Kako se kralo na PET ambalaži i tko je za to odgovoran, koliko se uistinu prikupi na hrvatskom tržištu i koliko se za nju plaća u razvijenim europskim državama te kako urediti sustav prikupljanja PET-a, u emisiji Osječke televizije Zvonko Bede položio je 'Karte na stol'
Prve, 2006. godine, kada je uveden sustav prikupljanja i oporabe PET ambalaže, otkupljeno je otprilike 18.000 tona. Tada se još nisu razvili modeli manipulacije tom vrstom otpada i dokumentacijom radi potkradanja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, no već naredne godine 'prikupljeno' je čudesnih 23.158 tona! Dakle, više od pet tona Fondu naplaćene ambalaže nego godinu ranije jasno je ukazivalo na to da se ekipa uhodala i počela fiktivno otkupljivati PET.
Sljedeće, 2008. godine postali su oprezniji i u Hrvatskoj je prikupljeno 21.680 tona PET ambalaže, a 2009. Fond je počeo ozbiljnije kontrolirati sustav i prikupljeno je 'samo' 18.610 tona. Te godine, 1. prosinca, u Fondu obustavljaju daljnju isporuku robe varaždinskom BBS-u pa osječka tvrtka Drava International ostaje jedini hrvatski oporabitelj PET ambalaže. Već 2010. godine na tržištu prikupljena količina dodatno pada na 16.100 tona, a prošle, 2011, prikupljeno je 15.430 tona i za tu se količinu može ustvrditi da je realna za hrvatsko tržište.
Kralo se fiktivnim otkupom
Razlika između stvarne i evidentirane količine PET otpada isplaćenog između 2006. i 2011. godine je 15–20 tisuća tona, u vrijednosti 300-350 milijuna kuna, za koliko je oštećen Fond, odnosno državni proračun.
'Pet godina slušamo priče o tome da se PET boce uvoze iz Bosne, Srbije, Mađarske… ali to su gluposti. Sporadičnih pojava je bilo, ali to nije zabrinjavajuće. Puno je veći problem bio fiktivni otkup. Bez oporabitelja koji ovjerava prijem robe i veza s trgovcima i proizvođačima nema krađe PET-a. To je bila kriminalna organizacija o čijim će postupcima vrlo brzo svoje reći USKOK. No mi smo naše preradbene kapacitete gradili prema napuhanim podacima od 23-24 tisuće tona pa sada moramo uvoziti razliku od stvarno prikupljenih količina', kaže Zvonko Bede, direktor Drave Internationala.
U Hrvatskoj se prikupi 65–70 posto ukupne količine PET-a koja se stavi na tržište, a ostatak završi na komunalnom otpadu. Uzmemo li 2011. godinu kao referentnu – a sjetimo se da je turistička sezona bila jaka, dugo je trajala i popilo se puno pića – a prikupljeno je gotovo 15,5 tisuća tona, još uvijek bacamo približno sedam tisuća tona. 'Kontrole su prošle godine bile vrlo ozbiljne, vagao se svaki kamion, pun i prazan, pa su i devijacije svedene na najmanju mjeru. Moji partneri i ja više smo puta upozoravali bivšeg direktora Fonda Vinka Mladinea na nepravilnosti u sustavu da zbog lopovluka ne bismo doveli u pitanje održanje sustava. Upravo takve ideje danas se pojavljuju', upozorava Bede i smatra da bi to bilo duboko pogrešno, jer po istom bi principu onda trebalo zatvoriti mnoge javne tvrtke, pa čak i hrvatsku Vladu, gdje je također bilo kriminala.
Treba podići kauciju da bi se građane potaknulo na povrat!
'Svatko tko je korektno htio raditi taj posao imao je velikih problema s bivšim čelnicima u Ministarstvu. Zbog toga najodgovornijom smatram bivšu ministricu zaštite okoliša Marinu Dropulić. Ona je vrh piramide i, ako ništa drugo, ima zapovjednu odgovornost jer smo mi ukazivali na sve to. Ona je stvorila poduzeće u Gradačcu u Lici, gdje se trebalo prerađivati plastični otpad prikupljen u kućanstvima, i poslala vlasnika Šimeckog da ga vodi, pa kada su napravili cirkus, to je propalo. To je zlo čija će sanacija skupo stajati državu', ističe Zvonko Bede u razgovoru s urednikom emisije, Goranom Flauderom
Prema njegovim podacima, u Norveškoj je naknada za male boce PET ambalaže 11 centi, a za velike 27 centi, što je četiri puta više nego u Hrvatskoj. U Švedskoj je kaucija 9 centi za male, 19 za velike, u Finskoj 10, 20 i 40 centi, ovisno o veličini boce. U Danskoj je 20 i 40 centi, a u Njemačkoj 25 centi za boce zapremine od jedne do tri litre, dok se u Nizozemskoj vraća 10 centi za male, a 25 centi za velike boce. U Hrvatskoj je to 7 centi za svu PET ambalažu iznad 2,3 dcl zapremine! To je kaucija koju kupci plaćaju na blagajnama kada kupuju boce, a ne naknada.
Kada kupimo pakiranje od deset boca mineralne vode, za njih platimo pet kuna i tih pet kuna dobijemo natrag kada boce vratimo. Vani je cijena viša da bi stimulirala ljude na povrat boca. Ondje je cilj prikupiti 90 do 95 posto PET otpada, a mi smo s EU-om potpisali obvezu da ćemo prikupiti najmanje 65 posto. Ne budemo li to poštovali ili ako srušimo taj sustav, plaćat ćemo velike penale i doći ćemo u tešku poziciju. Zato je bolje rješenje podići naknadu, odnosno kauciju, da bi se građane potaknulo na povrat. Taj sustav je dobro zamišljen, a druga je stvar što smo od njega napravili', tumači direktor jedinog hrvatskog oporabitelja PET ambalaže.
Proizvođače pića koji su dužni plaćati naknadu Fondu za stavljanje boca na tržište koje netko potom treba zbrinuti ili sanirati deponij na koji se odlažu nitko ne nadzire. Fond nema pravo uvida u dokumentaciju o tomu koliko proizvođači plaćaju tu obvezu, pa to i dalje stvara problem.
'Svaka kutija, svaka polietilenska folija, svaka vrećica mora se prijaviti i u tomu je tajna: kontrola, kontrola, kontrola…', zaključuje Zvonko Bede
