‘Ti ljudi su bili teroristi – Gavrilo Princip i ostali’, kaže Salih Mehmedović dok stoji pored Latinske ćuprije u Sarajevu, gdje je mladi bosanski Srbin prije točno 100 godina ubio austrougarskog nadvojvodu Franca Ferdinanda, u atentatu koji je izazvao četiri godine razornog sukoba.

Mehmedović, inače Bošnjak, kaže da ne sumnja u to da je Srbija bila odgovorna za ubojstvo. ‘Oni su uradili to što su uradili po naređenjima Srbije. Za rat treba kriviti Srbiju’, ističe on.

I dok se države regije spremaju za obilježavanje stote godišnjice od izbijanja Prvog svjetskog rata ovog ljeta, svaka od zemalja uči svoju djecu različitom tumačenju atentata koji je pokrenuo sukob.
Princip je u udžbenicima iz povijesti u različitim zemljama bivše Jugoslavije prikazan ili kao terorist ili kao buntovnik s razlogom – percepcije koje odražavaju suvremene podjele u regiji, koja se još oporavlja od sukoba devedesetih.

Za vrijeme Jugoslavije, djeca se u svim tadašnjim republikama učila istu povijest. Sada sve one imaju svoju verziju istine, koja je oblikovana posljednjim ratovima, i to prenose budućim generacijama.
‘Nekada je postojao samo jedan diskurs o Prvom svjetskom ratu dok je još postojala Jugoslavija. Ta zemlja je prestala postojati prije 23 godine i diskurs je nestao s njom, zato što nove zemlje koje su nastale iz nekadašnje Jugoslavije imaju različite percepcije prošlosti’, objašnjava Nenad Šebek, izvršni direktor Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi, koji je analizirao udžbenike u regiji.

‘Sada se prošlost prilagođava kako bi odgovarala bilo kojem diskursu, koji vladajuće elite u tim zemljama žele u sadašnjem trenutku’, kaže Šebek.

Nastava u BiH odražava etničke podjele

U etnički podijeljenoj Bosni i Hercegovini ne postoji općeprihvaćeno stanovište o Principu i o uzrocima Prvog svjetskog rata.

Srpska djeca uče drugačije tumačenje povijesti u odnosu na svoje vršnjake Bošnjake i Hrvate. Za Bošnjake i Hrvate Princip je bio politički atentator, koji je imao podršku Beograda. Za Srbe u BiH atentat je služio samo kao izgovor za Austro-Ugarsku i Njemačku da izvrše vojnu agresiju na Srbiju.

Ove podjele se, također, ogledaju u postojanju odvojenih svečanosti za obilježavanje predstojeće stogodišnjice u BiH.

Niz događaja bit će organiziran u Sarajevu, uključujući izložbe, koncerte i susrete mladih mirovnih aktivista iz čitavog svijeta.

Međutim, srpski predstavnici će, na čelu s redateljem Emirom Kusturicom, organizirati različite događaje u Višegradu, dok će spomenik Principu biti postavljen u Istočnom Sarajevu.

U sredinama u kojima pretežno žive Bošnjaci, kao što su Sarajevo, područje Bihaća i Zeničko-dobojski kanton, u udžbenicima se naglašavaju Principove veze sa Srbijom.
U udžbeniku iz kojeg se uči u Sarajevu kaže se da su Principovu Mladu Bosnu ‘podržavale tajne organizacije iz Srbije’, dok udžbenik u Bihaću navodi još izravnije da je zavjerenike ‘podržavala Srbija’. Knjiga iz povijesti u Zenici opisuje Mladu Bosnu kao ‘terorističku organizaciju’.

Udžbenik iz povijesti koji koriste hrvatski učenici u BiH također opisuje Mladu Bosnu kao ‘terorističku’ grupu.

Međutim, u Republici Srpskoj, Mlada Bosna je jednostavno opisana kao ‘organizacija’, a u udžbenicima se naglašava da je Austro-Ugarska ‘iskoristila’ atentat na Franca Ferdinanda ‘da bi okrivila Srbiju’ i proglasila rat

Profesor povijesti iz Banje Luke Željko Vujadinović kaže da u Bosni ‘vidimo kako se sadašnja politička shvaćanja projektiraju na prošlost’.

Tvrdnje da je Mlada Bosna bila ‘predratna Al-Kaida’ rezultat su sukoba devedesetih, naglašava on.

‘Određivanje Mlade Bosne i Principa kao terorista jest pokušaj da se odgovornost za važne svjetske događaje prebaci na 'srpsku politiku teritorijalne ekspanzije', koja je očito pogrešna’, kaže Vujadinović.
Profesor povijesti iz Sarajeva Zijad Šehić slaže se da se kao rezultat sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine prekraja prošlost.

Tek nakon raspada Jugoslavije Princip se opisuje kao srpski nacionalist, a ne kao borac za ujedinjenje Jugoslavije, navodi on.

‘Sada kada više nema Jugoslavije, njegova djela se gledaju mnogo uže i on je ponovo rođen kao srpski junak’, kaže Šehić.

Srbija ističe austrougarske ‘ratne zločine’

Novi spomenik Gavrilu Principu bit će podignut i u Beogradu, gdje đaci uče da se on borio za ispravan cilj.

Srbija će u sklopu obilježavanja stote godišnjice iskovati srebrni novčić s likom Principa, a vlada će organizirati i nekoliko spomen izložbi.

Srpska pravoslavna crkva, istovremeno, za Principa kaže da je nacionalni heroj. ‘Gavrilo Princip je samo branio slobodu i svoj narod’, nedavno je izjavio mitropolit Amfilohije.

‘U Srbiji još postoji stari narativ iz nekadašnje Jugoslavije, koji kaže da se Prvi svjetski rat dogodio zato što je postojao ovaj veliki heroj zvani Gavrilo Princip’, kaže Šebek.

‘On je ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda, koji je bio oličenje okupacijskih snaga Austro-Ugarske, a onda su Austro-Ugarska i Njemačko Carstvo napali Srbiju i hrabri Srbi su se borili i patili tijekom rata, ali su bili na pravoj strani’, rekao je on.

Građani u Ulici Gavrila Principa u Beogradu uglavnom smatraju da Srbija nije izazvala Prvi svjetski rat.

‘Srbija je bila iscrpljena nakon dva Balkanska rata [1912. i 1913. godine] i nije željela rat 1914. Veliki rat je bio rezultat imperijalističkih težnji Austro-Ugarske i Njemačke’, kaže urednik na web stranici Aleksandar Dašić.

‘Krivica za Prvi svjetski rat treba biti na Austro-Ugarskoj i njenoj imperijalističkoj težnji da zauzme čitav Balkan. Srbija ne bi trebala imati bilo kakvu odgovornost za Principa’, kaže prodavačica Jelena Čebić
U udžbenicima u Srbiji tvrdi se da je uzrok Prvog svjetskog rata bila ‘borba velikih sila za ekonomsku kontrolu i dominaciju nad Europom’.

U udžbeniku iz povijesti navodi se da je Austro-Ugarska ‘iskoristila’ sarajevski atentat kao izgovor za ‘dugo željeni’ rat protiv Srbije, ‘iako srpska vlada nije bila odgovorna za atentat’.
Gavrilo Princip je jednostavno opisan kao ‘mladi Srbin iz Bosne’.

‘Princip je pripadao pokretu Mlada Bosna i vjerovao kako se atentatima i osobnom žrtvom može promijeniti austrougarska politika prema Srbima i ostalim Južnim Slavenima’, piše u knjizi.

U poglavlju o Prvom svjetskom ratu istaknute su herojske pobjede Srbije i Crne Gore tijekom rata, a značajno mjesto je dano i navodnim ratnim zločinima Austro-Ugarske.

‘Austrijska vojska je počinila stravične zločine nad srpskim civilima’, piše u udžbeniku uz detaljne opise masovnog odvođenja u logore, spaljivanja sela, mučenja civila i zabrane srpskih nacionalnih simbola i ćiriličnog pisma.

Profesorica sa Sveučilišta u Beogradu, Dubravka Stojanović, međutim, tvrdi da se povijest Prvog svjetskog rata tumači ‘u kontekstu nacionalističkog mita i tumačenja vlastite nacije kao one koja se žrtvovala’.
Princip je zlouporabljen kao sredstvo za promociju vladajuće ideologije, kaže Stojanović.

‘U Miloševićevo doba ispod njegove slike je prvi put pisalo – srpski junak’, kaže ona.

‘Toga više nema, ali se piše da je on bio srpski nacionalista, iako je on sam za sebe rekao da je jugoslavenski nacionalista’, zaključuje profesorica Stojanović.

Hrvatska krivi srpski ekspanzionizam

U školama u Hrvatskoj se, međutim, uči kako je Srbija kriva za izbijanje rata, zbog želje da proširi svoj teritorij i podržavanja terorista. Udžbenici povijesti u Hrvatskoj tvrde da je Srbija među odgovornima za izbijanje Prvog svjetskog rata.

Dok potvrđuje da je Austro-Ugarska željela osigurati kontrolu nad jugoistočnom Europom, udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije kaže da je Srbija ‘težila proširenju svojeg teritorija na područja koja su do Balkanskih ratova bila pod osmanlijskom vlašću, a nije se mirila ni s austrougarskom aneksijom Bosne i Hercegovine prema kojoj je iskazivala teritorijalne pretenzije’.

Mlada Bosna je opisana kao grupa koja je provodila ‘nelegalne terorističke akcije’ i koja je željela da Srbija preuzme kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom kako bi stvorila ‘Veliku Srbiju’.
‘U Srbiji je 1911. osnovana tajna organizacija pod nazivom Ujedinjenje ili smrt (poznata i pod nazivom Crna ruka) koja je za ostvarenje velikosrpskih ciljeva predviđala i terorističko djelovanje’, navodi se u udžbeniku.

‘U ustavu te organizacije se kao cilj navodi 'ujedinjenje Srba'‘, stoji u udžbeniku.

Povjesničar Martin Previšić tvrdi da se tema o planu stvaranja ‘Velike Srbije’ provlači kroz hrvatske udžbenike, počevši od 19. stoljeća, pa kroz oba svjetska rata, sve do povijesti nekadašnje Jugoslavije.
‘Ta linija također vodi do 1991. godine i Domovinskog rata‘, rekao je on.

Pojedini roditelji upitani u centru Zagreba, međutim, nisu uvjerenja da je Srbija odgovorna.

‘Ideja o oslobođenju od Austro-Ugarske je bila legitimna, iako je i dalje teško promatrati Gavrila Principa kao heroja’, rekla je Draženka Kosić

Nema nade za zajedničku istinu?

U Sarajevu, na mjestu na kojem je ubijen Franc Ferdinand prije 100 godina, obični građani kažu da ih ne brine to što učenici uče o Prvom svjetskom ratu.
‘Ne znam i ne interesira me’, kaže Adnan Tepić. ‘Trebalo bi zaboraviti tako daleku prošlost.’

Drugi tvrde da bi trebalo učiti samo činjenice, bez ikakve pristranosti. ‘Trebali bismo učiti djecu kako se dogodio atentat, ali bismo trebali ostaviti svakom pojedincu da nađe vlastito tumačenje’, rekao je Atija Mašić.

Međutim, kako se približava godišnjica, gotovo da nema nade da će različite etničke i političke grupe na Balkanu pronaći zajedničko viđenje za uzroke Prvog svjetskog rata, kaže profesor povijesti Zijad Šehić
‘Nikada nećemo postići suglasnost po tom pitanju. Viđenja su suviše različita’, kaže on. ‘Nikada neće biti zajedničke istine’, zaključuje Šehić.

O problemima i nedoumicama koji i dalje opterećuju zemlje bivše Jugoslavije informirajte se na portalima Balkan Insight i Balkanskoj tranzicionoj pravdi.