Što se desi kada korisnik u nekom neočekivanom trenu preuzme projekt koji inače vodi neka velika firma? Kaos? Pa, možda i ne. Zamislite novost u trendu gaming developmenta – gdje proizvođač VAMA predloži da mu financirate projekt u razmjenu za sam proizvod. Upravo ovakav model postao je izrazito popularan zahvaljujući jednom jedinom čovjeku. A njegovo ime je Tim Schafer.

Tim Schafer je ovaj desni

Realno gledano, tvorac Full Throttlea u teoriji nije imao ništa za izgubiti. Za početak, on već radi u maloj developerskoj firmi pod imenom Double Fine studios, te se, za razliku od mnogih drugih developera, zapravo voli ismijavati sam sa sobom. Također, lik je nevjerojatan karizmatik, a da sve još bolje prezentira unajmio je i profesionalne filmotvorce da mu snime pitch za – old school point and click avanturu.

Sad, možda ovo zvuči kao nešto što se dešava svaki dan, no ako pogledamo koliko je žanr o kojem govorimo zapravo slabo isplatljiv u odnosu na neke malo popularnije (da, FPS fanboysi, gledamo u vas), dolazimo do nekoliko zanimljivih zaključaka. Za početak, projekti koji su u potpunosti financirani sa strane kupca postaju stvarnost. Kao drugo, poslovni model po kojem se ti isti pothvati zapravo pokreću postaje sve popularniji.

Foldable.me: intrigantan dizajnerski projekt. Kickstarter očito nije samo za videoigre

Glavni pokretač, barem najpopularniji i medijski izloženiji je tri godine stari sajt pod imenom Kickstarter. Kickstarter je poslovni projekt, odnosno sajt na kojem proizvođači iznose svoj pitch, odnosno ideju, a korisnici ju podržavaju iliti daju šušku za nju. Realno gledano, ovo o čemu pričamo je ništa drugo nego jedno veliko leglo idejnih niša i nostalgije. Također napomenimo kako isti sajt ne podržava samo igre, iako se Gamereport i ovaj članak u načelu, bavi uglavnom njima.

Na kickstarter.com moguće je pronaći filmove, knjige, slikovnice, glazbu i čitavu hrpu atraktivnih i zanimljivih stvari. Sad, zbog čega smo se zapravo uhvatili takve teme leži u jednom dosta zanimljivom stajalištu – a to je da se dobre proizvode namjenjene širokom polju potrošnje može reklamirati kao one koji zapravo mame nečim apstraktnim poput naivne nostalgije. Drugim riječima, projekti financirani pomoću kickstartera nisu nužno velike i atraktivne ideje. Obično se radi o lijepo prezentiranom proizvodu namjenjenom određenom kadru ljudi.

Postapokaliptična akcija pod imenom Ravaged

Da nije bilo gospodina Schafera, svijet gaminga danas ne bi imao velik broj projekata koje NITKO iz Activisiona ili EA ne bi prihvatio. Igre čije franšize su već godinama zatrpane prašinom, projekte koje zbog slabe rentabilnosti ili „kultnog statusa“ nitko normalan ne bi financirao. Double Fine je, u neku ruku, kickstarteru dao nevjerojatni publicitet, omogućivši drugim malim softverskim firmama koje u sebi sadrže ili veterane gaminga ili vrlo sposobne mlade developere – da rade na novim projektima.

Nevjerojatno intrigantna Banner Saga...vikinški RPG

Tražite dokaze? Pogledajte samo Wasteland 2, nastavak idejnog prethodnika originalnog Fallouta. Čovjek koji stoji iza njega (Brian Fargo) je, naravno, sve upakirao u polusmiješni petnaest minuta dugi pitch koji po mnogočemu pokušava kopirati Schaferovo sarkastično preseravanje, no to nije uopće poanta. Poanta je da je Wasteland 2 900.000 dolara teško RPG čudovište koje je do današnjeg dana uspješno financirano sa skoro tri milijuna dolara doniranih od preko šezdeset tisuća gamera. Uzmite ovo u obzir sljedeći put kada razmišljate kako nitko ne razmišlja o starim naslovima.

Kad smo već kod dinosaurus franšiza koje mega-izdavači ne bi dirali sa tri metra dugom granom, tu je i Leisure Suit Larry, softporn avantura čije nasljeđe uglavnom kotira tamo negdje u devedesetima, dok je uspješno gugutao u naručju popularnog Sierra, pa onda Sierra On Linea. Paralelno sa relativno uspješnim propadanjem dotične firme i Larry je zapeo u mediokritet nostalgije i humora za odrasle, te skoro završio u zaboravu. Međutim, zahvaljujući nostalgičnim fanovima, te konkretnije, 460.000 dolara, igra je skoro pred realizacijom. Na njoj, naravno, radi Al Lowe i velik broj bivših zaposlenika Sierre.

Tu naravno i leži i postojeća opasnost vezana uz sam projekt. Ako u roku od devet dana ne smognu pola milijuna dolara, projekt propada. Međutim, kontributori odnosno korisnici neće ostati bez novca. Naime, Kickstarter ne naplaćuje investirani novac ukoliko novčani iznos zacrtan u samom startu projekta nije sakupljen do deadlinea. Opet, osjećaj razočaranja pred sam kraj potencijalno dobrog kickstartera imati će svoju cijenu. Developer se samo može nadati da se to ne desi.

Međutim, umjesto da lamentiramo nad pitanjem hoće li rebootani Leisure Suit Larry uspješno trovati novu generaciju igrača, pogledajmo što ovaj poslovni model nudi. On nudi da se projekti vođeni sa strane developera koji nikada ne bi dobili novac za inače sjajan proizvod –dese. Uostalom, tko normalan bi pored Max Paynea i Diabla 3 odlučio revitalizirati prastari projekt poput Shadowruna, igre koja kombinira cyberpunk i high fantasy. Elfovi sa minigunovima? Ogar kao tjelohranitelj? Čarobnjak haker? Sve je moguće sve dok investirate dovoljno novca. Što se, naravno, i desilo.

Nemoguće je isticati zbog čega je Shadowrun super, a da ne kažemo kako je financiranje „dream projekata“ super. Ono, kao što su mnogi prije mene spomenuli, iz razvoja igre izbacuje „middle mana“, te stavlja igrača i developera u direktni kontakt. Više ne postoji firma koja VAMA govori što ćete igrati odnosno što će vam se svidjeti. Ako developer ponudi opciju izrade igre koja se upravo vama sviđa, za oko petnaest dolara možete dobiti tu igru i omogućiti da ju proizvođač napravi. Nije li to divno?

Dead linger, zanimljivi FP zombie survival naslov koji je zaradio preko skoro pa dva puta više nego što je tražio

Hoće li ovakav modus izrade igara izbaciti velike igrače poput Activisiona iz priče? Hoće li on prestavljati začelje vala nezavisnih developera koji će raditi fantastične igre zahvaljujući podršci korisnika? Pa, ako pitate autora ovih redaka, odgovor je – ne. Kickstarter projekti uglavnom se vrte oko iznosa do maksimalnih pola milijuna ili milijun dolara. Mnogi će reći da se ovdje radi o velikoj lovi, no poanta je da zaista veliki igrači raspolažu sa eksponencijalno većim kapitalom, kadrom i opremom.

Drugim riječima, igre koje su mainstream i koje rade veliki developeri raspolažu sa multimilijunskim iznosima, što kickstarter generacija igara može samo sanjati. Međutim, većina projekata  financiranih putem kickstartera niti ne trebaju veliku količinu novca kako bi zadovoljile fanove, recimo, igara koje doživljavaju remake, a izrađene su prije preko dvadeset godina.

Konkretno, Kickstarter gaming projekti su super zato jer ih većinom rade veterani koji su vlasnici nezavisnih studija. Zahvaljujući njima, moći ćemo vidjeti nastavke igara koje ne bismo niti sanjali. Dobrih igara, da se razumijemo. Bile one rađene za mobilne platforme ili PC računala, te igre će imati moć (uz neku simboličnu svotu) vratiti za računala gamere kojima je zajedno sa modernim vremenima, kontemporarni gaming već polako počeo izlaziti na uši. Što je, budimo realni, skroz dobra stvar