Europski koridor E70, čiju hrvatsku dionicu od Bregane do Bajakova nazivamo A3, posljednjih godina je usko grlo prometa na kontinentu, posebno tijekom ljetnih ili zimskih praznika. Njime brojna dijaspora, posebno turska, albanska, ali i ona iz bivših jugoslavenskih republika, putuje iz zapadne Europe u rodni kraj. Kad tome dodate nezanemariv broj putnika iz regije koji ovu autocestu koriste za kraće relacije te enorman broj kamiona koji ovim europskim koridorima prevoze robu u oba smjera, dobivate situacije poput one u vikendu za nama.

Naime u subotu i nedjelju na graničnom prijelazu Bajakovo s hrvatske strane formirala se kolona na trenutke duga i petnaest kilometara, u kojoj su zapeli automobili, kamioni i autobusi. Cijele obitelji satima su zaglavile u pitomoj srijemskoj ravnici bez hrane i vode, a kako javljaju svjedoci s terena, u subotu navečer, kad je gužva doživjela klimaks, vozači su, na rubu živaca, satima neprekidno trubili i ionako napetu situaciju učinili još napetijom.

Umjesto da ovdje zdvajamo nad time jesu li krivac za ovakvu situaciju naše ili srpske granične službe, koje – iz bogatog iskustva – na slavonskim, srijemskim i vojvođanskim graničnim prijelazima znaju funkcionirati malo uspavanije nego drugdje, prije putovanja na istok razmotrite i ove alternativne opcije, a iako na mapama djeluju nešto duže, zapravo vam mogu uštedjeti značajnu količinu vremena i živaca.

Kao početnu točku izbjegavanja gužve uzeli smo naplatnu postaju kod Županje, jer već prvi sljedeći izlaz s autoceste – čvor Spačva – u ovako ekstremnim situacijama zna biti pregažen kolonom. Naravno, ako ste na cestovnoj aplikaciji ili na HAK-ovim stranicama (ili pak na radiju) čuli da je kolona pred granicom manja od dva sata, onda možete produžiti do čvora Spačva, skinuti se na 'šokačku magistralu' D537 te se preko Otoka i Slakovaca spojiti na D46 i doći na granični prijelaz Tovarnik. Ako je čvor Spačva već u koloni, silazite kod Županje i brzom cestom te vinkovačkom obilaznicom preko Mirkovaca nastavljate istom tom cestom D46 do Tovarnika.

Nakon što uđete u Srbiju i prođete Šid, navigacija će vas najčešće voditi prema naplatnoj postaji Kuzmin, no na autocestu se možete vratiti još brže – nedavno obnovljenom cestom 128 preko Adaševaca, uz poseban oprez i strogo pridržavanje ograničenja od 50 km/h za vožnju u naseljenom mjestu, jer radari i patrole srpske policije često su aktivni na tom potezu. Ovakav obilazak će vam ukupno uzeti dvadesetak minuta više nego preko GP-a Bajakovo, što je uistinu zanemariva razlika.

Sve je to super ako i na GP-u Tovarnik nije enormna gužva, što je u ovim ljetnim mjesecima čest slučaj, a posebno oprezan treba biti 15. u mjesecu, kad se u Šidu održava kultni vašar robe široke potrošnje. Kad dođete do Tovarnika, često trebate biti spremni na još jednu alternativnu opciju, a ona se zove Ilok, grad u čijoj se neposrednoj blizini nalaze čak četiri granična prijelaza.

Ova opcija nominalno je oko 50 minuta dulja nego put preko Bajakova, no u stvarnosti može biti i najkraća, jer malo tko prelazi granicu preko pitoresknih srijemskih vinograda, pa vam se pruža prilika upoznati i ovaj pomalo zapostavljen, a prekrasan kutak Hrvatske. Ako s autoceste silazite na Spačvi, pratite već spomenuti smjer Otok – Tovarnik. Ako je pak gužva veća i odlučite se skinuti s autoceste kod Županje, nastavite brzom cestom prema Vinkovcima. Na vinkovačkoj obilaznici hvatate smjer prema Tovarniku, a odatle nešto lošijom cestom preko Lovasa izbijate na Opatovac i obnovljeni dio državne ceste D2 (na kojoj su narednih godinu i pol u tijeku radovi iz smjera Vukovara, zbog kojih nikako ne treba ići preko Sotina).

Nakon što stignete do Iloka nudi vam se niz opcija. Ako idete prema Novom Sadu i dalje, u Srbiju ćete ući preko dunavskog mosta prema Bačkoj Palanci ili starom fruškogorskom cestom prema Beočinu. Ako se pak vraćate na autocestu u smjeru Beograda, granicu također možete prijeći na dva mjesta, a oba su udaljena tek nekoliko stotina metara. S hrvatske strane oba granična prijelaza zovu se Principovac, a sa srpske Sot (nedavno obnovljen s više traka) i Ljuba (nešto skromniji, gotovo malogranični prijelaz). Za koja god od ova dva se odlučili, čak ni na vrhuncu sezone nećete naići na veliku gužvu, a vratit ćete se na autocestu u Srbiji preko Šida (ako idete na Sot) ili Erdevika i Kuzmina (ako idete na Ljubu) za dvadesetak minuta.

Spomenimo još jednu opciju: ako putujete prema Novom Sadu i dalje prema sjeveru/istoku, na vremenu značajno možete dobiti ako se s autoceste A3 skinete na Slavoniku, odvojak autoceste prema Osijeku. Odatle se držite smjera graničnog prijelaza Erdut-Bogojevo (koji, istina, također zna biti nešto sporiji u obradi putnika) i do Novog Sada ćete, čak i kad nisu gužve, stići za gotovo identično vrijeme kao da prelazite granicu na Bajakovu i penjete se na Frušku goru preko prijevoja Iriški vijenac. Iz Novog Sada se autocestom za nešto više od sat vremena možete spustiti i prema Beogradu. Za koju god opciju se odlučili, pridržavajte se prometnih propisa i – sretno.