Iako je Kina uložila znatna sredstva u jačanje i modernizaciju svoje vojske, Timothy Heath iz korporacije RAND smatra kako to nije priprema za rat. Štoviše, drži da Kina ima puno više načina zaprijetiti svijetu, osim bombi i projektila
Za vrijeme vladavine Xija Jinpinga, kineska je vojska od osrednje oružane sile čak i za azijske pojmove postala gotovo izjednačena s američkom. Ulaganje golemih svota novca u obranu počelo se isplaćivati, ponajprije zato jer je riječ o suvremenoj opremljenoj vojsci.
Brojni američki stručnjaci za obranu tvrde na temelju svojih simulacija da se Amerikanci ne bi dobro proveli u priobalju Tajvana, ako bi krenuli u oružani sukob s Narodnom oslobodilačkom vojskom Kine (PLA). No, stručnjaci korporacije RAND tvrde suprotno.
vezane vijesti
Jačanje partijske stege
Naime, oni misle da se kineska vojna industrija nije razvila zbog potrebe ratovanja, već zbog toga da održi Komunističku partiju na vlasti. S obzirom na kontrolu koju KP astoji imati nad svim aspektima društva, pa i nad vojskom, stručnjaci RAND-a smatraju da bi izazvala štetu vojsci.
'PLA ostaje temeljno usredotočen na održavanje vladavine Kineske komunističke partije, a ne na pripreme za rat. Kineska vojna modernizacija je osmišljena prije svega kako bi ojačala privlačnost i kredibilitet vladavine partije, čineći rat malo vjerojatnim', komentirao je za CNN Timothy Heath, dugogodišnji stručnjak RAND-a za Kinu.
On navodi kako kineska vojska koristi čak 40 posto obuke na političke teme. Zanimljivo, primijetio je i da postoji paralelni sustav zapovijedanja. Osim zapovjednika, svoje naredbe daju i politički komesari. No, njih zanima lojalnost Partiji, a ne borbena učinkovitost.
'Kompromis u vremenu koje bi se moglo potrošiti na svladavanje bitnih vještina za borbene operacije dodatno postavlja pitanja koliko bi PLA mogla biti dobro pripremljena za moderni rat. Sustav podijeljenog zapovijedanja smanjuje sposobnost zapovjednika da fleksibilno i brzo reagiraju na novonastale situacije', ustvrdio je Heath.
Kina ima čime zaprijetiti
Rat između Kine i SAD-a ne smatra izvjesnim. Smatra da su prijetnje iz Kine daleko šire od projektila i bombi jer, povijest je pokazala, mnoge vojske ne stignu u sukobima primijeniti svoje najnovije i najnaprednije oružje. Uz to, nema nacionalnog naboja, niti formalne edukacije za upravljanje složenim sustavima.
'Kineski čelnici nisu održali govore koji veličaju rat, zagovaraju rat ili na neki drugi način karakteriziraju rat kao neizbježan ili poželjan. Kineska vojska nije čak ni objavila studiju o tome kako bi mogla okupirati i kontrolirati Tajvan. Kineska vojna modernizacija nije osmišljena za osvajanje Tajvana kroz vojni napad. Umjesto toga, oni su dizajnirani da pomognu PLA-u da učinkovitije provede svoju dugogodišnju misiju podupiranja vladavine KPK', zaključuje Heath svoju analizu.
