Dakako da okorjelim realistima nakon ovog uvoda nije trebalo dugo da u njemu prepoznaju – novinarsku patku, jer otkad to da državni činovnici snimaju uspješnice!? No kako znamo – hrvatska stvarnost nije realna, nego nadrealna, a nije baš da između Brešana i Pejnovića nema nikakve poveznice. Brešan je, naime, kadrove svog filma snimio u zgradi tada napuštene JNA vojarne smještene u uvali Minerska na istočnoj obali šibenskog Kanala sv. Ante, a baš tu danas ruševnu vojarnu ravnatelj DUUDI-ja namjerava prodati onome tko bi u njoj sagradio, kako to birokrati maštovito kažu, 'hotelski sadržaj'.

Onima koji svoje oči nikad nisu napasali na ljepotama jedinstvenog estuarija rijeke Krke koja kroz šibenski kanal u potopljenom ušću izbija u Jadran, ta činjenica i ne izgleda baš čudno. Svima koji znaju da je riječ o zaštićenom krajobrazu, prostoru koji su Šibenčani godinama samo gledali (lijeva obala kanala bila je gotovo stoljeće okupirana od svih vojski koje su kao okupatori i domaćini boravile u Šibeniku) da bi se konačno za njega izborili kao javni prostor i neku vrstu gradskog dnevnog boravka, ta vijest dovoljna je da u srcu osjete onu mješavinu gorčine, komedije i apsurda koju tako uspješno evocira Brešanov film.

Evo ukratko sinopsisa za DUUDI-jev film, koji je u Šibeniku izazvao oštru reakciju lokalne vlasti. Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) vojarnu Minerska u Kanalu sv. Ante u Šibeniku planira prodati i pretvoriti u hotel, a dopis o tome župan Goran Pauk dobio je krajem prošlog tjedna i s gradonačelnikom Željkom Burićem, ravnateljicom županijske JU ‘Zaštićene prirodne vrijednosti’ Anitom Babačić Ajduk i svojim službama, ostao zgrožen. Riječ je o tome da je u spomenutoj vojarni, nakon uređenja šetnice u šibenskom kanalu (nagrađivano djelo arhitekta Nikole Bašića), trebao biti uređen posjetiteljski centar pa je Županija još krajem 2011. godine pokrenula proceduru da se napušteni objekt daruje Javnoj ustanovi Zaštićene prirodne vrijednosti na upravljanje. Upravo je šetnica taj prostor do sada spasila od devastacije hotelima i resortima.

Prošlog tjedna, međutim, iz DUUDI-ja je stigla odbijenica. DUUDI se u svom dopisu poziva na očitovanje pomoćnika ministra turizma Roberta Pende koji je, pak, naveo da se Minerska nalazi u Strategiji razvoja turizma do 2020. godine te je predviđena njezina prenamjena u hotelski sadržaj, što nas polako uvodi u teritorij u Hrvatskoj sve raširenijeg apsurdistana.

Prema tvrdnjama lokalne vlasti, prodaja vojarne i izgradnja hotela nemaju uporište ni u jednom prostorno-planskom dokumentu. Uz to, izgleda da državne institucije djeluju totalno neusklađeno jer je za uređenje posjetiteljskog centra te popratnih ugostiteljskih sadržaja, već osiguran dio sredstava od Fonda za zaštitu okoliša

'Ministarstvo zaštite okoliša još u prosincu 2011. godine dostavilo je Ministarstvu regionalnog razvoja listu prioritetnih projekata za sufinanciranje sredstvima Europske unije, na kojoj se nalazi i Minerska. Osim toga, Fond za zaštitu okoliša osigurao je sredstva za sufinanciranje projektne dokumentacije za drugu fazu uređenja šetnice, odnosno Minerske', kazala je Anita Babačić Ajduk, ravnateljica JU 'Zaštićene prirodne vrijednosti', napominjući da su 2011. od Agencije za upravljanje nekretninama u državnom vlasništvu tražili da se država odrekne 20 'kvadrata' za uređenje interpretacijskog centra i drugih sadržaja za posjetitelje u pet objekata, počevši od vojarne Minerska do bivših vojnih hangara. Država je čak Županiji Javnoj ustanovi, dala i pravni interes. 

Priči o birokratskim nelogičnostima tu nije kraj, čvor oko prodaje vojarne dodatno komplicira i činjenica da je Ministarstvo kulture širu zonu uz tvrđavu Sv. Nikole (gdje spada i vojarna) proglasilo je buffer zonom, kao eventualnu pripremu za proglašenje kategorije UNESCO-a.

Buffer zona? Za laike, od definicije možda bolje govori slika: sagraditi uz zaštićenu kategoriju UNESCO-a i hotel, bilo bi manje više isto kao i trg ispred katedrale sv. Jakova (također UNESCO-vu baštinu) dodatno oplemeniti turbo modernim parkiralištem s dvjema nadzemnim razinama. Neki prostori jednostavno nisu za komercijalizaciju!

'Šibenčani su brzo shvatili poruku ovog projekta. Svojim brojnim i radosnim prisustvom u prostoru Kanala, oni su potvrdili osnovnu tezu projekta, a to je njegov javni karakter. Promocijom ovog neizmjerno vrijednog i atraktivnog prostora u javni urbani litoralni park, u zaštićenom prirodnom i kulturnom krajoliku, afirmirana je i nova javna vrijednost. Kanal tako postaje generator turističkog razvitka cijelog grada i županije, dotičući vrlo široko, posredno i neposredno, brojne sudionike u disperziranom turističkom djelovanju. Upravo je malo pluralno lokalno poduzetništvo u turizmu i njegovim komplementarnim djelatnostima, ono koje bi trebalo imati koristi od takve zaštite i razvitka Kanala. Zar to nije stvarni strateški razvojni put na dobrobit cijele lokalne zajednice?' pita se ravnateljica Babačić.

Osim toga, ne postoji ni jedan planski dokument koji bi potkrijepio namjeru DUUDI-ja jer bi to značilo devastaciju područja koje je proglašeno zaštićenim krajobrazom.

'Prostorni planovi se moraju poštivati, a ni jedan ne kaže da se tamo može graditi hotel. I četvrte izmjene Prostornog plana grada Šibenika predviđaju da se taj prostor pretvori u informacijsko-prihvatno-edukativni centar. Godinama smo pokušavali štititi ovaj prostor, od investicija, hotela, ovoga i onoga, pa mi ovo sada izgleda kao da se nalazimo u Alanu Fordu', kazao je Damir Lučev, ravnatelj županijskog Zavoda za prostorno uređenje, nimalo slučajno odabravši antologijski strip, inače generacijsku riznicu u slučajevima kad pred zbiljom poklekne zdrava pamet.

Količina decibela koja se tom prilikom čula s lokalne razine puštena je do kraja i zbog činjenice da je u gradu i Županiji na vlasti HDZ, a DUUDI i Vladu, koja stoji iza svega, kadrovira SDP. No kako iz Vlade suprotnog političkog predznaka reagiraju na činjenice? I jesu li lokalne vlasti bez greške?

U Ministarstvu turizma ne osporavaju činjenicu da je Minerska u Strategiji razvoja turizma do 2020. godine navedena kao perspektivna vojna imovina za stavljanje u funkciju turizma i pitaju 'kako to da se iz Grada i iz Županije tijekom javnih konzultacija nitko o tome nije očitovao'.

Dodaju pritom da su Strategiju usvojili i Vlada RH i Hrvatski sabor, no vjerujemo kako nam je svima u cilju unaprjeđenje konkurentnosti naših destinacija pa ćemo pronaći rješenje sukladno pravilima upravljanja državnom imovinom.

Anita Babačić Ajduk, pak, tvrdi da ne zna zbog čega se nitko iz Županije i Grada nije oglasio tijekom javnih konzultacija – ako tako jest, onda je svakako riječ o propustu.

I to ne baš malom, možda to nije posao ravnateljice, ali ne postoji li u Županiji i Gradu netko kome je dužnost triput zaredom (sprijeda i odostraga) pročitati spomenutu Strategiju turističkog razvoja? Postoje li u Saboru zastupnici iz Šibenika (nevažno iz koje stranke) koji su na 'minu' u Strategiji trebali reagirati. Koliko takvih mina, kad je posrijedi neslaganje lokalne zajednice, Strategija krije?

Ravnateljica Babačić Ajduk na tu primjedbu kaže: 'Čitav niz radnji koje su poduzete, pa i prostorni planovi, ukazuju na to da Kanal kao zaštićeni krajobraz ne može biti mjesto na kojem će se graditi hotel. O svemu tome sam osobno govorila ministru Lorencinu prilikom njegove posjete šetnici u kanalu. To, međutim, ne znači da Kanal ne može imati važnu turističku ulogu ili kako to u papirima Ministarstva zovu, turistifikaciju. Primjerice, od 2,7 milijuna posjetitelja, koliko posjeti hrvatske zaštićena područja, 1,7 otpada na Plitvice, a drugi milijun vezan je za Šibensku županiju. Od toga 700.000 posjetitelja bilježi Krka, a 250.000 Kornati. Kanal je dio priče o Krki i tako ga i mislimo razvijati, zato mislimo da naš posjetiteljski centar koji bismo uredili u vojarni, na puno bolji način koristi turističke potencijale područja nego planirani hotel', uvjerena je Babačić Ajduk. Ona tvrdi da je ključno pitanje: 'Četiri godine vuče se, bezrazložno, posao oko pripreme druge etape europskog projekta, pa me zanima želi li tu stvarno netko protiv volje lokalne samouprave i svih prostornih planova graditi hotel ili je bit ideje da se zaustaviti naš projekt?'

Na vijest da će, kako doznajemo, ministar turizma Darko Lorencin inicirati sastanak između Ministarstva turizma, DUUDI-ja, Grada Šibenika i Šibensko–kninske županije, kako bi stavili argumente na stol, Babačić Ajduk pak kaže: 'Za nas to znači samo jedno ponovno razmatranje zahtjeva za darovanje bivše vojarne 'Minerska' u svrhu osnivanja Posjetiteljskog centra u Kanalu sv. Ante u Šibeniku. Naš prioritet su očuvanje, zaštita, promicanje prirodne i kulturne baštine, da su naši 'krajnji korisnici' lokalno stanovništvo, mali i veliki poduzetnici, agencije – odnosno turizam, sportska i rekreacijska društva. I sve to radimo 'reciklirajući' postojeće građevine, dakle, bez nove gradnje, uzimajući u obzir dopustivo opterećenje prostora', zaključuje ravnateljica.

I, naravno, brisanje hotela iz Kanala sv. Ante. Što zvuči kao naslov nekog Brešanovog filma. Samo tko je sad major Aleksa, a tko Papak? I tko kome kuva paštašutu?

Iako su obećali odgovoriti na naša pitanja, DUUDI-jevu stranu priče na koncu ipak nismo dobili.