'Osnovni stav i dalje je isti: ljudi imaju pravo tražiti azil u našoj zemlji, ali već i prije napada u Kölnu znalo se da ovakav neomeđen dolazak izbjeglica i migranata ne može vječno trajati i već se ranije počelo govoriti i planirati kako smanjiti njihov priljev', kaže on. Zato su njemačke vlasti pokušavale postići dogovor s Turskom kao zemljom iz koje izbjeglice i migranti pristižu u Europu.

Prema medijskim analizama, u Kölnu je propust napravila policija koja je na trg ispred katedrale i glavnog željezničkog kolodvora poslala nedostatne snage, a kada su neredi eskalirali, kasnili su s pojačanjima. Policija se spremala za moguće nerede na obali Rajne, na kojoj se tradicionalno dočekuje Nova godina uz vatromet. S obzirom na tip nasilja do kojeg je došlo - seksualno maltretiranje i pljačkanje žena okruženih manjim grupama nasilnika - ti napadi nisu bili odmah uočljivi, a kada se i koja od napadnutih djevojaka obratila policiji, policajci su bili nemoćni da na licu mjesta išta poduzmu. Masovnost napada postala je razvidna tek u nadolazećim danima, prvo preko društvenih mreža, a potom i pojačanim brojem prijava policiji. Od do sada identificiranih napadača, glavnina su imigranti iz sjeverne Afrike, a među njima je velik broj tražitelja azila.

Sievert ne vjeruje da se radilo o nekoj velikoj 'organizaciji' jer ne vidi koji bi bio cilj takvog prethodno organiziranog napada imigranata na domaće djevojke.

Većina ljudi u stanju je razlikovati izbjeglice od kriminalaca i nasilnika te inzistira na detaljnoj istrazi i kažnjavanju počinitelja, pojašnjava nam stav među domaćim stanovništvom. Težište se stavlja na pojačane ovlasti policije i na strože kažnjavanje počinitelja. Zakonske izmjene koje se donose tiču se upravo kažnjavanja, odnosno lakšeg deportiranja počinitelja u zemlje iz kojih su došli.

Napade u Kölnu dramatiziraju oni koji su se nerealno nadali da nakon što je u Njemačku prošle godine ušlo više od milijun izbjeglica neće biti nikakvih incidenata. 'To je posve nemoguće očekivati', kaže naš sugovornik jer i među izbjeglicama i migrantima postoje razlike, kao i među svim ostalim kategorijama stanovništva.

Otkad su u javnost izbile priče o masovnim seksualnim napadima pridošlica, krenule su i debate hoće li dolazak velikog broja izbjeglica i migranata s Bliskog i Srednjeg istoka i sjevera Afrike civilizacijski okrenuti Europu unatrag, prije svega kad je riječ o teško izborenoj slobodi žena. Na pitanje osjećaju li se takvi strahovi u Njemačkoj, Sievert odgovara: 'Ne mislim da postoji ikakva opasnost za njemačku kulturu i njemački način života. Među pristiglim izbjeglicama, njih 95 ili 98 posto spadaju u ljude koji se pridržavaju zakona i običaja ove zemlje. Oni dolaze iz raznih zemalja i sigurno im nije lako, ali se nastoje prilagoditi. Zato je što važnije kazniti one koji krše zakone ove zemlje', kaže on.

Napadi u Kölnu, po njemu, nisu prijelomna točka na kojoj će se većina Nijemaca opredijeliti protiv dolaska izbjeglica. Oni su samo omogućili od ranije postojećim grupama poput PEGIDA-e ili pristašama krajnje desnice da glasnije istupaju u javnosti te da pojačaju i lakše pravdaju fizičke napade na izbjeglice. Ono što zapravo može biti točka pucanja su brojke. Njemačka je tijekom 2015. primila 1,1 milijun izbjeglica. Ako se Njemačka s tolikim ili još većim brojem suoči i 2016., njemačko društvo ih neće biti u stanju u tako kratkom razdoblju ni dostojno prihvatiti, a kamoli integrirati u društvo i tada postoji mogućnost i incidenata i značajnog porasta desnice.

Demografski trendovi u Njemačkoj, kao i u glavnini razvijene Europe, traže dolazak novih ljudi, ali ne ovakvim tempom. Da bi dolasci bili održivi, brojka novopridošlih u Njemačku trebala je biti barem upola manja nego što je to bila protekle godine.

'Nijemci načelno podržavaju integraciju izbjeglica i njihovo uključivanje na tržište rada, ali ne na ovakav način. Njemačka već sad nema gdje smještati ljude i oni spavaju u šatorima', kaže nam naš sugovornik. Također, oni nemaju nužno obrazovanje i ne znaju jezik da bi ih se moglo odmah uključiti na tržište rada, ističe. Za sve to potrebno je vrijeme.

On ne smatra da je kancelarka Angela Merkel 'pozvala' izbjeglice u Njemačku zato jer se vodila dugoročnim planovima i razmišljanjem da će preko njih doći do potrebne nove radne snage. Učinila je to da bi se izbjegla humanitarna kriza, u dobroj namjeri, ali nije ni tada bila za neograničen ulazak i ulazak bez ikakvih pravila, navodi. Računalo se i da će u međuvremenu biti postignut neki europski dogovor, ali nikakav zajednički odgovor Europske unije još nije na vidiku.

Ono što je ključno, zaključuje, jest da bi daljnji nastavak istih trendova mogao okrenuti javno mnijenje u Njemačkoj protiv izbjeglica, a to će onda dovesti do dramatičnog rasta desnice. Njemačka neće potpuno zatvoriti vrata i okrenuti kotač vraćanja izbjeglica unatrag - prema Austriji, pa potom Sloveniji, pa Hrvatskoj, smatra naš sugovornik - već će inzistirati na smanjenju broja i selektivnijem ulazu. Mada, naglašava naš sugovornik, stvari se odvijaju takvom brzinom da nitko ne može sa sigurnošću znati što nas očekuje.

Švedska i Danska su, primjerice, zatvorile vrata, a Danci i, prema najnovijim vijestima, Švicarci odlučili su čak ljudima koji su rasprodali sve što su imali kod kuće i koji su se 'iskeširali' raznim krijumčarima i prijevoznicima - uzeti ono što im je ostalo od imovine da bi pokrili troškove njihova zbrinjavanja. Toliko o zajedničkom europskom dogovoru.