Peović (Radnička fronta) je rekla da će se zauzimati za zaustavljanje daljnje privatizacije zdravstvenog sustava i zdravstvenih usluga koja vodi tome da za većinu zdravstvena zaštita bude sve manje dostupna. Upozorila je da se, ako se nastavi sadašnji trend, od Štamparova modela zdravstvene zaštite za sve ide prema modelu u kojem će se liječiti samo oni koji to mogu platiti. Na programu zdravstvene politike koalicije koju čine Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, Orah, Zagreb je naš! i Za grad radili su stručnjaci s Karmen Lončarek i Aleksandrom Đakulom na čelu, rekla je.

Karmen Lončarek je istaknula kako 'programom žele u fokus vratiti činjenicu da zdravstvo nije samo pitanje novca, kako se već godinama tvrdi'. Ocijenila je da u zdravstvenom sustavu neki dijelovi funkcioniraju izvrsno, neki veoma loše, a svi se financiraju istim novcem. 'Stalno se govori o financiranju zato da se ne bi moralo govoriti o patnji, nedostatku suosjećanja i kaosu u upravljanju. Uostalom, i istraživanja Eurostata pokazuju da liste čekanja ne ovise o financiranju, već prvenstveno o organizaciji rada', rekla je Lončarek. Bitan je i radni status zdravstvenih radnika te moralna patnja koja se javljaju kad zdravstveni radnik zbog ograničenja u svojemu radnom okruženju ne može djelovati sukladno vlastitim moralnim načelima. To je jedan od važnih razloga zbog kojega se veliki broj zdravstvenih radnika odlučuje otići u inozemstvo, ustvrdila je.

Lončarek je dodala da se zdravstvo, kao ni vatrogasna zaštita, ne može gledati samo kao sektor potrošnje. 'Ne možemo vatrogasce plaćati po ugašenom požaru', zaključila je. Sandra Benčić (Možemo!) ocijenila je da bi prioritet trebalo biti načelo supsidijarnosti, po kojemu se domovima zdravlja vraćaju funkcije koje su im oduzete kako bi mogli pružati najveći dio zdravstvene skrbi u zajednici.