Prema informacijama koje smo dobili u Ministarstvu zdravlja i DORH-u u ovom slučaju pokrenuta je istraga no nije jasno tko će sve njome biti obuhvaćen – samo roditelji ili i neki 'alternativni liječnici'.

Na više naših pitanja o mogućoj odgovornosti 'alternativnih liječnika', za koje bi se dokazalo da su roditelje savjetovali protivno zdravstvenim interesima djeteta, iz MIZ-a smo dobili tek odgovor da u navedenom slučaju, budući da se očito radi o nadriliječništvu, oni nisu nadležni postupati.

'Nadriliječništvo predstavlja kazneno djelo opisano Kaznenim zakonom koji određuje sankcije ukoliko se kazneno djelo dokaže. Zdravstvena inspekcija ima ovlasti nadzirati samo način na koji se obavlja zdravstvena djelatnost. Alternativne metode liječenja ne podliježu nadzoru ovog Ministarstva. Ukoliko postoje saznanja o bilo kojem obliku nadriliječništva, predmete uvijek dostavljamo na nadležno postupanje MUP-u i DORH-u', poručili su iz MIZ-a.

U DORHU su također bili škrti na riječima. Objasnili su nam da reagiraju kada im nadriliječništvo prijave MIZ, liječnici, policija ili građani no o konkretnom slučaju nisu htjeli govoriti.

'U odnosu na smrt devetogodišnjeg dječaka Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci po zaprimanju kaznene prijave nadležne policijske uprave provodi izvide koji su sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku tajni pa vodeći računa i o odredbama Zakona o sudovima za mladež ne možemo iznositi druge informacije. O odluci o predmetu javnost će biti pravovremeno izvještena', poručili su iz Županijskog odvjetništva.

Dakle, o mogućoj odgovornosti i kaznama može se samo nagađati na temelju zakona koji reguliraju zanemarivanje djeteta i nadriliječništvo. Što kažu oni koji su dostupni na internetu, a mogli bi se primijeniti u navedenim slučajevima?

Kazneni zakon u članku 177., Povreda djetetovih prava, navodi da će se kazniti kaznom zatvora do tri godine roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta pri čemu primjena ove odredbe opet ovisi o sudskom tumačenju pojma zanemarivanja dužnosti podizanja, odnosno da li taj pojam obuhvaća i odbijanje cijepljenja djeteta. Istim je člankom propisano da će se, ukoliko se zbog grubog zanemarivanja prouzroči smrt djeteta, počinitelj kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

Što kaže Zakon o nadriliječništvu?

Članak 184. iz 2011. za nadriliječništvo predviđa različite kazne od šest mjeseci do 15 godina zatvora ovisno o tome je li posljedica krive terapije pogoršanje zdravlja ili smrt pacijenta. No prema njemu može se kazniti i osoba koja se nemajući propisanu stručnu spremu bavi liječenjem ili pružanjem druge medicinske pomoći. U tom slučaju kazna je do godine dana.

Odgovornost liječnika, socijalnih radnika i drugih

Za pretpostaviti je da će istragom biti obuhvaćeni i drugi sudionici ovog slučaja – liječnici, socijalni radnici, sudovi i sl. No prema svim dostupnim informacijama oni su reagirali promptno i u skladu sa zakonom, a roditelji su ti koji su vješto izbjegavali sustav.

Socijalna radnica iz Krka Vesna Juzbašić kaže da su poduzeli i da dalje poduzimaju sve što su mogli i na vrijeme.

'Mi smo djelovali najhitnije što smo mogli. KBC nas je obavijestio da roditelji odbijaju terapiju 10. kolovoza, a mi smo već 11. bili kod njih i dali im tri dana vremena da potraže drugo mišljenje za što su nas zamolili. Kada sam došla u petak i kada nam je majka rekla da nema ništa, mi smo odmah čim smo se vratili s terena od 15 h do 20 h navečer pripremali kaznenu prijavu i sve ostalo. No majka nas je još uvijek pokušavala uvjeriti da će ići u Klaićevu, a zapravo je vjerojatno već čvrsto odlučila da ni pod koju cijenu neće kemoterapiju', objasnila je za tportal Juzbašić.

Socijalna radnica kaže da su ovih dana pod strašnim pritiskom te da se čini da bi ih mediji najradije razapeli i u njima našli krivca. Istovremeno, mada spominju problem nadriliječništva, u njemu očito ne vide ozbiljan problem.

'Danas nažalost mediji krive nas – socijalne službe. Zanimljivo je da postavljaju pitanje krivice u ovom slučaju i spominju nadriliječništvo da bi odmah potom u istom prilogu predstavili primjer modne dizajnerice Ivane Popović koja je navodno izliječila rak sličnim alternativnim metodama, ostvarenjem harmonije tijela, duha i ega i slično. U jednom te istom prilogu', ogorčena je Juzbašić.

Zaštita drugog djeteta - moguće oduzimanje

Na pitanje što Centar još može poduzeti sa svoje strane, socijalna radnica kaže da može pokušati zaštititi drugo dijete istih roditelja jer postoji mogućnost da je i njegovo zdravlje zanemareno zbog uvjerenja roditelja.

'Mi kao centar za socijalnu skrb moramo ući u obitelj i vidjeti što dalje s drugim djetetom. U tijeku je kazneni postupak prema tim roditeljima. Tijekom njega će se utvrđivati, a možda i proširivati odgovornost. Postoji mogućnost da su roditelji cijelo vrijeme također zanemarivali i zdravlje drugog djeteta.

U tom kontekstu mi ćemo kao centar već kroz par dana krenuti s provjerama. Do sada nismo mogli zbog pogreba. Morat ćemo napraviti jako dobru procjenu rizičnih, ali i zaštitnih čimbenika u obitelji i sve to staviti na vagu. Oni u nekim stvarima mogu biti dobri roditelji pa kod njih rizičnih čimbenika može biti manje, no s druge strane intenzitet utjecaja nekih njihovih uvjerenja na pravilan život djeteta može biti vrlo opasan. Do sada nismo imali nikakvih prijava protiv majke s kojom su djeca živjela ni iz škole niti iz ambulante.

Oni su dijete doveli u KBC Rijeka, ono je bilo na odjelu sve dok liječnik nije izgovorio riječ kemoterapija. U tom trenutku počeli su odbijati liječenje. Pitanje je sada jesu li oni samo protiv kemoterapije ili i protiv drugih metoda službene medicine kao što su antibiotici, cijepljenje i slično. Mislim da će se to tijekom postupka utvrditi. Možda im je dijete u nekom trenutku imalo bakterijsku upalu, a oni su ga liječili 'voćnim sokovima'.

Ono što trenutno znamo jest da oni nikako nisu vjerovali u djelotvornost kemoterapije. Mi nismo znali za sva ta uvjerenja roditelja, za njihovo povjerenje u alternativnu medicinu. Da nam je netko rekao da će dijete liječiti limunskom kiselinom i sodom bikarbonom ili bioenergijom ja bih ga uzela i odvela makar i preko balkona. Mi smo samo znali da se njihovi roditelji pouzdaju u biljne kapi i u hranu u kojoj nema životinjskih proteina i šećera jer smatraju to potiče razvoj kancerogenih stanica.

Sada moramo vidjeti jesu li to drugo dijete cijepili, ima li ono prazan karton i zašto - zato što je zdravo ili zato što ga liječe 'sokovima'. Ovo je vrlo osjetljiva situacija. Zakon kaže da moramo zaštititi drugo dijete, ako za njega postoji potencijalna opasnost. To moramo vrlo temeljito utvrditi.

Prema našim spoznajama roditelji su na internetu pronašli istraživanje nekog znanstvenika, koje je njima odgovaralo, a koji je tvrdio da je kemoterapija bojni otrov. Na internetu se danas svašta može naći', pojasnila je Juzbašić.

I liječnici su učinili sve što su mogli

Prof. Nives Jonjić, zamjenica sanacijskog upravitelja riječkog KBC-a objasnila nam je da su i oni poduzeli sve što su mogli.

'Mi smo kao zdravstvena ustanova poduzeli samo one mjere koje su u našoj nadležnosti, a to je prijava Centru za socijalnu skrb. Naša socijalna radnica stupila je u kontakt s centrom za socijalnu skrb, a Centar je poduzeo daljnje odgovarajuće mjere', rekla je Jonjić.

'Mi kao zdravstvena ustanova ne ulazimo u mogućnost procjenjivanja ili osuđivanja ljudi koji se bave alternativnom medicinom. Nismo kontaktirali Ministarstvo zdravlja jer nam ono ne bi moglo pomoći u onome što je nama bilo bitno, a to je da se u što kraćem roku preko centra za socijalnu skrb i suda oduzme skrbništvo i imenuje socijalni djelatnik koji će skrbiti nad djetetom i nama omogućiti što brže liječenje. Mi smo proces pokrenuli isti čas kada su roditelji odbili kemoterapiju. Jasno je međutim da će Ministarstvo biti detaljno informirano o cijelom događaju', pojasnila je.

Kažnjavanje nadriliječništva

Kada je u pitanju kažnjavanje osoba koje su krivo liječile ili savjetovale roditelje čini se da je zakon jasan. No u stvarnosti to baš nije tako. Naš zakon o lijekovima spominje alternativnu medicinu, homeopatiju, biljne lijekove i sl. međutim, prema informacijama koje smo dobili iz MIZ-a pravilnik koji bi situaciju bolje regulirao tek je u pripremi. U ovom trenutku Hrvatska je zapravo pravi raj za trgovinu nadriterapijama i nadrilijekovima. Alternativne prakse operiraju u sivoj zoni, a procjenjuje se da godišnje uprihođuju nekoliko desetaka milijuna kuna.

Neki članovi Hrvatske liječničke komore u više su navrata predlagali bolje reguliranje ovog područja, a među prijedlozima bilo je i nekih prema kojima se alternativni liječnici ne bi nazivali doktorima ili liječnicima već terapeutima ili zdravstvenim praktičarima.

Zapravo čak ni u Europi još nema zemlje koja je alternativnu medicinu potpuno regulirala jedinstvenim zakonom. Ipak stvari nisu tako nejasne i neregulirane kao kod nas.

Prof. dr. Zlatko Domljan tražio je još 2006. na stranicama Hrvatske ljekarniče komore da se alternativna, komplementarana i biljna medicina bolje reguliraju.

U svojem osvrtu on je napisao da je pravna regulacija alternativne medicine u Europi različito riješena 'od zemalja poput Italije, Španjolske ili Francuske gdje se medicinskom djelatnošću mogu baviti isključivo liječnici, do npr. Njemačke, gdje tzv. 'zdravstveni praktičari' mogu obavljati sve one zdravstvene djelatnosti koje ne obavlja liječnik, ali je njihova izobrazba i kvaliteta rada pod kontrolom liječnika.'

Mada njemački zakoni omogućuju alternativnu medicinu, poznato je da se osoba koja nakon trogodišnjeg studija želi otvoriti privatnu homeopatsku praksu mora obavezati da nikada neće pacijentu savjetovati da odbije liječenje službenom medicinom.

Zamućivanju vode u Hrvatskoj, među ostalim, pridonosi i činjenica da sklonost alternativi pokazuju čak i brojni stručnjaci. Primjerice Liječničke novine su 2011. objavile članak u kojem je internistica Lidija Gajski ustvrdila da je uloga cjepiva u povlačenju zaraznih bolesti bila minimalna te da je cijepljenje jedan od postupaka s najmanje znanstvenog utemeljenja.

2013. godine Hrvatska liječnička i ljekarnička komora odlučile su svojim članovima dodjeljivati bodove za sudjelovanje na kongresu 'Prirodna medicina' u Zagrebu koji se u ranijim izdanjima pokazao kao svojevrstan sajam šarlatanstva. Zanimljivo je da je jedan od govora na tom kongresu trebao održati Krešimir Mišak, autor emisije Na rubu znanosti koja je poznata po promicanju pseudoznanosti i negiranju službene znanosti.