Talačka kriza u Alžiru, tijekom koje su islamski militanti zarobili više stotina talaca na plinskoj platformi pored In Ameansa u Sahari, cijelo vrijeme bila je praćena veoma konfuznim i kontradiktornim informacijama, kako o broju stradalih i oslobođenih među domaćim i stranim taocima, tako i o samoj akciji alžirske vojske koja je krenula u oslobađanje
Odgovornost za operacije preuzela je zasad brigada Al-Mulathamin koju predvodi izvjesni Mokhtar Belmokhtar. Belmokhtar kojeg prati i niz nadimaka i pseudonima bio je jedan od vođa Al Kaide islamskog Magreba koji je slijedom krize vodstva prošle godine osnovao vlastitu brigadu koja je, pak, bliska Pokretu za jedinstvo i džihad u Zapadnoj Africi, a koji ima snažno uporište na sjeveru Malija. No prema izvještajima agencija, u napadu na plinsku platformu sudjelovali su i pripadnici Al Kaide iz Malija, kao i islamski militanti iz Alžira. O Belmokhtaru, rođenom u Alžiru, navedeno je da je kao mladić prošao obuku u Afganistanu te da je zatim postao jedan od vođa islamske naoružane skupine u Alžiru.
Nadalje, da bi mogao financirati kupnju oružja unutar raznih islamskih skupina u kojima je djelovao, Belmokhtar se 'specijalizirao' za otmice Zapadnjaka koje je potom razmjenjivao za velike iznose. Navodno je odgovoran za smrt četvero Francuza u Mauritaniji 2007. godine. Izvori s terena tvrde da je napustio sjever Malija preko Nigera na početku napada francuske vojske te da je stigao do Alžira preko libijske granice. Njegova skupina broji nekoliko stotina militanata, većinom iz Alžira i Mauretanije.
Kao motiv za napad navodi se francuska intervencija u Maliju za koju se traži hitni prestanak, a kao cilj nameće se zaključak o želji za daljnjom internacionalizacijom sukoba. Ovim napadom tako se ne ciljaju samo zapadne sile, prije svega Francuska, već i afričke zemlje kao što je Alžir, zbog potpore koju su dali francuskoj intervenciji. Većina stručnjaka složila se da se radi o dobro organiziranom napadu, a već je i intervencija u Maliju dala jasno naslutiti da su islamski militanti jače naoružani i efektnije organizirani no što se prije vojnih akcija pretpostavljalo. Najvažnije od svega, imaju bitnu prednost zbog dobrog poznavanja terena. Iako postoji niz skupina na sjeveru Malija s naizgled različitim agendama (od uvođenja šerijata do financijske i logističke koristi), njihova navodna raspršenost i unutarnje borbe za prevlast nisu ih spriječili ni u pružanju otpora, a očito, ni u organiziranju novih napada.
