Istraživanja su pokazala da postoji mnogo više primjera mentalnih poremećaja među političkim čelnicima i kreativnim genijima nego među općom populacijom. I dok je nemoguće biti potpuno siguran u točnu dijagnozu povijesne figure, to nije zaustavilo istraživače da nagađaju. Business Insider donosi 11 velikih mislilaca u povijesti za koje se smatra da su patili od neke vrste psihičkog poremećaja
'Veliki Emancipator' Abraham Lincoln uspio je voditi zemlju kroz jedno zaista teško vrijeme, unatoč tome što je patio od teške depresije većinu svog života. Prema pisanju jednog od Lincolnovih biografa, američkog predsjednika je jedan prijatelj opisao kao 'najdepresivniju osobu koju je ikada vidio'. I njegova majka i brojni članovi obitelji njegovog oca imali su simptome teške depresije, što ukazuje na to da je imao genetske predispozicije za oboljenje.
Kada je poznati skladatelj Ludwig van Beethoven umro od zatajenja jetre 1827., bila je to posljedica toga što je svoje brojne zdravstvene probleme rješavao desetljećima – alkoholom. Nažalost, mnogo toga od čega je Beethoven možda patio vjerojatno se moglo liječiti današnjim lijekovima, uključujući i bipolarni poremećaj, piše Business Insider.
Beethovenovi napadaji manije bili su dobro poznati njegovom krugu prijatelja, a kada je bio u tom razdoblju, mogao je sastaviti brojna djela odjednom. Štoviše, njegova najslavnija djela nastala su upravo u tim njegovim 'mračnim momentima'. Nažalost, planirao je i izvršiti samoubojstvo, što je napisao svojoj braći u pismu.
Početkom 1813. prolazio je kroz teško depresivno razdoblje pa je prestao brinuti o svom izgledu. Također, prestao je u potpunosti skladati tijekom tog vremena.
Norveški slikar Edvard Munch imao je napadaje panike. Najpoznatiji napad panike na svijetu dogodio se u Oslu u siječnju 1892. Munch je zabilježio epizodu u svom dnevniku:
'Jedne večeri sam hodao stazom, grad je bio na jednoj strani, a u nastavku se protezao fjord. Osjećao sam se umorno i bolesno. Zaustavio sam se i pogledao preko fjorda - sunce je zalazilo, a oblaci su postajali krvavo crveni. Osjetio sam kako vrisak prolazi kroz prirodu.'
To je iskustvo utjecalo na umjetnika tako duboko da je iznova vrtio taj trenutak u glavi te je na kraju izradio dvije slike, dva pastela i litografiju na temelju svog iskustva.
Iako nije poznato je li Munch imao više napadaja panike, bilo je slučaja mentalnih bolesti u njegovoj obitelji. Naime, kada je nastala ova slika, njegova sestra koja je imala bipolarni poremećaj bila je u umobolnici.
Ako je suditi prema riječima njegovih suvremenika, poznati umjetnik Michelangelo bio je 'zaokupljen vlastitom stvarnosti'. Većina muških članova njegove obitelji imala je slične simptome. Michelangelo je imao i poteškoća u ostvarivanju odnosa s ljudima; imao je tek nekoliko prijatelja i nije došao na bratov pogreb.
Sve to, u kombinaciji s njegovom očitom genijalnošću u matematici i umjetnosti, navelo je istraživače da vjeruju da je Michelangelo bio autističan.
Prije ranih tridesetih, Charles Dickens bio je najpoznatiji autor u svijetu. Bio je bogat i činilo se kako ima sve. No nakon što je proživio nevjerojatno teško djetinjstvo, kada je morao raditi u tvornici jer je njegov otac završio u zatvoru, Dickens je počeo padati u depresiju prije pisanja svakog novog romana.
Njegova depresija pogoršavala se s godinama, dok se nije na kraju razveo od svoje supruge, majke njihovo desetero djece, i otišao živjeti s osamnaestogodišnjom djevojkom. Nakon što je sudjelovao u nesreći vlaka četiri godine prije smrti, u kojoj je prošao neozlijeđen, ali je bio prisiljen pomoći umirućem putniku, depresija je uništila svu njegovu kreativnost.
Znanstvenici još uvijek raspravljaju od kojih je točno problema patio Charles Darwin, ali koji god oni bili, bili su ozbiljni.
Dok je Darwin većinom bio usredotočen na fizičke simptome za koje je smatrao da su uzrok svih njegovih patnji: stalno drhtanje, mučnina, histeričan plač i vizualne halucinacije (između ostalog), izgleda da je korijen svega toga bila agorafobija. Darwinov strah od ljudi išao je tako daleko da je izbjegavao i razgovore s vlastitom djecom.
Kao i Lincoln, Winston Churchill je bio veliki vođa koji se borio s međunarodnim svađama, ali i vlastitim mentalnim borbama u isto vrijeme.
U svojim 30-im godinama dok je sjedio u parlamentu razmišljao je o samoubojstvu. Prijateljima se žalio kako ga proganja 'crni pas depresije'. Mnoge noći proveo je budan pišući. Sve je to na kraju rezultiralo s napisane 43 knjige, piše Business Insider.
Vaslav Nijinsky smatra se najvećim muškim plesačem svoga doba. Nijinsky je bio poznat po svojim intenzivnim nastupima, divovskim skokovima i sposobnošću za ples na prstima (en pointe), nešto neuobičajeno među muškim plesačima u to vrijeme. Nažalost, do svoje 26. godine sve su izražajniji bili simptomi shizofrenije te je ostatak svog života proveo u umobolnicama.
Kurt Gödel je bio briljantan logičar i matematičar, kao i suvremenik i veliki prijatelj Alberta Einsteina. No s druge strane, strahovao je od toga da ga netko želi otrovati.
Bio je toliko siguran u to da je jeo samo onu hranu koju je njegova supruga kuhala, pod uvjetom da prvo ona okusi hranu, za svaki slučaj. Kada je njegova supruga bila hospitalizirana šest mjeseci, Gödel je jednostavno prestao jesti i izgladnio je do smrti.
Lav Tolstoj nije patio od očitih znakova depresije do srednje dobi, ali kad ga je pogodila, bilo je teško. Prošao je kroz ozbiljne promjene ličnosti, propitivanja gotovo svega u svom životu. Tolstoj je savršen primjer nekoga tko naizgled ima sve i kome je bolest oduzela sve to: unatoč tome što je bio iz imućne obitelji, što je bio poznati pisac te otac 13 djece, na kraju su ga njegovi demoni izluđivali mišlju o samoubojstvu.
Jednog od najvećih znanstvenika i genija svih vremena, Isaaca Newtona bilo je najteže dijagnosticirati, ali povjesničari se slažu da je u njegovom slučaju bilo dosta toga. Newton je patio od velikih uspona i padova u raspoloženju, što ukazuje na bipolarni poremećaj, u kombinaciji s psihozama.
