Američki mediji prezentiraju Kissingerovu smrt kroz različite prizme: lijevi portal HuffPost već u naslovu vrišti da je umro 'najozloglašeniji američki ratni zločinac', umjereno lijevi CNN konstatira da je svijet napustila 'dominantna i polarizirajuća sila u američkoj vanjskoj politici', centristički CBS News piše da je umro 'utjecajni i kontroverzni diplomat' dok konzervativni Fox News predstavlja Kissingera kao 'bivšeg državnog tajnika i dobitnika Nobelove nagrade'.

Čime je ovaj dugovječni političar i geopolitički konzultant tako podijelio svijet? Rođen je u židovskoj obitelji u Njemačkoj, a uoči početka Holokausta, kao 15-godišnjak emigrirao je u SAD, da bi se na Stari kontinent vratio u službama američke vojske. Jednom prilikom rekao je da mu je u koncentracijskim logorima pobijeno pola obitelji, kao i oko polovica djece s kojom je išao u školu. Nakon rata radio je u američkoj vojnoj upravi. Doktorirao je na Harvardu te je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni tajnik (ministar vanjskih poslova) u administracijama predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda. Za vrijeme Vijetnamskog rata bio je jedan od glavnih pregovarača, a upravo za tu svoju ulogu podijelio je 1973. Nobelovu nagradu za mir sa sjevernovijetnamskim ministrom Le Duc Thoom, koji ju je odbio primiti.

Kritičari su optuživali Nixona i Kissingera da su nepotrebno proširili rat, u kojem je izgubljeno i 58.000 američkih života, a bombardiranje Kambodže dovelo je do uspona genocidnog režima Crvenih Kmera. Osim toga, Kissinger je najpoznatiji po inicijativama za rješenje sukoba na Bliskom istoku, a osobito je ozloglašen zbog podrške latinoameričkim diktatorima, ponajprije brutalnom čileanskom predsjedniku Augustu Pinochetu.

U sklopu američke dominacije i ruske prijetnje, Kissinger je bio živo zainteresiran za pitanje Jugoslavije. S Josipom Brozom Titom susreo se čak šest puta, a zanimalo ga je ponajprije kako će se SFRJ postaviti u slučaju ruske agresije. Brinuo ga je mogući izlazak Rusije na Mediteran te je najavljivao teške posljedice za Moskvu ako krene tim putem.

'Ne bi nam bilo svejedno da se Jugoslavija približi Sovjetskom Savezu i žrtvuje svoju neovisnost, iako ne vjerujemo u tu mogućnost', kazao je Kissinger u avionu 1970. Mirku Tepavcu, tadašnjem ministru vanjskih poslova SFRJ-a.

Za njegovim uslugama u privatnoj praksi posegnuo je svojedobno i bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, nastojeći osigurati američku podršku neovisnosti Hrvatske. Kako je kasnije svjedočio njegov savjetnik Slaven Letica, Tuđman je 1. listopada 1990. proveo sat vremena s bivšim američkim šefom diplomacije u njujorškom uredu agencije Kissinger Associates. Uz Leticu i Tuđmana, tom sastanku prisustvovali su tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Hrvoje Šarinić te hrvatski iseljenik Ilija Letica, koji ga je i dogovorio.

Letica je 2016. za Večernji list otkrio da je Tuđman smatrao Kissingera daleko najutjecajnijim američkim političarom i najboljim poznavateljem američkih geostrategijskih koncepcija i vizija u svijetu. Međutim naišao je na prilično hladan odgovor: Kissinger je tada rekao da raspad Jugoslavije ne smatra poželjnim sa stajališta stabilnosti međunarodnog poretka i američkih interesa, ostvarenih razvojem demokracije i kapitalizma nakon rušenja Berlinskog zida. Sve dalje od toga smatrao je unutrašnjom stvari tih zemalja, poručivši da se 'države ne stvaraju i ne rastvaraju bez rata'.

Tuđman mu je odgovorio: 'Nažalost, vaše i moje životno iskustvo govore da ste vjerojatno u pravu, ali bi načelni stav SAD-a da podržava težnje naroda Jugoslavije za slobodom mogao bitno smanjiti rizik od rata.' Prvi hrvatski predsjednik dodao je da je neutralni stav SAD-a zapravo potpora cjelovitosti SFRJ-a i SSSR-a te da ohrabruje srpske i ruske osvajačke težnje. Tom prilikom Tuđman je predložio Kissingeru da mu bude vanjskopolitički savjetnik, a utjecajni Amerikanac zahvalio mu je na takvom 'komplimentu' i rekao da će razmisliti o tome.

Letica je kasnije objavio i dio navodnog Kissingerova pisma Tuđmanu, citirajući knjigu 'Dr. Franjo Tuđman: Vizije i postignuća' u izdanju Udruge za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta (UHIP). Prema tom izvoru, Kissinger je naveo da je prvi hrvatski predsjednik zadužio svoj narod jer mu je u povijesnim trenucima bio na čelu i omogućio stvaranje države: 'Ali kao i svi veliki ljudi, niti vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.'

Kissinger je imao i druge bliske susrete s Hrvatima. Bivši predsjednik Ivo Josipović popričao je s njim na predsjedničkoj konferenciji u Izraelu 2012., nazvavši ga tom prilikom 'ikonom svjetske politike'. Tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić susrela ga je na pogrebu bivše britanske premijerke Margaret Thatcher u Londonu. Taj susret ovjekovječen je na fotografiji koju je vlada premijera Zorana Milanovića podijelila na Twitteru. Iduće, 2014., Kissinger se fotografirao i s Marinom Čilićem nakon što je hrvatski tenisač osvojio US Open.

Aktivisti za ljudska prava optužuju Kissingera za sudjelovanje u krvavim represijama u velikom broju zemalja svijeta, osobito u Latinskoj Americi, gdje su uz potporu američkih obavještajnih snaga došle na vlast vojne hunte. U Čileu, Argentini, Urugvaju, Brazilu, Paragvaju i Boliviji 1970-ih i 80-ih vlasti su otimale, mučile i ubijale političke protivnike.

S druge strane, pripisuju mu se zasluge za uspješne diplomatske napore u otvaranju Kine Zapadu, što je kulminiralo Nixonovim posjetom Pekingu 1972. godine, podsjeća CNN. Na Bliskom istoku, piše New York Times, Kissinger je izveo ono što je postalo poznato kao 'šatl diplomacija' - mirovni pregovori koje vodi politički posrednik putujući od jedne strane do druge - kako bi razdvojio izraelske i arapske snage nakon posljedica Jomkipurskog rata 1973. Njegov pristup detanta, tj. popuštanja napetosti, u američko-sovjetskim odnosima pomogao je dovesti do nekoliko sporazuma o kontroli naoružanja.

Ljetos je zadnji put boravio u Pekingu. Susreo se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, a iako nikakvi detalji o razgovorima nisu objavljeni te je Washington napomenuo da on ne djeluje u ime američke vlade, Xi je u studenom, prvi put nakon 2017., stigao u posjet SAD-u. U svom zadnjem intervjuu, koji je dao izvršnom direktoru Axel Springera Mathiasu Döpfneru za Welt TV, rekao je da proslava Hamasova napada na Izrael na ulicama Berlina ukazuje na to da je Njemačka pustila previše stranaca u zemlju.

'Bila je velika pogreška pustiti toliko ljudi potpuno različite kulture, vjere i koncepata jer to stvara grupu pod pritiskom unutar svake zemlje koja to čini', rekao je Kissinger. Inače, smatra da je pravi cilj Hamasova napada mobilizacija arapskog svijeta protiv Izraela. Taj napad, baš kao i aktualna ruska agresija u Ukrajini, po Kissingeru predstavljaju 'temeljni napad na međunarodni sustav', iako je 'vojni pokušaj Rusije da zauzme Ukrajinu propao'.

Nije bio obožavatelj Donalda Trumpa i prije izbora 2016. podržao je Hillary Clinton. Ipak, nakon Trumpove pobjede pristao se naći s njim, a novopečeni američki predsjednik imao je samo riječi hvale za svog sugovornika: 'Moje poštovanje za dr. Kissingera je golemo i cijenim što je pristao podijeliti svoje misli sa mnom.' U lipnju, nakon što je puhao svjećice na rođendanskoj torti, uzvanicima je potvrdio da se njegov pogled na svijet nije promijenio. SAD, rekao je, mora braniti svoje glavne interese: 'Moramo biti sve snažniji kako bismo se oduprli svakom pritisku.'