Podsjetimo, čak dvije tone Captagona otkrivene su prije dva tjedna u privatnom mlažnjaku saudijskog princa Abdela Mohsena Ibn Walid Ibn Abdelaziza koji se upravo spremao poletjeti iz Bejruta u Rijad, o čemu je tportal već pisao.

Taj amfetamin vrlo je popularan među mladima u zemljama Perzijskog zaljeva, ali i među borcima tzv. Islamske države te njima pridruženih paramilicija, o čemu svjedoči i nedavna zapljena u Turskoj, gdje je otkrivena značajna količina tih tableta za koje se opravdano sumnja da su bile namijenjene borcima ISIL-a.

Militanti koriste Captagon koji im otupljuje živce i omogućuje da se duže bore bez osjećaja boli od zadobivenih rana. Pored toga, korisnici u potpunosti gube strah i nema doticaja s realnošću pa se nerijetko ponašanju kao zvijeri, posvjedočio je jedan od zapovjednika regularne sirijske vojske čije su postrojbe zarobile pripadnike ISIL-a navučene na amfetamin.

Široku upotrebu Captagona zabilježio je i Ured Ujedinjenih naroda za borbu protiv droge i kriminala koji je u svojem prošlogodišnjem izvješću istaknuo da je značajno porasla uporaba amfetamina na Bliskom istoku, najviše u Saudijskoj Arabiji, Jordanu i Siriji, zemljama odakle se regrutira, ali i nakon određenog vremena provedenog na bojišnici vraća najveći broj pripadnika ISIL-a.

Captagon je poznat i u Europi te se vodi kao ‘nova sintetička droga’ na tržištu, registrirana pod stručnim imenom fenethyllin. Njezina proizvodnja cvate u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj te postoji opravdana sumnja da se islamistički militanti opskrbljuju opijatima upravo iz europskih ilegalnih laboratorija.

Povezanost droga i vojnog ustroja nije novost. Za vrijeme Drugog svjetskog rata njihovo korištenje i distribuciju na ratištima dopuštali su američki, njemački, britanski i japanski zapovjednici. Iako svjesni njihove štetnosti, progledavali su kroz prste, budući da su od vojnika ovisnika dobivali bezobzirne ratne strojeve.

Prema dostupnim podacima, britanska vojska je tijekom Drugog svjetskog rata podijelila više od 70 milijuna ‘energetskih tableta’ u obliku droge Metamin koji je danas poznatiji kao ‘crystal meth’. Radi se o sintetičkoj drogi iz skupine spojeva feniletilamina, koja brzo izaziva ovisnost, dok su joj stimulativna svojstva slična adrenalinu nužna tijekom vojnih operacija. Efekti te droge teži su nego kod kokaina i drugih droga, a ponekad uključuju akutnu depresiju, psihotične epizode i trajna oštećenja mozga.

I američki vojnici su za vrijeme Drugog svjetskog rata redovito uzimali droge, no oni su preferirali amfetamin danas poznatiji kao ‘speed’.

Prvaci, a nadasve pioniri u korištenju droga radi poboljšanja maksimalne efektivnosti vojnika, svakako su bili nacisti koji su organizirali čitavu industriju izrade droga koje kod vojnika izazivaju bezobzirnu okrutnost, apsolutnu poslušnost i gubitak straha od vlastite smrti.

Sakrivši pravu namjenu droge Pervitin kojom su ‘šopali’ vojnike u slučaju ‘potrebe za suzbijanjem sna’, Wehrmacht je samo 1940. godine tijekom invazije na Francusku, zemlje Beneluksa te Norvešku i Dansku, podijelio 50 milijuna tableta koje su se davale u tri ‘čokoladne’ verzije, za pješake, tenkiste, pomorce te zrakoplovce.

Efekt upotrebe Pervitina identičan je upotrebi adrenalina koji proizvodi ljudsko tijelo te je korisnik na stalnom oprezu, povećanog samopouzdanja, koncentracije te spreman na rizik. Istovremeno, smanjuje osjet boli, gladi i žeđi te potpuno gubi potrebu za spavanjem.

Upotreba Pervitina porasla je tijekom invazije na Sovjetski Savez, kada su zapovjednici dijelili Pervitine poput slatkiša djeci. Vojnici su, koristeći tablete, postajali euforični i nepobjedivi ratni strojevi koji su bezobzirno uništavali sve pred sobom, a osobito učinkovita je bila njegova primjena pri masovnim egzekucijama židova u Ukrajini, Bjelorusiji, Rusiji i baltičkim državama. Uz to, smanjivala je osjećaj studeni koja je neizdrživa u ruskim stepama.

Korištenje droga kod vojnika Trećeg Reicha sustavno je istražio Norman Ohler čija je knjiga 'Der Total Rausch' (Potpuna opijenost) nedavno objavljena u Njemačkoj. Knjiga tog bivšeg novinara sustavno prati ključnu stratešku ulogu Pervitina za kojeg su vojnici smatrali da ima učinak ispijanja litre kave, dok su njihovi zapovjednici itekako bili svjesni njegova pravog učinka.

Istražujući njemačke vojne arhive, Ohler je došao do podatka da je Pervitin ‘gutao’ i najsposobniji i najcjenjeniji njemački feldmaršal Erwin Rommel koji je tablete uzimao na dnevnoj bazi, baš kao i njegovi tenkisti prilikom zauzimanja Francuske te u borbama u pustinjama sjeverne Afrike.

Službeni, pak, stav Trećeg Reicha prema drogama bio je vrlo krut te su nacisti droge poput heroina, kokaina, opijuma i morfija strogo zabranjivali, a korisnike najstrože kažnjavali, budući da su te supstance proglasili ‘židovskom izmišljotinom’ pa su stoga bili primorani izmisliti arijevsku drogu koja će im pomoći u osvajanju svijeta.

Opijen idejom o osvajanju svijeta, ali i drogom, bio je i sam Führer Adolf Hitler za kojeg je Ohler otkrio da je u samo četiri godine primio 800 injekcija analgetika Eukodala koji je dvostruko jači od morfija.
Prema nekim navodima, Hitler je prvi put isprobao ovaj lijek prije susreta s Benitom Mussolinijem pred kapitulaciju Italije 1943. godine i odlukom o prestanku njemačko-talijanskog savezništva. Hitler je pred sastanak s Duceom primio dvije injekcije Eukodala koji mu je ‘vratio’ povjerenje u zbačenog talijanskog vođu.

Nakon Drugog svjetskog rata droga kao stimulans počela se i nadalje koristiti, posebice za vrijeme Vijetnamskog rata. Američki vojnici na bojišnicama su koristili vlastite zalihe heroina koji je davao lažni zaborav, ali i ‘službene’ tablete na čijim se uputstvima nalazila lažna uputa o lijeku i nuspojavama.