April Burrell, izvrsna studentica računovodstva na Sveučilištu Maryland Eastern Shore, gotovo preko noći zaglavila je na psihijatriji. Nepomična, tupog pogleda, nesvjesna bilo čega oko sebe. Imala je 21 godinu kada je razvila psihozu i izgubila se u vizualnim i slušnim halucinacijama. Nije mogla komunicirati ni brinuti se o sebi. Dijagnosticiran joj je težak oblik shizofrenije, često razorne mentalne bolesti koja pogađa približno jedan posto svjetske populacije, piše Washington Post u priči o revolucionarnom razvoju u dijagnostici i tretmanu dijela psihijatrijskih pacijenata.

Psihijatar Sander Markx sa Sveučilišta Columbia prisjeća se da je ona bila prvi pacijent kojeg je susreo kao student medicine 2000. godine. 'Ona je do danas najbolesniji pacijent kojeg sam vidio', kazao je dr. Markx.

Proći će gotovo dva desetljeća prije nego što su im se putevi ponovno ukrstili. No 2018. godine još jedan slučajni susret doveo je do nekoliko medicinskih otkrića koja podsjećaju na scenu iz 'Buđenja', slavne knjige i filma inspiriranog buđenjem katatoničnih pacijenata koje je liječio pokojni neurolog i pisac Oliver Sacks. Katatonija je težak oblik shizofrenije, s glavnim poremećajem psihomotornih funkcija. Markx i njegovi kolege otkrili su da je April, čija se bolest klinički nije razlikovala od shizofrenije, također imala lupus, autoimuno stanje koje se moglo izliječiti i koje je napadalo njezin mozak. Nakon nekoliko mjeseci ciljanih tretmana i više od dva desetljeća zatočeništva u vlastitom umu - April se probudila.

Njezino buđenje, kao i uspješno liječenje ljudi sa sličnim stanjima, promijenit će skrb za neke od najbolesnijih pacijenata na psihijatriji, od kojih mnogi čame u mentalnim ustanovama. Istraživači iz savezne države New York identificirali su oko 200 pacijenata s autoimunim bolestima, od kojih su neki godinama institucionalizirani i kojima bi ovo otkriće moglo pomoći. A znanstvenici diljem svijeta, uključujući Njemačku i Britaniju, provode slična istraživanja, otkrivajući da bi autoimuni i upalni procesi u pozadini mogli biti češći kod pacijenata s raznim psihijatrijskim sindromima nego što se dosad vjerovalo.

Iako će trenutačno istraživanje vjerojatno pomoći samo maloj skupini pacijenata, nepobitan je učinak slučaja April Burrell na transformaciju psihijatrijske prakse i načina na koji se mnogi slučajevi mentalnih bolesti dijagnosticiraju i liječe. 'Ovo su zaboravljene duše', rekao je Markx. 'Ne samo da poboljšavamo živote ovih ljudi, već ih vraćamo s mjesta s kojeg nisam mislio da se mogu vratiti', istaknuo je.

Prije dijagnosticiranja bolesti April je živjela u velikoj obitelji u Baltimoreu kao jedno od sedmero braće i sestara. Bila je odlična u svemu čega se prihvatila, čak je pomagala ocu obnavljati nekretnine za iznajmljivanje, popravljajući krovove i postavljajući nove utičnice. Sve je bilo u redu do 1995., kada je obitelj primila grozan telefonski poziv jednog od njezinih profesora. April nije bila koherentna i bila je hospitalizirana. Detalji su bili nejasni, ali činilo se da je doživjela traumatično iskustvo, koje Washington Post ne opisuje kako bi zaštitio njezinu privatnost.

Nakon nekoliko mjeseci u bolnici dijagnosticirana joj je shizofrenija te je smještena u psihijatrijski centar Pilgrim na Long Islandu. Nije mogla prepoznati obitelj, odbijala je zagrljaje i poljupce; razgovarala je sama sa sobom o financijskim transakcijama.

U to vrijeme Markx je studirao medicinu u Amsterdamu. Oba roditelja su mu bili psihijatri, a on je odrastao uz psihijatriju i njezine pacijente. Kao Fulbrightov stipendist u SAD-u, upoznao je April. Nije joj tada mogao pomoći, ali ju je dobro zapamtio. Gotovo dva desetljeća kasnije mladog pripravnika Anthonyja Zoghbija poslao je u Pilgrim, a on mu je po povratku pričao o katatoničnoj pacijentici April, kojoj nikakvi tretmani nisu pomogli dva desetljeća.

Markx je sazvao multidisciplinarni tim sastavljen od više od 70 stručnjaka s Columbije te iz cijelog svijeta - neuropsihijatara, neurologa, neuroimunologa, reumatologa, medicinskih etičara - kako bi shvatili što se događa. Prvi uvjerljiv dokaz bio je u njezinoj krvi: pokazao je da je njezin imunološki sustav proizvodio obilne količine antitijela koja napadaju njezino tijelo i oštećuju temporalne režnjeve mozga. Pretpostavilo se da su ta antitijela možda promijenila receptore koji vežu glutamat, važan neurotransmiter, ometajući način na koji neuroni mogu slati signale jedni drugima. Iako je April imala sve kliničke znakove shizofrenije, tim je vjerovao da joj je temeljni uzrok lupus, složeni autoimuni poremećaj u kojem se imunološki sustav okreće protiv tijela, proizvodeći mnoga antitijela koja napadaju kožu, zglobove, bubrege ili druge organe. Ali njezini simptomi nisu bili tipični i nije bilo očitih vanjskih znakova bolesti; činilo se da lupus zahvaća samo njezin mozak.

April je dobila intenzivnu imunoterapiju za neuropsihijatrijski lupus, a ubrzo su uslijedili znakovi poboljšanja. Jednog dana Markxu se učinilo da u sobi sjedi neka druga žena. Kao da se probudila nakon više od 20 godina. Prije tri godine otpuštena je iz bolnice te je smještena u rehabilitacijski centar, a zbog pandemije obitelj je vidjela tek lani. Bilo je suza radosnica - April je sve prepoznala i sjećala se raznih situacija iz djetinjstva. Čak je prepoznala i nećakinju, koju je vidjela kao malo dijete, a u međuvremenu je izrasla u mladu ženu.

Slučaj Devine Cruz

Nekoliko mjeseci kasnije, Anca Askanase, reumatologinja i direktorica Columbia Lupus Centra, koja je bila u timu za liječenje April, obratila se Markxu. Pronašla je još jedan slučaj - Devine Cruz dijagnosticirani su shizoafektivni poremećaj i intelektualna potkapacitiranost te je bila na teškim lijekovima. Lupus joj je dijagnosticiran s 14 godina, no liječnici nikada nisu povezali tu bolest s njezinim mentalnim zdravljem. Kad su Markx i njegov tim pronašli Devine, imala je 20 godina. Nakon tretmana sličnih onima kakvima je podvrgnuta April, Devine je počela razvijati svijest da se glasovi u njezinoj glavi razlikuju od stvarnih glasova. Poslije nekoliko mjeseci bila je u dovoljno dobrom stanju da se sastane s novinarom te je rekla da se osjeća kao osoba kakva je trebala biti cijeli život.

Markx i drugi liječnici vjeruju da vjerojatno postoji mnogo više pacijenata čija su psihijatrijska stanja uzrokovana ili pogoršana autoimunim problemima. Na Columbiji je stoga osnovan poseban psihijatrijski centar nazvan po Zakladi Stavros Niarchos, koja mu je u travnju dodijelila potporu od 75 milijuna dolara. Cilj centra je razviti nove tretmane temeljene na specifičnim genetskim i autoimunim uzrocima psihijatrijskih bolesti, rekao je Joseph Gogos, suvoditelj SNF Centra. U tretmanu je trenutno oko 40 pacijenata, a u tijeku su rasprave o uključivanju 20.000 ambulantnih pacijenata u pretrage u državnom sustavu New Yorka.

Nova istraživanja upućuju na upale i imunološke disfunkcije kao potencijalne aktere u razvoju raznih neuropsihijatrijskih stanja, uključujući shizofreniju, depresiju i autizam. Ludger Tebartz van Elst, profesor psihijatrije i psihoterapije na Sveučilišnoj medicinskoj klinici Freiburg u Njemačkoj, sa svojim timom identificirao je 91 psihijatrijskog pacijenta sa sumnjom na autoimune bolesti. Kod većine njih imunoterapija je bila od koristi, pa je probir imunoloških markera kod psihotičnih pacijenata već rutina u Njemačkoj, državi u kojoj psihijatri redovito prikupljaju uzorke cerebrospinalne tekućine.

Markx radi sličan pregled sa svojim pacijentima. On vjeruje da bi vrlo osjetljivi i jeftini testovi krvi za otkrivanje različitih antitijela trebali postati dio standardnog protokola probira za psihozu. George Yancopoulos, suosnivač i predsjednik farmaceutske tvrtke Regeneron, smatra da je ovo 'tek početak nove ere'.