.

Naravno, velikog utjecaja imaju i javne osobe koje ne kriju vlastitu homoseksualnost. Danas su, primjerice, gradonačelnici Berlina i Pariza gejevi, kao i njemački ministar vanjskih poslovaGuido Westerwelle. Među britanskim konzervativnim zastupnicima desetak je otvorenih gejeva, a nedavno je i premijer David Cameron najavio proširenje bračnih prava na istospolne parove, uz objašnjenje da to čini 'baš zato što jest konzervativac'.

Islandska premijerka Jóhanna Sigurðardóttir, koja je zemlju vodila kroz najgoru krizu u višestoljetnoj povijesti, lezbijka je, što Islanđanima nije nimalo smetalo da je izaberu na najvažniju političku poziciju u državi.

4. SLAVNI I LGTB ZAJEDNICA

Vjerojatno još veći pozitivan utjecaj na široke mase imaju celebrityji koji ne kriju svoju homoseksualnost. Komičarka Ellen DeGeneres je na svom primjeru osjetila koliko su se stvari promijenile nabolje. Kada se 1997. godine u epizodi svojeg sitkoma izjasnila kao lezbijka, serija je ukinuta već sljedeće godine.

No DeGeneres se na televiziju vratila 2003. kao voditeljica talk showa, koji je danas jedan od najpopularnijih u SAD-u te je mnogi proglašavaju nasljednicom nenadmašne Oprah Winfrey. Dok je nekad saznanje o nečijoj homoseksualnosti značilo smrt karijere, danas su stvari bitno drukčije.

Pjevač Ricky Martin je svoju međunarodnu karijeru devedesetih započeo spotom u kojem glumi žudnju za Ninom Morić, dok je danas ponosan otac dvoje djece, a odgaja ih s partnerom. Martin je odlučio izaći iz ormara u ožujku 2010. godine, i to tako što je na svojoj službenoj stranici objavio da je 'ponosan i sretan što je homoseksualni muškarac te da se zbog toga osjeća blagoslovljenim'.

O megapopularnoj Lady Gagi u kontekstu celebrityja koji su javno izvan tradicionalnih normi ne treba trošiti previše riječi, jer se sve ionako zna, no svakako treba poslušati njezin inspirativan govor u ime LGBT ravnopravnosti koji je ove godine održala na Roma Prideu.

5. GAY PRIDE

Spomenuti Gay Pride u Rimu ove je godine okupio stotine tisuća sudionika, a održan je bez ijednog incidenta. To se ne može reći za brojne istočnoeuropske Povorke ponosa, koje se suočavaju s institucionalnom homofobijom i uličnim nasiljem, no sve više ih se, unatoč svemu, održava.

S druge strane, najspektakularnije Povorke ponosa svakako su one u Južnoj Americi, na kojima se okupi i više od milijun ljudi. Prije nekoliko dana održan je šesnaesti Gay Pride u Riju de Janeiru na kojem je bilo 700 tisuća ljudi, što se u tamošnjim medijima smatra i neuspjehom, jer je uobičajeno da na ulicama tog brazilskog grada maršira i pleše više od milijun LGBT osoba i njihovih podržavatelja.

Po raskoši i posjećenosti, južnoameričkim povorkama jedino može konkurirati ona koji se održava u Sydneyju u Australiji, koja je također na pragu toga da uvede potpunu bračnu ravnopravnost za istospolne parove, što podržava 62 posto građana.

Pozitivnija atmosfera u društvu i skidanje stigme bolesti s homoseksualnosti promijenili su i odnos mladih generacija LGBT osoba prema svojem identitetu. Dok se nekad s teškom mukom prihvaćalo sebe, a još teže slobodno izražavalo vlastitu homoseksualnost, današnja djeca čak i prije puberteta prepoznaju svoju različitost, s kojom baš i nemaju toliko problema. Prije mjesec dana svjetski mediji su tako izvještavali o blogu majke čiji je šestogodišnji sin zaključio da mu se sviđaju dečki.

Mlada majka je napisala da je 'sretna što je moj sin rođen da bude dio naše obitelji. To je obitelj puna ljudi koji će ga prihvatiti i neće tražiti da promijeni ono što jest. Ima roditelje koji se raduju što će jednoga dana zaplesati na njegovom vjenčanju'.

Treba spomenuti i da se na Youtubeu mogu vidjeti brojni videi mladih gejeva i lezbijki koji pričaju priče o svojem izlasku iz ormara te se ohrabruju i podržavaju.

Zapravo je pozitivnih primjera i izborenih prava LGBT osoba u ovih desetak godina 21. stoljeća toliko da bi se o tome moglo ispisati još mnogo kartica teksta.

7. BUDI SE ISTOK I ZAPAD

Za kraj treba spomenuti i velike promjene koje se događaju u mnogoljudnoj Indiji, koja je tek nedavno dekriminalizirala homoseksualnost, a već u njoj bujaju protestne Povorke ponosa. Nepal također napreduje brzo i ogromnim koracima.

Homoseksualnost je bila ilegalna do 2007. godine, a danas se raspravlja o novom ustavu koji bi LGBT osobama garantirao bračnu ravnopravnost. Također, na ovogodišnjem nepalskom popisu stanovništva ostavila se mogućnost izjašnjavanja pripadanja 'trećem rodu', što je naprednije po pitanju prava transrodnih osoba od formulara u cijeloj Europi.

8. GEJ HRVATSKA

A Hrvatska? Iako se može činiti da se u deset godina aktivizma stvari nisu pomaknule naprijed, situacija se nesumnjivo mijenja nabolje. Postoji Zakon o suzbijanju diskriminacije koji štiti LGBT osobe, a 2003. Račanova je vlada pred kraj mandata donijela i vrlo skroman Zakon o istospolnim zajednicama. On je pak toliko loš da ga nije iskoristilo više od pet istospolnih parova pa se očekuje da će Kukuriku koalicija, ukoliko dođe na vlast, uvesti hrvatsko zakonodavstvo u vezi prava gej parova u 21. stoljeće.

Nadalje, već deset godina se u Zagrebu održava Povorka ponosa, koja je baš ove godine eksplodirala na nekoliko tisuća sudionika, nakon nasilja na prvom Split Prideu. Ugledni televizijski novinar Dražen Ilinčić se izjasnio kao gej, što mu nije naštetilo karijeri, kao što lezbijstvo spisateljice Mime Simić nije bilo prepreka da osvoji više od 100 tisuća kuna u 'Milijunašu'. Hrvatska možda ne napreduje dovoljno i najbrže moguće, ali – kako je to još prije nekoliko stoljeća prkosno rekao Galileo – ipak se kreće.