Demografsko starenje uz depopulaciju temeljni je demografski proces koji karakterizira Hrvatsku u posljednjih nekoliko desetljeća. Takav trend za sobom povlači brojna ozbiljna pitanja – od toga tko će svojim radom izdržavati djecu, nezaposlene i umirovljenike do toga tko će ulagati u krajeve u kojima nema odgovarajuće radne snage.

'Ako Hrvatska planira razvijati gospodarstvo utemeljeno na uslužnim djelatnostima, treba shvatiti da je za to potrebna golema osposobljena radna snaga, a trenutno ne možemo očekivati da ćemo biti privlačni za imigrante', rekao je za tportal prof. Akrap.

Hrvatska na samom začelju

U Europi Hrvatska spada u skupinu zemalja s najlošijom demografskom slikom. Uz Mađarsku i Rumunjsku jedina je zemlja koja je od 1973. do 2009. zabilježila pad broja stanovnika i to proporcionalno najveći - sa 4.220.000 na 4.150.000. Usto je broj umrlih početkom 1990-ih u Hrvatskoj prvi put u novijoj povijesti premašio broj živorođenih. Taj se trend nastavio i nakon rata.

'Od 1991. do 2012. u Hrvatskoj je više umrlo nego što se rodilo 172.000 ljudi. To je ogromna brojka za naše uvjete. Istovremeno se Hrvatska sve vrijeme ne razvija u prostoru, ravnomjerno u svim dijelovima, već se migracije odvijaju stihijski, bez plana, iz manjih naselja u veća', upozorio je.

Kako izgledaju ti negativni trendovi, dobro ilustriraju nove detaljne karte koje je pripremio Institut za sinergiju znanosti i društva iz Čakovca (pogledajte gore u galeriji ili na interaktivnim kartama na ovom linku).

Prof. Akrap, jedan od autora studije 'Projekcije stanovništva Republike Hrvatske od 2010. do 2061.', kaže da je demografski razvoj jedan od najvažnijih segmenata dugoročnog razvoja. U strukturama vlasti, bila ona lijeva ili desna, kaže, ovaj se problem ne shvaća dovoljno ozbiljno jer se razmišlja kratkoročno.

'Ako se on i oslovljava to se uglavnom čini pred kraj mandata, a potom niti jedna vlast ne djeluje u skladu s donesenim dokumentima. U SAD-u, primjerice, slični dokumenti obvezuju sve kasnije administracije. Naše vlasti rješavanje demografskog pitanja doživljavaju kao trošak umjesto kao ulaganje', kaže naš sugovornik.

Nije istina da je Hrvatski problem samo dio trenda

Loša demografska situacija, ističe prof. Akrap, često se u političkim strukturama opravdava općim trendovima u zapadnim zemljama, međutim brojke pokazuju da je Hrvatska u svakom pogledu na europskom začelju. Istina je da je u Europi fertilitet nizak, no od 12 najrazvijenijih europskih zemalja njih 9 ima i najbolje demografske trendove - osobito Norveška, Švedska i Danska. One također imaju i najviše stope zaposlenosti ženskoga stanovništva u fertilnoj dobi, a u njima obitelji s višim obrazovanjem imaju i više djece jer imaju brojne privilegije..

U Hrvatskoj i drugim bivšim socijalističkim zemljama, ali i u Italiji i Španjolskoj, na mali natalitet značajno utječu egzistencijalni problemi kao što su nezaposlenost mladih i teško rješivo stambeno pitanje. Loša demografska slika Hrvatske dobrim je dijelom posljedica povijesnih okolnosti, ratnih sukoba i gospodarskih previranja i to još od 15. stoljeća na ovamo.

No veliki problem predstavlja i nedostatak kvalitetne pronatalitetne politike, odnosno činjenica da u Hrvatskoj od njezina osnutka do danas nikada nije potaknuta ozbiljna rasprava o politici razvoja stanovništva kako bi se o njoj postiglo opće suglasje glavnih političkih, gospodarskih i društvenih aktera.

Prema Akrapu mnogi bi se problemi mogli riješiti i u teškoj gospodarskoj situaciji kada bi vlasti imale viziju.

'U Hrvatskoj je primjerice omogućen rad nedjeljom. Međutim, nema vrtića koji rade nedjeljom, što je apsurd. Poslodavci taj problem nisu prisiljeni rješavati jer nezaposlenih ima u izobilju. Također razni centri i stanovi grade se gotovo isključivo u velikim gradovima, osobito u Zagrebu, umjesto u sredinama u kojima bi mogli biti pokretači razvoja. Time se samo potiče depopulacija drugih dijelova Hrvatske', kaže Akrap.

Velike razlike u regijama

Najlošije trendove starenja i depopulacije bilježe posavska Hrvatska, potom jadranska, a najbolje sjeverozapadna. Situacija je osobito kritična u Ličko-senjskoj županiji. To je uglavnom rezultat migracija u sredine u kojima je gospodarska situacija i infrastruktura bolja. Karte demografskih tokova u gornjoj galeriji, među ostalim, pokazuju da je trend starenja stanovništva najizraženiji u malim naseljima jer mladi, osobito u dobi od oko 30 godina, migriraju u veća središta koja im nude veće mogućnosti. To posebno potvrđuje Grad Zagreb koji se ističe populacijskim rastom između 1857. i 2001. No za razmjerno malobrojnu hrvatsku populaciju, Zagreb danas predstavlja preveliku kvantitativnu i kvalitativnu koncentraciju stanovništva. Ona je u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj čak iznad prosjeka EU, dok je u ostalim dijelovima Hrvatske ispod prosjeka.

Ključni problemi

Prof. Akrap smatra da bi vlasti demografske trendove morale shvatiti vrlo ozbiljno jer bi oni trebali biti temelj svih strategija – od gradnje škola i bolnica preko organiziranja zdravstvenog i mirovinskog sustava do planiranja gospodarskog razvoja i ulaganja.

Kao primjer kako se dugoročnom populacijskom politikom nepovoljni tokovi mogu preokrenuti navodi Francusku koja je već u 19. stoljeću prepoznala demografski problem, a 1920. uvela izrazitu pronatalitetnu varijantu populacijske politike. U tome imigranti imaju tek malu ulogu što dokazuje Njemačka koja ima jedan od lošijih demografskih trendova u Europi unatoč velikoj imigraciji.

'To je rezultat loše demografske politike koju Njemačka, koja je ranije bila pod negativnim pritiskom nasljeđa II. svjetskog rata, posljednjih godina mijenja', kaže naš sugovornik.

Starenje stanovništva najviše je izraženo u jadranskoj Hrvatskoj – od Istre do Dubrovnika. To je regija koja ima najduže očekivano trajanje života, čak više od europskog prosjeka. Primjerice muškarci u Dubrovačko neretvanskoj županiji u dobi od 65 godina mogu očekivati još 16 godina života, a žene još 20. Istovremeno ta regija bilježi i veliki odljev mladih.

Moguća rješenja

Prema prof. Akrapu postoji više rješenja o kojima bi vlasti trebale voditi računa. Jedno od njih je strateški razvoj lokalnih središta. Svi se depopulacijski prostori ne mogu revitalizirati, niti je to potrebno. No gradovi s gospodarskom i društvenom infrastrukturom imaju ključnu ulogu u zadržavanju autohtonog stanovništva. To se osobito odnosi na srednje i male gradove te njihovo okruženje. Ti bi gradovi trebali imati ključnu ulogu u iniciranju gospodarskog razvoja. Donedavno je u Hrvatskoj problem bila loša prometna povezanost no danas je to nedostatak gospodarskog razvoja koji bi privukao mlado stanovništvo. Da bi se ono zadržalo i privuklo, uz ostalo, treba oblikovati odgovarajući obrazovni sustav u skladu sa gospodarskom strukturom kraja.

Zaštita zaposlenja žena s djecom

Poseban su problem u Hrvatskoj zaposlene žene s malom djecom. U Zakonu o radu za njih postoji pozitivna diskriminacija, no nema kolektivnih ugovora koji to reguliraju. Poslodavcima pak nije u interesu dati posebna prava zaposlenicama s malom djecom ako na to nisu prisiljeni. Žene zaposlene u državnom sektoru tu su u zamjetno povoljnijem položaju.

Još jedan problem je nedostatak mjesta u jaslicama i vrtićima, posebno u cjelodnevnom boravku, te fleksibilnost poslodavaca u uređenju njihova radnog vremena. To je primjerice jedna od stvari koje su u Francuskoj odlično riješene.

Strategija rješavanja stambenog pitanja

Mladi si u većini slučajeva ne mogu priuštiti stan; kako zbog niskih primanja tako i zato što ih sve više radi na određeno vrijeme. Šanse mladih, ako im to roditelji nisu osigurali, postoje samo za one koji imaju zamjetno natprosječne prihode i sigurno zaposlenje. To je u Hrvatskoj jedan od istaknutijih razloga koji su doprinijeli brzomu porastu neudanih i neoženjenih od početka 1990-ih.

Kada bismo rangirali najvažnije materijalne razloge koji u Hrvatskoj utječu na odustajanje ili odgađanje ulaska u brak, nedvojbeno bi stambena problematika i nezaposlenost ili rad na određeno zauzeli prva mjesta. Recentna istraživanja pokazuju da neodgovarajući stambeni uvjeti značajno utječu na odustajanje od željenog broja djece. Stambena potrošnja u razvijenim zemljama nakon Drugoga svjetskog rata sve je manje pod utjecajem čisto tržišnih odnosa, a sve više dio socijalne politike.

Imigracija

Sve razvijene zemlje provode selektivnu imigracijsku politiku, vodeći računa da ona bude balansirana. Njihova iskustva pokazuju da se imigracijom mogu ublažiti, ali ne i u potpunosti ukloniti negativni gospodarski učinci nepovoljnih demografskih trendova. Hrvatsku je dugo revitaliziralo doseljavanje iz BiH. Tu nije postojao problem integracije u hrvatsko društvo jer su doseljenici, bez obzira na konfesiju, bili pripadnici istoga kulturno-civilizacijskog kruga. I Hrvatska će jednoga dana morati postati useljenička zemlja, no za sada nije dovoljno atraktivna.

'Kada se to počne zbivati, bit će to jasan znak da je započeo značajniji gospodarski razvoj, ne samo u nekoliko većih gradova, već i u raseljenom prostoru', zaključio je prof. Akrap.