NAKON 17 GODINA SUĐENJA

Kolak opet oslobođen optužbi za ubojstvo 'kralja mlijeka'

19.12.2011 u 11:07

Bionic
Reading

Tko je ubio ludbreškog kralja mlijeka, Antuna Bohneca, uspješnog poduzetnika koji je 30. rujna 1991. tupim predmetom zatučen u sjedištu svoje mljekare u centru Ludbrega, ostat će, kako se čini, zauvijek nepoznanica

Naime, Vrhovni sud RH odbio je žalbu državnog odvjetništva na posljednju oslobađajuću presudu optuženog Branka Kolaka, bivšeg zaposlenika Bohnecove mljekare, koji je tijekom 17 godina suđenja nepravomoćno oslobođen optužbi za Bohnecovo ubojstvo čak četiri puta, a posljednji put i konačno tek ovih dana, čime je okončan zacijelo najdulji kazneni postupka takve vrste u nas.

Dok su nakon prva tri suđenja ukidane oslobađajuće presude protiv Kolaka te je predmet vraćan na ponovno suđenje, Vrhovi sud četvrti je put konačno odbio žalbu državnog odvjetništva i tako pravomoćno oslobodio optuženog Kolaka za ubojstvo bivšeg poslodavca.

'Suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio sve provedene dokaze te je nakon njihove detaljne i valjane analize - tijekom koje je dao potpune i argumentirane razloge ocjene svih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, pri čemu je posebno cijenio i obrane optuženog – izveo ispravan zaključak da nije dokazano da bi optuženi Branko Kolak počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret', ističe se u presudi Vrhovnog suda RH u vezi presude sudskog vijeća varaždinskog Županijskog suda kojime je predsjedao sudac Igor Pavlic.

Pokušavajući dovesti u sumnju već četvrtu oslobađajuću presudu izrečenu Kolaku, državni odvjetnik je ponajprije ukazao da je optuženi u istrazi priznao ubojstvo, kao i da je tom prilikom iznio neke detalje oko mjesta ubojstva, načina počinjenja ubojstva te položaja tijela oštećenog koji su mogli biti poznati samo ubojici.

Državni odvjetnik u žalbi je odbio mogućnost bi ove detalje Kolak saznao od drugih zaposlenika mljekare, odnosno mogućnost samooptuživanja pod pritiskom.

Međutim, Vrhovi sud ističe da je prvostupanjski sud detaljno analizirao Kolakov iskaz pred istražnim sucem koji je usporedio s materijalnim dokazima te ispravno zaključio da postoje razlike.

'Nesuglasnosti prvog optuženikovog iskaza i objektivno utvrđenih činjenica koje se odnose na okolnosti usmrćenja Bohneca uistinu su tako značajne da ozbiljno dovode u sumnju istinitost optuženikovog tada danog priznanja', upozorava Vrhovni sud. Tako Vrhovni sud ukazuje da je Kolak u istrazi rekao da je ubojstvo počinio u 'vrijeme sumraka', dok je u izmijenjenoj optužnici precizirano oko 19 sati. Međutim, sudskomedicinski vještak dao je mišljenje da je smrt nastupila oko 23 sata, odnosno najranije oko 22 sata, pri čemu je Bohnec umro pet do deset minuta nakon zadobivenih ozljeda.

Vještak je isključio, uz ostalo, i mogućnost da bi Bohnec bio usmrćen udarcima u glavu montiračem dok je stajao u hodniku, kako je tvrdio Kolak, budući da su tragovi krvi nađeni u kancelariji. Usto, montirač za koji je Kolak tvrdio da ga je ostavio s alatom, nikada nije pronađen. Nadalje, iako je djelatnik policije i državni odvjetnik naglašavao da zaposlenici nisu ulazili u prostor tijekom očevida, odnosno da 'radnici nisu imali pristup licu mjesta ni prije ni tijekom očevida', više je svjedoka navodilo suprotno. Isto tako vještačenjem je utvrđeno da otisak stopala odgovara veličini između broja 41 do 43, a ne isključivo broju 41 koji ima optuženi, dok pronađena kosa i tragovi s noktiju pokojnika ne odgovaraju Kolakovim uzorcima.

VS RH također naglašava da je ispravno zaključeno da je Kolak u vrijeme ubojstva bio u Njemačkoj, pri čemu je posebnu težinu dao izjavama njemačkog policajca i sudske službenici.

'Žalbenim navodima nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da obrana optuženog Kolaka - koju je iznio prilikom prvog ispitivanja kada je priznao počinjenje kaznenog djela, što je kasnije opovrgnuo - proturječi provedenim dokazima i na temelju njih utvrđenim činjenicama. Budući da niti jedan od drugih provedenih dokaza ne upućuje na optuženika kao počinitelja, a postoje dokazi da je u inkriminirano vrijeme bio u Njemačkoj, nije dokazano da bi počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret', zaključuje Vrhovni sud.