Kijev je,  katkad i Kyiv (ukrajinski: Ки́їв (Kyjiv, čitaj: Kijiv), ruski: Ки́ев (Kiev, čitaj: Kijev), kao glavni grad, administrativno zasebna jedinica, koja je ujedno i središte Kijevske oblasti. Predstavlja prestižno industrijsko, trgovačko i kulturno ukrajinsko i europsko središte sa sveučilištem, znastvenim akademijama, brojnim znanstvenim zavodima, muzejima i kazalištima. Grad je to svjetski poznatih znamenitosti. Ima razvijenu infrastrukturu i izvrsno organiziranu mrežu gradskog prijevoza, koja uključuje i metro sustav. Kijev predstavlja važno povijesno i kulturno središte svih Istočnih Slavena.

Kijev je prema ukrajinskoj literaturi osnovao poljanin knez Kij 441. godine, zajedno sa svojom braćom Ščekom i Horivom te sestrom Libid. Također postoji određena literatura koja upućuje da su Bijeli Hrvati (Bili Horvati) iz zapadne Ukrajine imenom bili povezani sa knezom Horivom kao jednim od svojih prvih plemenskih vođa. Kijev je već u 7. stoljeću predstavljao vrlo važno trgovačko središte na trgovačkom putu između Skandinavije i biznatskog te arapskog svijeta, no tek je u 9. stoljeću stekao status jednog od najrazvijenijih trgovačkih središta u Europi. Svojom lokacijom, Kijev je od početka bio preodređen kao multikulturalna sredina. Grad su često uz autohtono stanovništvo Poljane naseljavali i drugi narodi poput Grka, Balta i Varjaha.

Do 9. stoljeća broj Varjaha je porastao do te mjere da su zajedno sa autohtonim Poljanima odlučili stvoriti državu sa središtem u Kijevu koja bi se povezala sa drugim važnim trgovačkim središtem Novgorodom. Ideju formiranja države potaknuli su upravo Poljani jer su u bogatom i sve naseljenijem Kijevu trebali osigurati red i sigurnost stečenih bogatstva te same trgovine. Kijev je uz početnu pomoć Varjaha od 9. do 13. stoljeća postao prijestolnica Kijevske Rusi, goleme srednjovjekovne istočnoslavenske države i središte svih Istočnih Slavena. U 11. stoljeću pod kijevskim knezom Jaroslavom Mudrim grad postaje jedan od najrazvijenijih kulturnih i trgovačkih središta Europe.

Za vrijeme najezde Mongola predvođenih Batu Kanom, grad je u potpunosti uništen (1240.), čime je u narednim stoljećima gotovo u cijelosti izgubio prethodni utjecaj i važnost, postavši provincijskim središtem srednjeg političkog i kulturnog značaja u sklopu velikih susjednih država, isprva Velike kneževine Litve, a potom Poljsko-litvanske unije. U 17. stoljeću nakon ustanka hetmana Bogdana Hmeljnickog, Kijev doživljava još jedan kulturni procvat tijekom formiranja ukrajinske Zaporoške Republike, kada je ujedno osnovano prestižno europsko sveučilište odnosno današnja Kijevsko-mogiljanska akademija. Nakon Velikog sjevernog rata i konačnog pada poljske dominacije 1792., na jedno duže vrijeme bit će pod snažnim političkim utjecajem Rusije.

Grad se ponovno razvija tijekom ruske industrijske revolucije krajem 19. stoljeća. Nakon burnih vremena koja su uslijedila iza Februarske i Oktobarske revolucije 1917. (vidi Ruski građanski rat), 1921. godine Kijev postaje jedan od najvažnijih gradova tek formirane Sovjetske Ukrajine, a od 1934. preuzima od Harkiva status glavnog grada druge po veličini sovjetske republike. Grad je ponovno jako stradao tijekom Drugog svjetskog rata, gotovo u cijelosti, no obnova je uslijedila odmah nakon rata te Kijev brzo postaje trećim po važnosti središtem Sovjetskog Saveza, iza Moskve i Lenjingrada. U svibnju 1982. godine, Kijevljani su obilježili 1500. godina svoga grada.

Kijev nakon raspada SSSR-a ostaje glavnim gradom neovisne Ukrajine i danas predstavlja vrlo važno povijesno i kulturno središte svih Istočnih Salvena. Poznata je uzrečica: 'Kijev je majka svih staroruskih gradova'.

Gradske znamenitosti

Najpoznatije drvo u Kijevu je kesten. Kaže se kako ljeti možete šetati s jednog kraja grada na drugi, a da cijelo vrijeme šećete ispod krošanja kijevskih kestenova.

Kijev je poznat kao zeleni grad, u njemu se nalaze čak dva botanička vrta i bezbroj većih i manjih parkova i perivoja. Za ljubitelje vojne industrije i naoružanja, ovdje je golemi kompleks Muzeja Drugog svjetskog rata sa spomenikom Majci Domovini, koji ima i nutarnji i vanjski postav vojne povijesti i naoružanja. Atrakcija je i hidropark smješten na otočiću usred Dnjepra, u kojem se nalazi zabavni park, plaže za plivanje i sl.

Znamenita zdanja koja bi se svakako trebala posjetiti u Kijevu su Palača Marijinsky (građena 1745.-1752.) i zgrada Ministarstva vanjskih poslova, nekoliko pravoslavnih hramova, a posebno crkveni kompleks Kijevo-pečerska lavra (samostan u spiljama).

Najpoznatiji kijevski spomenik je onaj posvećen Bogdanu Hmeljnickom (autor Mihajl Mikešin) i spomenik Volodimiru Velikom, koji je 988. godine primio kršćanstvo. Srce Kijeva je njegova najvažnija ulica Hreščatik, koja vodi prema Trgu neovisnosti, mjestu gdje Kijevljani, a često puta i ostali građani Ukrajine, dolaze slaviti neki veliki događaj ili protestirati u nadi za bolje sutra, kao što je bio slučaj za vrijeme Narančaste revolucije.

Popis znamenitosti

Godine 1990. Katedrala Sv. Sofije i Kijevo-pečerska lavra stavljene su na UNESCO-v popis svjetske baštine:

•Katedrala Sv. Sofije (11. stoljeće)
•Zlatna vrata (11. stoljeće)
•Kijevo-pečerska lavra (11. stoljeće)
•Muzej minijatura
•Crkva sv. Trojstva
•Muzej i spomenik Velikog domovinskog rata (Drugog svjetskog rata) (20. stoljeće)
•Katedrala sv. Mihovila
•Andrijevski uzviz (18. stoljeće)