KOMENTAR BOŠKA PICULE

Ključ izbora: Tko će bolje prodati priču da je protivnikova vlada bila najgora?

Bionic
Reading

Odluče li se najjače hrvatske stranke i njihove koalicije na izbornu strategiju temeljenu na uvjeravanju birača da je vlada suparničke strane bila najgora otkako Hrvatska ima demokratski višestranački sustav, mogli bismo svjedočiti najnegativnijoj kampanji u posljednje vrijeme

Koja je vlada bila daleko najgora u dvadeset i šest godina hrvatske demokracije? Odgovor na ovo pitanje bit će jedno od ključnih u predstojećoj kampanji za prijevremene izbore za Hrvatski sabor. Naime, HDZ je već sada otpočeo 'pred- predizbornu' kampanju čija je osnovna poruka da će stranka učiniti sve kako bi spriječila da se na vlast vrati najnesposobnija vlada koju je Hrvatska dosad imala. Prema riječima zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, trenutačno, a možda i do daljnjeg najjačeg čovjeka stranke, bitno je da se SDP ne vrati na vlast, a s njim i vlada koju je vodio Zoran Milanović. S druge strane, upravo će Zoran Milanović na čelu SDP-a i koalicije koju okupi ustrajavati na tome da je vlada u kojoj je donedavni predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio prvi potpredsjednik, a HDZ najzastupljenija stranka, bila uvjerljivo i najgora i najkraća. Komu će hrvatski birači dati za pravo? Je li Brkićeva poruka koju su spremno prihvatili i ostali HDZ-ovi dužnosnici dovoljno motivirajuća da se spriječi povratak SDP-a na vlast? Ili je to SDP-ova poruka o vladi Tihomira Oreškovića, HDZ-a i Mosta nezavisnih lista kao najgoroj hrvatskoj vladi uopće?

Odluče li se najjače hrvatske stranke i njihove koalicije na izbornu strategiju temeljenu na uvjeravanju birača da je vlada suparničke strane bila najgora otkako Hrvatska ima demokratski višestranački sustav, mogli bismo svjedočiti najnegativnijoj kampanji u posljednje vrijeme. Jer – neće biti ključno uvjeriti birače da izaberu najbolje nego da ne izaberu najgore. Iako su svi dosadašnji hrvatski parlamentarni izbori protjecali u različito ugođenim dvojbama 'mi ili oni', ovogodišnji bi mogli dati novi prilog na tu temu. Osobito jer dva glavna politička bloka imaju zahvalne argumente za takav tip prepucavanja. Poglavito aktualna oporba nakon što vlada predvođena HDZ-om i Mostom nije izdržala ni pet mjeseci dajući suparnicima niz povoda za detektiranje dosad neviđenoga političkog diletantizma. No, to ne znači da će vlast tek tako pasti u ruke SDP-u i partnerima tko god sve oni bili. Ovo je potpuno nova situacija za hrvatsku demokraciju jer će se u manje od godinu dana, konkretno unutar deset mjeseci parlamentarni izbori održati dvaput. Na taj će se način Hrvatska pridružiti Grčkoj i Španjolskoj koje su u posljednjih nekoliko godina imale istu situaciju.

Može li Milanović reciklirati taktiku korištenu protiv Sanadera?

Kada hrvatski birači najvjerojatnije početkom rujna usporede SDP-ovu vlast do 2016. i zajedničku vlast HDZ-a, Mosta i premijera Tihomira Oreškovića do tog trenutka, središnje je pitanje što će i – koga usporediti te komu će dati prednost. Hoće li se sa SDP-om i Zoranom Milanovićem uspoređivati HDZ koji je posljednje četiri godine vodio Tomislav Karamarko i koji se doveo do aktualnih (ne)prilika ili HDZ s novom čelnom osobom? Može li novi predsjednik HDZ-a povesti stranku do nove izborne pobjede pri čemu će za repozicioniranje stranke u svijesti birača imati manje od dva mjeseca? Ili Zoran Milanović do izbornog dana ne treba raditi doslovce ništa jer je već sve manje-više odlučeno? Premda se čini da će se na izborima odlučivati o novom smjeru hrvatske politike, izglednije je da će se birati između itekako poznatih opcija i njihovih nositelja. SDP predvođen Zoranom Milanovićem upravo je ušao u desetu godinu prepoznatljive politike, kadrovskih rješenja i stila vodstva. U tih je deset godina SDP dvaput tijesno izgubio parlamentarne izbore, a jednom ih uvjerljivo dobio. Milanović se pritom u stranci nametnuo kao neprijeporni lider, ali je u javnosti s Tomislavom Karamarkom stalno dijelio vrh najnepopularnijih političara u zemlji. Može li takva 'stara' priča ponovno osvojiti povjerenje hrvatskih birača?

Isto pitanje vrijedi i za HDZ neovisno o tome tko će mu biti novi predsjednik. Jer tko god to bude bio na izbore će ići s istim zamjenikom, potpredsjednicima i predsjedništvom te, što je najvažnije, istim imidžom stranke koji je Tomislav Karamarko paradoksalno najbolje utjelovljavao. Ono u čemu je Karamarko kobno pogriješio u odnosu na svoje prethodnike Franju Tuđmana, Ivu Sanadera, pa i Jadranku Kosor, jest potpuno nesnalaženje na vlasti. HDZ je nakon prve izborne pobjede 1990., a zatim svakom sljedećom pobjedom još i više, brzo i učinkovito svladao tehniku vladanja i održavanja na vlasti vješto balansirajući različitim interesima unutar društva te jednako tako manipulirajući društvenim rascjepima. Kada je trebalo pobjeđivati na temelju razlika, HDZ je u prošlosti to radio uspješno, ali se nakon toga uvijek znao prilagoditi unutarnjim i vanjskim zahtjevima za stabilizacijom prilika. Proteklih pet mjeseci HDZ je prvi put od 1990. pokazao da se ni kratkoročno ne zna održavati na vlasti. Stoga bi novoj čelnoj osobi HDZ-a u slučaju da nije jednokratno rješenje do novog izbornog poraza, najvažnije trebalo biti formirati vlastiti suradnički tim, od stranačkih kolega do koalicijskih partnera. Jer sadašnja su rješenja i dovela najprije do izborne Pirove pobjede, a zatim i do urušavanja vlasti i političkog kredibiliteta.

SDP i Zoran Milanović računa na to da će predstojeći izbori, baš kao i oni 2000. i 2011., biti svojevrsni referendum o prethodnoj HDZ-ovoj vlasti. Lako moguće, ali za pobjedu, i to uvjerljivu koja jedino jamči da se neće ponovno ići na prijevremene izbore, treba puno više od poruka o 'najgoroj vladi dosad'. Osobito jer je natjecanje najgorih hrvatskih vlada postalo štafetno. Ne vrati li se SDP sa Zoranom Milanovićem na čelu nakon ovogodišnjih izbora na vlast, SDP-ov će čelnik upisati tri poraza u izborima za Hrvatski sabor i u svakoj imalo pristojnoj unutarstranačkoj demokraciji to je razlog za definitivan odlazak. S druge strane, izgubi li izbore HDZ, stranka će, ne računajući propali projekt sadašnje vlade, od 2011. nadalje biti u oporbi. Može li izdržati i to? Zato su izbori 2016. podjednako presudni za Zorana Milanovića kao predsjednika SDP-a i HDZ kao cjelinu. Milanović je nakon njih ili premijer ili bivši, dok će HDZ teško biti ista stranka s toliko godina bez vlasti. Jedino im u perspektivi može pomoći da titulu uvjerljivo najgore hrvatske vlade od 1990. uskoro preuzme netko drugi...