'Je li to Johnsona promijenio Covid pa se sad čini kao normalna osoba', u svom se bespoštednom stilu pitaju britanski mediji, poznati po svom pristupu in your face. Naime britanski premijer je zbog koronavirusa u travnju bio hospitaliziran te je završio i na intenzivnoj njezi.

Koliko ga je to iskustvo promijenilo, dokazuje i podatak da je premijer koji je od početka bio izrazito skeptičan prema novom virusu te se bez straha rukovao i odbijao nositi masku svom sinu Wilfredu dao drugo ime Nicholas po liječnicima, dr. Nicku Priceu i dr. Nicku Hartu, koji su mu spasili život. The Guardian se pak zapitao nije li to iskustvo natjeralo Johnsona, poznatog po poprilično bahatom načinu komunikacije, da na neki način preispita svoj život i stavove.

Dakako, bez stručne medicinske procjene nije moguće znati je li njegova bolest ostavila psihološki trag, kaže profesor Neil Greenberg s King's Collegea u Londonu. Ali ne bi bilo iznenađujuće da jest. Za mnoge ljude primanje na odjel intenzivne njege znači da se prvi put suočavaju s vlastitom smrtnošću.

Ranije studije sugeriraju da otprilike svaka peta preživjela osoba s intenzivne njege razvija posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

'Još ne znamo odnosi li se to i na pacijente koji su preboljeli Covid, ali ne vidim nijedan razlog zašto bi to u njihovom slučaju moglo biti manje izraženo. Štoviše, rekao bih da bismo mogli tvrditi da bi moglo biti i gore jer je cijela ta situacija oko novog koronavirusa vrlo neizvjesna te nitko ne zna kako će na kraju završiti. Čak i za one koji ne razviju formalnu bolest poput PTSP-a, to će vjerojatno biti značajan trenutak koji će im promijeniti život', mišljenja je Greenberg.

O ovoj problematici razgovarali smo s Anom Marijom Šantić iz Klinike Vrapče, somnologinjom i specijalisticom neurologije, a iako nije željela komentirati konkretan slučaj britanskog premijera, otkrila je za tportal koje su moguće neuropsihijatrijske posljedice kod osoba koje su preboljele koronavirus. Prema nekim iskustvima liječnika, primijećeno je da Covid-19 doista utječe na psihu pacijenata te da mnogi pokazuju znakove PTSP-a, teško se nose s obvezama i općenito imaju problema s povratkom u svakodnevicu.

'Što se tiče problema psihološkog funkcioniranja, u ovom trenutku teško je jasno razlučiti efekte lockdowna sa svim njegovim posljedicama na promjene dosadašnjeg načina života, na socijalnu izolaciju i na ekonomiju uopće od direktnog učinka virusa na psihičko funkcioniranje. U ovom trenutku mali je broj objavljenih studija koje pokazuju moguću povezanost infekcije virusom SARS-COv-2 na pojavu simptoma sličnih PTSP-u i depresivnih simptoma. U našoj ustanovi u ovom trenutku još uvijek nemamo značajan broj pacijenata koji su preboljeli Covid, a razvili nove psihijatrijske simptome, bez ranijeg psihičkog komorbiditeta. S druge strane može se očekivati da bolesnici s ranijim psihičkim poremećajima koji prebole Covid-19 iskuse pogoršanje u psihičkom funkcioniranju, što opet treba razlučiti od psihološkog stresa vezanog uz samu bolest koji je izrazito visok i za, uvjetno rečeno, zdravu osobu. Svakako se u nadolazećem vremenu pripremamo za mogućnost da će pacijenti koji su preboljeli Covid razviti nove psihičke simptome ili iskusiti pogoršanje onih postojećih', kaže dr. Šantić.

Na početku pandemije, dodaje ona, fokus u somatskom zbrinjavanju pacijenata bio je na rješavanju respiratornih simptoma, povišene tjelesne temperature, kratkoće daha i respiratornog zatajenja uslijed pneumonije.

'Međutim posljednjih mjeseci sve je više podataka o tome da virus SARS-Cov-2 može izazvati i neurološke simptome, kao što su gubitak osjeta mirisa, odnosno anosmija, smetena i delirantna stanja, epileptički napadaji i encefalopatija, pa čak i encefalitis, odnosno upalu mozga izazvanu direktnim toksičnim efektima virusa. Naime ovaj virus može vezivanjem na određene receptore na krvnim žilama u mozgu ući u središnji živčani sustav te može utjecati na stanični metabolizam i produkciju energije', objašnjava dr. Šantić.

Tegobe kod pacijenata su raznolike

S druge strane, dodaje, simptomi encefalopatije mogu biti itekako uzrokovani hipoksijom uslijed respiratornog zatajenja, metaboličkim poremećajem uslijed zatajenja organa, učincima lijekova itd.

'Kako virus penetrira u moždane stanice, u kojima se može pritajiti i ne izazivati simptome, ne možemo isključiti mogućnost da se toksični efekti virusa ne moraju očitovati neposredno nakon infekcije, ali se teoretski ne mogu isključiti dugotrajni učinci na degeneraciju neurona te posljedično na nastanak neurodegenerativnih bolesti. To je nešto što će se saznavati tijekom godina. Također, virus itekako može povećati sklonost nastajanju tromba u manjim i većim krvnim žilama koje opskrbljuju mozak, što onda dovodi do moždanog udara. Navedeno je posredovano mehanizmom povećanja sklonosti stvaranja ugrušaka na endotelu krvnih žila. Citokinska oluja može dovesti do stvaranja mnoštva ugrušaka na endotelu manjih krvnih žila, što se u akutnoj fazi ne mora očitovati jasnim simptomima, ali takvi se bolesnici s protokom vremena žale na reducirane kognitivne funkcije, poteškoće memorije i oslabljenu koncentraciju. Kolege koji rade na prvoj liniji obrane u ovom trenutku primjećuju povećan broj ovakvih pacijenata koji se također žale na poremećaje spavanja, nesanicu, hipersomniju... Te je bolesnike potrebno dalje pratiti i poduzeti odgovarajuće mjere liječenja i rehabilitacije. Dakle postoje jasni i uvjerljivi dokazi o mogućim akutnim i odgođenim toksičnim učincima virusa na središnji, ali i periferni živčani sustav. Tegobe, kako je opisano, mogu biti vrlo raznolike. U skladu s time, treba ih liječiti sukladno kliničkoj slici, a o tome ćemo više saznavati u mjesecima i godinama koje dolaze', upozorava dr. Šantić te dodaje kako je ovdje bitna uloga obitelji i bliskih osoba, a i stručnjaka.

'Naravno da je ključna podrška obitelji i bliskih osoba u svakoj bolesti, a možda najviše u onoj koja se manifestira simptomima koji utječu na psihičko funkcioniranje. Klinika za psihijatriju Vrapče pruža psihološku pomoć beskontaktnim modelima i putem telefona', poručila je dr. Šantić.

Koronavirus i mentalno zdravlje

Kako se pandemija nastavlja, znanstvenici sve više uviđaju koliko je zapravo 'žilav' Covid-19, pa pacijenti koji su preboljeli ovu bolest osjećaju se umorno i iscrpljeno čak i tjednima poslije.

No činjenica je da među mnogim ozbiljnim simptomima Covida-19 postoje neobični neurološki učinci koje doživljavaju mnogi pacijenti, a liječnici ih smatraju najvećim misterijem. Iznenadni gubitak mirisa i okusa bio je jedan od prvih neobičnih simptoma o kojima su izvijestili bolesnici s Covidom-19, ali kasnije su pacijenti znali doživjeti i moždani udar, napadaje i naticanje mozga. Neki pak pacijenti osjećaju zbunjenost, osjećaj kao da su u deliriju, imaju vrtoglavicu, poteškoće s koncentracijom, a neki od najtežih slučajeva dožive gubitak pamćenja...

Promatranje rezultata EEG-a, što je skraćenica od elektroencefalograma koji bilježi električnu aktivnost u različitim dijelovima čovjekova mozga, obično pomoću elektroda postavljenih na tjeme, moglo bi ukazati na neki oblik encefalopatije povezane s Covidom-19 u ovih bolesnika - odnosno moglo bi ukazati na znakove oštećenja ili poremećaja u radu mozga, smatraju znanstvenici.

Stručnjaci još uvijek ne znaju na koji se način koronavirus širi u mozgu i kako dolazi do nedostatka okusa ili mirisa.

'Gubitak okusa neurološki je znak, ali to mi nije jasno jer je dalek put od okusnih pupoljaka do mozga', ispričao je akademik, dr. Ivica Kostović, jedan od vodećih hrvatskih neuroznanstvenika i profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u ranijem intervjuu za Večernji list te naglasio da će trebati puno istraživanja da bi se utvrdilo kakve će posljedice na mozak ostaviti ovaj novi virus.

Među prvima su ovaj problem uočili kineski znanstvenici tvrdeći da su u 50 posto slučajeva utvrdili mikropromjene u moždanoj cirkulaciji te da virus zahvaća i oštećuje posebno one dijelove mozga koji primaju informacije preko sinaptičkih veza od njušnog puta.