Kad je na proteklim lokalnim izborima Andro Vlahušić izabran za gradonačelnika Dubrovnika usprkos pravomoćnoj presudi, brojni kritičari tvrdili su da se to samo kod nas može dogoditi te da je u civiliziranoj Europi nemoguće zamisliti da se osuđena osoba kandidira na izborima, pa na njima i odnese pobjedu, odnosno da je ondje samo sumnja u korupciju dovoljna da diskvalificira određenog političara.

U prilog toj tezi podsjetimo kako je njemački predsjednik Christian Wulff podnio 2012. ostavku na svoju dužnost već sljedeći dan nakon što je zatraženo skidanje njegova imuniteta kako bi se ispitala sumnja za korupciju. Konkretnije, mediji su postavili pitanje je li u vrijeme dok je bio predsjednik vlade Donje Saske dobio povoljniji kredit za kupnju kuće te tko je plaćao ljetovanja na kojima se družio s poduzetnicima. Dvije godine nakon ostavke na mjesto predsjednika savezne države, sud u Hanoveru odbacio je sve optužbe.

Švedsku koalicijsku vladu koja je 2006. nakon 20 godina vladavine socijaldemokrata preuzela vlast te je držala do 2014., potresao je niz afera. Odmah po uspostavi vlade procurilo je da su dvije ministrice - Maria Borealius i Cecilia StegöChilò za svoju djecu unajmile dadilje a da ih nisu prijavile i na njih platile porez. K tome, uspostavilo se da obje te ministrice kao i još jedan ministar u vladi nisu redovito plaćali TV pretplatu. Svi troje morali su dati ostavku. U Švedskoj se takve stvari ne praštaju. Prethodio im je primjer zamjenice premijera Mone Sahlin koja je 1995. dala ostavku kada je otkriveno da je službenu karticu koristila za kupnju čokolade i pelena iako je novac na račun vratila prije no što je afera uopće otkrivena.
U sjevernijim dijelovima Europe naprosto je razvijena takva politička kultura da birači teško dopuštaju odstupanja od pravila igre. U ostatku Europe, nažalost, to ostaje nedosanjan ideal, a primjera korupcije, izbjegavanja pravde zbog političkog pritiska te praštanja birača ima bezbroj.

Počnimo od susjedstva. Bivši slovenski premijer Janez Janša osuđen je u proljeće prošle godine na dvije godine zatvora zbog primanja dva milijuna mita od tvrtke Patria. U zatvor je, u pratnji 3.000 obožavatelja koji su ga bodrili povicima 'Janša - Mandela!', sproveden u lipnju, a na izborima u srpnju njegova je stranka postala najjača oporbena stranka. Birači su Janeza Janšu ponovo izabrali za zastupnika, bez obzira na presudu, i tako stavili pravnike i institucije pred zavrzlamu - što im je činiti s Janšom. Prema slovenskom Zakonu o izboru zastupnika, zastupnicima prestaje mandat u slučaju pravomoćne presude zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, no odredba je prvenstveno zamišljena za one kojima je tijekom obnašanja mandata skinut imunitet, pa potom izrečena kazna. Janša je prvo iz zatvora prevažan na sjednice parlamenta da bi mu u listopadu parlament oduzeo mandat, a u studenom mu ga Ustavni sud vratio. Isti sud pustio ga je nakon 176 dana zatvora da na slobodi čeka konačni pravorijek o svom slučaju. Janša se, naime, cijelo vrijeme brani da je protiv njega pokrenut politički proces, zbog čega se žalio Ustavnom sudu, nakon što su sve druge sudske instance potvrdile presudu. Svoje vrijeme u zatvoru korisno je iskoristio pa je osim vođenja opozicije stigao napisati i jedan roman.

Silvio Berlusconi odslužio je svoju kaznu u ožujku ove godine, a iako ima šestogodišnju zabranu povratka u Senat jer je bio osuđen na kaznu dulju od dvije godine, najavljuje svoj povratak u politički život na velika vrata.

Berlusconi je fenomen bez premca. Protiv njega su ukupno bile pokrenute 32 optužnice za korupciju, pranje novca, porezne prijevare, povezanost s mafijom, seks s maloljetnicom, podmićivanje, a usprkos svemu dobio je čak tri mandata da vodi jednu od najvećih zemalja Europske unije. Usto, obnašao je i nekoliko ministarskih dužnosti te 19 godina proveo kao zastupnik u donjem domu parlamenta, a 2013. izabran je u senat.

I on je na sve postupke gledao kao na politički progon te je još 2008. izjavio da je u razdoblju od 1994. pretrpio '577 posjeta policije, 2.500 saslušanja na sudu i 174 milijuna eura potrošenih za odvjetnike'. S obzirom na to da je tu izjavu dao davno, novcu potrošenom za obranu sigurno se pridružilo još više desetaka milijuna eura. Optužnice su redom odbacivane jer je parlamentarna većina prekrajala zakone tako da mu to omoguće ili su mu predmeti padali u zastaru ili su viši sudovi odbacivali presude nižih sudova, pri čemu nije zanemarivo to što je Berlusconi ne samo politički moćan, već i iznimno bogat te da je bogatstvo koje Forbes trenutačno procjenjuje na 7,7 milijardi dolara zaradio na medijima.

U kolovozu 2013. prvi je put pravomoćno osuđen zbog utaje poreza u visini od 7,3 milijuna eura (počinjene u devedesetima kada je preko fiktivnih kompanija mešetario s pravima na prikazivanje filmova). Osuđen je na četiri godine zatvora i dvije godine zabrane javnog istupanja. Tri godine zatvora odmah mu je oprošteno u sklopu šireg zakona o oprostu, a s obzirom da je prešao 70 godina starosti nije upućen u zatvor, već mu je kazna preinačena u rad za opće dobro. Jednom tjedno na nekoliko sati limuzina bi ga dovezla u hospicij za oboljele od Alzhaimerove bolesti u okolici Milana gdje je navodno pomagao oko hranjenja staraca. S obzirom na to da se primjereno vladao, kazna mu je skraćena te je istekla ovog ožujka. Iako je s kaznom dobio i dvije godine zabrane javnog rada, Berlusconi je iz raskoši svog doma sve vrijeme vodio novoobnovljenu stranku Forza Italia. Otvoreni su ostali sudski postupci u slučaju podmićivanja senatora da sruše Prodijevu vladu 2006. godine te za slučaj difamacije političara Antonija Di Pietra. Prije nekoliko tjedana oslobođen je optužbi da je plaćao maloljetnoj Marokanki Ruby za seks, ali se još uvijek istražuje je li podmićivao svjedokinje u tom slučaju.

Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u politički se život vratio prošle jeseni da bi prije nekoliko tjedana sa svojom konzervativnom strankom UMP izašao kao pobjednik francuskih lokalnih izbora, bez obzira na to što se za njim vuku brojne afere oko financiranja izbornih kampanja. Nakon što je izgubio bitku za drugi mandat u srpnju 2012. policija mu je pretražila kuću i ured u potrazi za dokazima o nelegalno dobivenom novcu od nasljednice L'Oreala, 92-godišnje Liliane Bettencourt. Njezina bivša računovotkinja tvrdila je da su Sarkozyjevi suradnici od bogate nasljednice za predsjedničku kampanju 2007. tražili 170 tisuća dolara. U listopadu 2013. optužbe protiv Sarkozyja u tom slučaju otpale su zbog nedostatka dokaza, ali još se sudi desetorici njegovih suradnika. Istražuje se, također, je li kampanju ilegalno s 50 milijuna dolara financirao i tadašnji libijski vođa Muamer Gadafi koji je kasnije smaknut tijekom akcije međunarodnih snaga koju je inicirala upravo Francuska u vrijeme Sarkozyjeva predsjedništva.

Tri dana nakon velikog povratka na političku scenu na lokalnim izborima, opet je priveden na sud oko nelegalnosti financiranja kampanje 2012. Za sada nije formalno optuženik, već je proglašen svjedokom, ali uz naznaku da može naknadno biti i optužen. Široka je to priča u sklopu koje su ga u srpnju prošle godine priveli na ispitivanje u policiju i tamo ga držali 15 sati pokušavajući utvrditi je li istina da je visokorangiranom sucu Gilbertu Azibertu obećao dobar posao u Monacu u zamjenu za informacije kako teče istraga u slučaju nelegalnog financiranja, za što može biti optužen za korupciju i zloporabu utjecaja, odnosno zaraditi do 10 godina zatvora. Pa ipak, birači su glasali za Sarkozyja razočarani neuspjesima trenutačne socijalističke vlade i u strahu od Marine Le Pen i njezinih desničara koji vode u anketama uoči predsjedničkih izbora 2017. godine.

Bez putra na glavi nisu ni vladajući španjolski konzervativci i premijer Mariano Rajoy, a optužbe za korupciju među osiromašenim Španjolcima pridonose rastu Podemosa. Iz Bugarske i Rumunjske ovih dana stižu vijesti o osnivanju posebnih antikorupcijskih tijela i masovnim hapšenjima dužnosnika. Tako je prošlog mjeseca ostavku zbog mita bio prisiljen dati rumunjski ministar financija Darious Valcov u čijoj su kući, uz hrpe novca, tužitelji pronašli više od sto vrijednih slika, uključujući i Picassa i Renoira.